Revr-607/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 607/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. D. iz V., zastupanog po punomoćnici N. M., dipl. iur. Zajednice sindikata Virovitičko-podravske županije, protiv tuženika S. d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, V., zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku iz V., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 21. travnja 2005. godine, broj Gž-354/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 16. veljače 2005. godine, broj P-1160/04, u sjednici održanoj dana 28. veljače 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u toč. I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio u toč. I da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 24. kolovoza 2004. godine, te u toč. II da radni odnos između ugovornih stranaka prestaje s danom 30. studenog 2004. godine, te u toč. III da se tuženiku naloži da isplati tužitelju štetu u iznosu od 12.523,89 kn brutto, sve u roku od 8 dana.

U toč. II izreke naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.337,50 kn u roku od 8 dana.

U toč. III izreke tuženik je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, a preko dosuđenih 5.337,50 kn do zatraženih 5.947,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati, te da se tako presude suda nižih stupnjeva ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija i u okviru određeno navedenih razloga, nalazi se da u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelj s tužbenim zahtjevom odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja,

- da je tužitelj kod tuženika radio na poslovima referenta zaštite na radu i protupožarne zaštite, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da mu je radni odnos prestao temeljem odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga od 24. kolovoza 2004. godine, s danom 30. studenog 2004. godine,

- da je tuženik za obavljanje poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj, angažirao konzultantsku tvrtku Z. i. d.o.o. iz O., temeljem zaključenog ugovora sa tom tvrtkom, a da dio poslova obavlja član uprave D. R.

Na temelju takvih utvrđenja, a suprotno reviziji, tuženik je imao opravdani razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, jer je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja zbog smanjenog obima poslovanja zbog gubitka ranijeg tržišta i nedostatka sirovine za proizvodnju.

Autonomno je pravo poslodavca da u okviru racionalizacije, a svakako pod pretpostavkom zakonito provedenog postupka, svoje poslovanje uredi na odgovarajući način. S tim u svezi, zakonito je pravo poslodavca i da, poštujući zakonske pretpostavke iz čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38//95 – dalje ZR), redovito otkaže ugovor o radu radniku, ukoliko se za tim ukaže potreba.

Prema tome, slijedom nađenih utvrđenja, tuženik je imao opravdani razlog za redovito otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nije nezakonita time što je tuženik pitanje obavljanja poslova stručnjaka zaštite na radu riješio tako što je sklopio ugovor sa konzultantskom tvrtkom Z. i. d.o.o. O., a direktan nadzor i referentske poslove dao članu uprave društva D. R., uz njegove ostale poslove. Na takav je način tuženik osigurao obavljanje poslova zaštite na radu, a to je upravo slučaj osiguravanja obavljanja ovih poslova na drugi odgovarajući način, koji ima u vidu odredba iz čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 114/03).

Utoliko su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti odbili.

I odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita i ne proturječi stanju spisa, jer prisutnost punomoćnika tuženika na ročištu od 16. veljače 2005. godine proizlazi iz sudskog zapisnika koji predstavlja javnu ispravu, pa predleži presumpcija istinitosti onoga što je u zapisniku navedeno.

Kako stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti je pogrešno u postupku primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, valjalo je zato u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. veljače 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.