Legislator Case Law & Legislation
Rev-1879/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming building construction automatically grants equal land ownership rights.

Case Number Rev-1879/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling confirming her co-ownership rights. The court found that while the plaintiff inherited her mother's right to co-own the land (108/567 share), she could not acquire an additional share in the building itself through construction. The court rejected the argument that land and building must have identical ownership ratios, ruling that the plaintiff's claim for equal shares in the building lacked factual and legal basis.

Legislator headnote

AI generated

čl. 386. Zakona o parničnom postupku; čl. 395. ZPP: Construction on one's own land does not automatically grant equal co-ownership rights in the building if the land ownership share differs, as the builder acquires only the rights existing at the time of construction.

Keywords

AI generated
co-ownership ratio building construction land ownership inheritance rights property division supreme court appeal ownership transfer

Cited Legislation

AI generated
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
Imajući u vidu tako utvrdjeno činjenično stanje koje u postupku po reviziji i ne može biti predmetom preispitivanja (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP - "NN" br.
čl. 395. ZPP
Proizlazi, dakle, da revizija nije osnovana, zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 395. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1879/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Borisa Guttmann i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.D. iz R., koju zastupa S.B., odsvjetnik iz R., protiv tuženika M.K., iz R., radi utvrdjenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 23. listopada 1991. br. Gž 1930/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 24. travnja 1991. br. P 2990/90, u sjednici održanoj dana 12. studeni 1992,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja utvrdjeno je da je tužiteljica gradjenjem i nasljedjivanjem od svoje majke stekla pravo suvlasništva na obiteljskoj stambenoj zgradi sagradjenoj na kčbr. 752/11, u površini od 157,6 čhv, koja čestica je uknjižena u z.k. ul. br.2376 k. o. P., i to u 1/2 idealnog dijela, što u naravi predstavlja prizemlje kuće, dok je tuženik K.M. suvlasnik iste zgrade u drugoj polovini idealnog dijela, a što u naravi predstavlja I kate sporne kuće, pa je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica temeljem presude ishodi uknjižbu prava suvlasništva svog dijela nekretnine u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana.

Tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se utvrdi da je suvlasnica na kčbr. 752/11 u površini od 157,60 čhv, upisane u z.k. ul. 2376 k. o. P. u dijelu preko 108/567 do 1/2 dijela, te da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave. Rješenjem je odbačena tužba kojom tužiteljica traži da se utvrdi njezino pravo suvlasništva na spornoj zemljišnoj čestici u dijelu do 108/567 idealnog dijela. Tuženom je naloženo da plati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.847 HRD.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrdio.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navedeni razlog u reviziji se opravdava da je utvrdjena suvlasnicom u 1/2 idealnog dijela stambene zgrade (u naravi prizemlje) dok je u odnosu na zemljište vlasnica zemljišta ispod kuće i jednog metra oko gabarita zgrade, što u idealnom dijelu čini 108/567 dijela (cc. 1/5 dijela cijele zemljišne čestice) na kojoj je kuća sagradjena dok je u preostalom dijelu suvlasnik zemljišta tuženi. U reviziji se takodjer prigovara različitom omjeru suvlasništva na kući i zemljištu i pri tom cijeni da zemljište i zgrada moraju imati jednak i jedinstven tretman i da suvlasništvo na kući nužno mora odgovarati suvlasničkom omjeru na zemljištu. Time što je suvlasnik u 1/2 dijela na zgradi da je po pravilima o stjecanju prava vlasništva gradjenjem stekla i pravo vlasništva zemljišta.

Predlaže da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice na utvrdjenje prava suvlasništva zemljišta na kojem je sagradjena zgrada (suvlasništvo koje je sukladno zahtjevu tužbe utvrdjeno u 1/2 dijela u korist tužiteljice) sudovi su utvrdili:

- da je vlasnik zemljišta označenog kao kčbr. 752/11 u površini od 157,60 čhv, prvotno bio J.V. ;

- da je ovaj 1965. godine prodao ocu tužiteljice dio sporne nekretnine radi izgradnje kuće i to: zemljište ispod kuće veličine 8 x 8, pojas oko kuće u širini od 1 m te površinu 4 x 2 m kao prilaz kući;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci br. P 537/74 od 14. veljače 1975. na opisanom dijelu nekretnine utvrdjena vlasnikom K.V., majka tužiteljice;

- da su prednici tužiteljice izgradili na kupljenom zemljištu prizemlje kuće sa pokrovnom pločom u gabaritu veličine odredjene u kupoprodajnom ugovoru;

- da je vlasnik zemljišta preostali dio nekretnine prodao tuženom sa pravom nadogradnje;

- da je K.V. (majka tužiteljice) u sporu sa istim tuženikom utvrdjena suvlasnicom spornog zemljišta u 108/567 dijela (što predstavlja u suvlasničkom omjeru iskazanu naprijed navedenu odredjenu površinu zemljišta).

Imajući u vidu tako utvrdjeno činjenično stanje koje u postupku po reviziji i ne može biti predmetom preispitivanja (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP - "NN" br.

a izgradjena (prizemlje) na

53/91) pravilan je pravni zaključak sudova da je predmetna kuć

zemljištu koje je prednik tužiteljice upravo u tu svrhu kupio, dakle, da je riječ o gradjenju na zemljištu u vlasništvu graditelja, a ne o gradjenju na tudjem zemljištu, te da je majka tužiteljice, koja je po sporazumu o diobi zajedničke imovine sa suprugom nakon razvoda braka postala vlasnicom nekretnina tražila i uspjela u sporu na utvrdjenje da je vlasnica točno odredjene površine zemljišta, što odgovara suvlasničkom omjeru od 108/567 dijela u odnosu na cjelokupnu zemljišnu česticu.

Tužiteljica izvorno nije graditelj, pa stoga niti može bilo što steći originarno gradjenjem. Naprotiv, kao zakonska nasljednica svoje majke mogla je naslijediti samo ona prava koja je imala njezina majka, a koja su u odnosu na sporno zemljište odredjena. Kraj navedenog udovolje tužbenom zahtjevu preko 108/567 idealnog dijela suvlasništva na zemljštu (do zatraženih 1/2 dijela) dovelo bi do stjecanja bez osnove na strani tužiteljice, kako to s osnovom cijeni sud drugog stupnja.

Prigovor tužiteljice o neophodnosti istovjetnog suvlasničkog omjera na kući i cjelokupnom zemljištu na kojem je kuća sagradjena, takodjer nema osnova, jer takav zaključak u konkretnom slučaju nema činjenične osnove, a takva nužnost ne proizlazi niti iz zakona.

Proizlazi, dakle, da revizija nije osnovana, zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 395. ZPP).

U Zagrebu, 12. studeni 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.