I Kž-167/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 167/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u predmetu uvjetnog otpusta protiv zatvorenika R. L., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. ožujka 2014. godine, br. I KI- 55/14, u sjednici održanoj 25. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Splitu na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11) i članka 157. stavak 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) prihvatio je prijedlog zatvorenika R. L. za uvjetni otpust, podnesen u smislu članka 158. stavak 1. ZIKZ te pustio zatvorenika R. L. na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, na koju kaznu je primjenom odredbi članka 51. KZ/11 osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2014. broj Kv-498/13 (K-100/08) koju čine pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu od 1. ožujka 2013. broj Kov-154/13 (K-216/13), zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu od 18. studenog 2011. broj K-100/08, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2013. broj I Kž-178/12, zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 2. OKZRH, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. rujna 1997. do 15. prosinca 1997., vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja

I Kž 167/14-4

2013. do 1. ožujka 2013. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 5. rujna 2013. pa nadalje.

Prebivalište zatvorenika po uvjetnom otpuštanju je S., ….

Uvjetni otpust traje od dana otpuštanja s izdržavanja kazne do isteka vremena za koje je kazna izrečena – 4. kolovoza 2014.

Na temelju članka 60. stavak 2. u vezi s člankom 62. stavak 2. točka 15. KZ/11 zatvoreniku su određene obveze da se javi sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, probacijskom Uredu u ., …, prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i zatim da se redovito javlja te da se po otpuštanju prijavi Policijskoj upravi …, II Policijskoj postaji S., te da se istima nadalje javlja jednom mjesečno.

Na temelju članka 161. stavak 2. ZIKZ uvjetno otpušteni osuđenik R. L. može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog zatvorenika R. L. za uvjetni otpust. Sukladno članku 474. stavak 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Pogrešno žalitelj drži da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi izdržavati kaznu zatvora, neovisno o pozitivnom mišljenju Zatvora u S., smatrajući da nije u dovoljnoj mjeri vođeno računa o ličnosti zatvorenika, njegovom prijašnjem životu kao i osuđivanosti.

Prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11 pravilno utvrdio i vrednovao i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenio da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust osnovan.

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, da je prijedlog zatvorenika R. L. za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći mišljenje Zatvora u S. da je zatvorenik urednog ponašanja, da je tijekom izdržavanja kazne zadržao kontakt s obitelji, da nije stegovno tretiran, da je razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa „uspješan“ i da se zalagao u izvršavanju radnih zadataka na poslovima pomoćnog radnika te izvješće Ureda za probaciju i mišljenje Centra za socijalnu skrb iz kojih proizlazi da je roditeljima zatvorenika neophodna pomoć te da su ga spremni prihvatiti i materijalno mu pomagati, te konačno i izražavanjem spremnosti zatvorenika da pronađe posao kao i očekivanom djelovanju uvjetnog otpusta na zatvorenika.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno

I Kž 167/14-4

članku 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Zapisničarka:

Lidija Grubić Radaković, v.r. Maja Ivanović Stilinović, v.r.