Rev-2755/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2755/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudacamr. Jasne Brežanski, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Tome Gložinića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Z., protiv tužene C. o. d. d. Z., Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1268/99 od 23. ožujka 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-10299/97 od 09. lipnja 1998. godine, u sjednici održanoj dana 18. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1268/99 od 23. ožujka 1999. godine i Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-10299/97 od 09. lipnja 1998. godine i sudi:

"Dužna je tužena na ime naknade štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti isplatiti tužiteljici iznos od daljnjih 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče počev od 09. lipnja 1998. do isplate.

Dužna je tužena na ime parničnog troška naknaditi tužiteljici iznos od ukupno 26.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 09. lipnja 1998. do isplate.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1268/99 od 23. lipnja 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-10299/97 od 09. lipnja 1998. godine, kojom je tužena obvezana na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 50.000,00 kn s pripadajućom kamatom, počev od 09. lipnja 1998. godine do isplate, te parnični trošak od 18.024,20 kn sa pripadajućom kamatom počev od 09. lipnja 1998., dok je za daljnjih 20.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica je izjavila reviziju, pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem tužiteljici ukupno zatražene naknade štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj štete, vezano za povrede zadobivene u prometnoj nezgodi dana 16. prosinca 1992. godine.

U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje visine pripadajuće naknade tužiteljici s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti i baš onih koje su se manifestirale naknadno, a nakon donošenja presude Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-73/57, kojom je tužiteljici pravomoćno priznata naknada za tada utvrđeno smanjenje životnih i radnih aktivnosti tužiteljice od 45%.

U štetnom događaju tužiteljica je zadobila udarne povrede po glavi i tijelu, akutni desnostrani subduralni hematom, prijelom čašice desnog kuka, te izlazak zraka u lijevo prsište.

Prema nalazu vještaka ortopeda dr. J.R. i neuropsihijatra dr. I.K., kao daljnja posljedica povrjeđivanja posebno glave i mozga kod tužiteljice je prisutna posttraumatska encefalopatija uz epileptičke krize, te pogoršan status vratne i LS kralježnice, a što je sve u uzročno posljedičnoj vezi sa povredama nastalim 16. prosinca 1994. godine, te predstavlja daljnje smanjenje životnih i radnih aktivnosti tužiteljice od još 20% (ukupno 65%).

Obzirom na vrstu i težinu zadobivenih povreda i zaostale posljedice, sve polazeći od nalaza vještaka o daljnjih 20% smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice, te vodeći računa o njenoj životnoj dobi (rođ.1956 godine), ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju zatraženih 70.000,00 kn s tog osnova predstavlja itekako primjereno zatraženu naknadu, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99- ZOO), zbog čega je prihvaćanjem revizije tužiteljice obje nižestupanjske presude trebalo preinačiti dosuđenjem joj s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti daljnjih 20.000,00 kn.

Stoga je, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 18. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.