Rev-x-1196/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1196/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, te Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz M., B., …, zastupane po punomoćniku N. V., odvjetniku u R., …, protiv tuženika V. V. iz M., B., …, zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u R., …, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-1463/2012-7 od 24. rujna 2014., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. broj P- 389/11-13 od 7. prosinca 2011., u sjednici održanoj 3. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-1463/2012- 7 od 24. rujna 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice V. V. koji glasi:

I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. rujna 2000. godine zaključen između primateljice uzdržavanja V. V. iz M., B., …, i davatelja uzdržavanja V. V., iz M., B., …

II. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 811, 798 i 796 k.o. B., kako je bilo prije provedbe tog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. rujna 2000. godine u zemljišnjim knjigama, tako da se briše pravo vlasništva tuženika na tim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice na tim nekretninama, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik dužan je predati tužiteljici u posjed sve nekretnine navedene pod točkom II. ovog tužbenog zahtjeva, s što se tiče kuće u B., …dužan je poštivati sadašnje posjedovno stanje prema kojemu je tužiteljica u posjedu svih prostorija u prizemlju zgrade kao i spavaće sobe u stanu na I. katu zgrade na krajnjem zapadnom dijelu zgrade kao i spavaće sobe u stanu na I. katu sa prostorijama u prizemlju zgrade, sve prema nalazu vještaka građevinske struke dipl. ing. arh. Z. D. od 24. prosinca 2008. godine, koji je sastavni dio izreke presude, te je napose dužan trpjeti da tužiteljica izvede skidanje dijela parketa u sobi na I. katu rušenjem dijela međukatne armirano-betonske konstrukcije i to u površini 4,20 m x 0,80 m, izradu drvenih stepenica sa 17 visina (17,5 cm) i 16 gazišta (28 cm) koje stepenice će voditi od stana u prizemlju uz zapadno pročelje zgrade do sobe na I. katu zgrade prikazano ružičastom bojom i žutom bojom na tlocrtu prizemlja i I. kata vještačkog nalaza vještaka dipl. ing. arh. Zec Dragana, zatim da tužiteljica izvede demontažu sobnih vratiju, zazidavanje otvora sa opekom D-20 cm uključujući obostrano žbukanje i bojanje sa unutarnjom bojom, oblaganje dimnjaka pored otvora vratiju sa opekom D-10 cm uključujući žbukanje i bojanje sa unutarnjom bojom, izvedbu pregradnog zida na balkonu sa opekom D-10 cm uključujući obostrano žbukanje i bojanje sa fasadnom bojom na mjestu kako je to ružičastom bojom prikazano na tlocrtu I. kata zgrade i balkona navedenom nalaza vještaka, polaganje postojećeg parketa iz otvor stepenica, priključenje elektro-instalacije sobe na I. katu stana u prizemlju, izvođenje svih radova radi odvajanja elektro-instalacije stana u prizemlju zgrade, obračun utroška vode iz vodovoda prema stanju kontrolnog vodomjera u stanu u prizemlju zgrade, a koje sve radove treba izvesti prema pisanom dijelu nalaza vještaka građevinske struke i tlocrtu uz taj nalaz radi fizičkog spajanja sobe na I. kazu sa prostorijama u prizemlju zgrade, te fizičkog odvajanja dijela balkona ispred sobe na I. katu, dok bi sve ostale prostorije u stanu na I. katu zgrade u M., B., …, ostale u posjedu tuženika kao i garaža izvan kuće, kao i da dopusti tužiteljici čišćenje cisterne kad je to potrebno i suposjed verande uz cisternu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužiteljica V. V. je tužna tuženiku V. V. platiti parnični trošak u iznosu od 36.601,50 kn u roku od 15 dana, a odbija se tuženik V. V. sa preostalim dijelom zatraženog iznosa."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-389/11-13 od 7. prosinca 2011. godine u točki I/III izreke, osim u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom da joj tuženik preda u posjed sve nekretnine navedene pod točkom II. tužbenog zahtjeva.

Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačava citirana presuda u točkama I/I, I /II, dijelu točke I/III, te u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki II. izreke i sudi:

II. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. rujna 2000. godine zaključen između primateljice uzdržavanja V. V. iz M., B., …, i davatelja uzdržavanja V. V., iz M., B., …

II. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 811, 798 i 796 k.o. B., kako je bilo prije provedbe tog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. rujna 2000. godine u zemljišnim knjigama, tako da se briše pravo vlasništva tuženika na tim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice na tim nekretninama, u roku od 15 dana.

III. Tuženik dužan je predati tužiteljici u posjed sve nekretnine navedene po točkom II. tužbenog zahtjeva, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.493,00 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u kome je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tuženika osporava dopuštenost te revizije a podredno osporava osnovanost te revizije.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u visini od 100.001,00 kn, pa dakle u konkretnom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

U konkretnom slučaju pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Stoga, predmetna revizija tuženika ne ispunjava niti uvjet dopuštenosti iz čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP.

Nije u pravu tuženik kada smatra da je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP. Naime, predmetna drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. To nedvojbeno proizlazi iz sadržaja obrazloženje pobijane drugostupanjske presude gdje je drugostupanjski sud izrekom naveo da je drugostupanjska presuda u preinačavajućem dijelu (u pobijanom dijelu u revizijskom stadiju postupka) donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Stoga dakle, u konkretnom slučaju nije ispunjen niti uvjet dopustivosti revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njih odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija tuženika nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Ovo stoga, što tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio.

Kako predmetna revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te kako ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Zagreb, 3. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.