I Kž-513/2018-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 513/2018-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2018. broj K-93/17, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2018., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice branitelja opt. M. M., odvjetnika V. D. istog dana,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. M. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. KZ/11, pa mu je na temelju istog zakonskog propisa u odnosu na to djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset godina, dok mu je na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1340/15 od 26. studenog 2015., pravomoćna 19. prosinca 2015., te je iz te presude zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, slijedom čega je optuženik na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina i četiri mjeseca u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2015. do 22. srpnja 2015., te od 7. svibnja 2017. pa nadalje.

Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. M. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

I Kž 513/2018-9

Na temelju čl. 79. KZ/11 od opt. M. M. oduzet je revolver marke „S.&W.“ call 38. spec. tvorničkog broja ... sa pet komada čahura pripadajućeg streljiva, koji će se po pravomoćnosti presude dostaviti MUP-RH.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. M. M. oslobođen je naknade troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Opt. M. M., putem svog branitelja V. D., odvjetnika u R., pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegova branitelja.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je neposredno bio nazočan optuženikov branitelj V. D., dok uredno izviješteni državni odvjetnik i optuženik sjednici nisu nazočili s time da je optuženik prije sjednice pisanim putem obavijestio sud da sjednici ne želi biti nazočan, pa je u odnosu na optuženika i državnog odvjetnika, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08, sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Žalbe nisu osnovane.

Iako opt. M. M. u žalbi kao osnovu pobijanja presude ističe „bitne povrede odredaba kaznenog postupka“ tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, nego samo sadržajno parafrazira dio zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da je „izreka presude proturječna razlozima, presuda u cjelini ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu“, pri čemu iz sadržaja žalbe ne proizlazi niti se obrazlaže u čemu se točno istaknute bitne povrede sastoje. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te pritom nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni u žalbi parafraziranu bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog čega žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana.

I Kž 513/2018-9

U odnosu na žalbu opt. M. M. podnesenu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da se taj optuženik u odnosu na optužnicu izjasnio da se smatra krivim, a potom i u svojoj obrani priznao kazneno djelo, pa slijedom toga na temelju čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove, s iznimkama u vidu naknadno pribavljenih dokaza za isključenje protupravnosti ili krivnje ili o koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna od iznimki koje predviđa ova zakonska odredba, to prema čl. 464. st. 7. ZKP/08 u ovom dijelu njegova žalba nije dopuštena.

Budući da optuženik nije podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je u tom dijelu pobijanu presudu, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ispitao po službenoj dužnosti pri čemu nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Pritom jednako tako valja naglasiti da je u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbe kaznenog zakona, kada je djelatnost optuženika pravno označio kao kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. KZ/11.

Nisu u pravu opt. M. M. kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznenu sankciju, niti državni odvjetnik kada tu sankciju smatra preblagom.

Naime, protivno tvrdnjama iz žalbe optuženika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu opt. M. M. ispravno uzeo kao olakotno objektivno priznanje djela, te izraženo žaljenje zbog događaja, smanjenu ubrojivost i obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je oženjen i otac jednog djeteta, a kao otegotno upornost pri počinjenju kaznenog djela, kao i činjenicu da je ranije osuđivan i to za kaznena djela s elementima nasilja.

Stoga, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski je sud opt. M. M. za počinjeno kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. KZ/11 osnovano utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset godina, a potom mu ispravno na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. studenog 2015., broj K-1340/15, te iz te presude zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Tako utvrđene pojedinačne kazne, kao i na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 ispravno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset godina i četiri mjeseca i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano. Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

I Kž 513/2018-9

Martina Setnik, v.r.

Damir Kos, v.r.