Rev-1063/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1063/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.J. iz G. ... , koga zastupa punomoćnik H.I., pravni savjetnik Općinskog sindikalnog povjereništva N.M., protiv tuženika "T. " d.d. N.M., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Varaždinu od dana 11. studenog 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-1159/93 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog sud u Novom Marofu od dana 21. rujna 1993. godine pod poslovnim brojem P-146/93, u sjednici održanoj dana 4. svibnja 1994.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Varaždinu od dana 11. studenog 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-1159/93, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvog stupnja tužba tužitelja je odbačena, a sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužitelja odbio je žalbu i potvrdio rješenje suda prvog stupnja.

Protiv ovog pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja tužitelj izjavljuje reviziju "iz svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP" uz prijedlog da ovaj sud ukine prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/91, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti nije ostvaren, a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Prvi sud je utvrdio, a drugi sud prihvatio utvrđenje:

- da je dana 14. lipnja 1993. godine tuženik donio odluku kojom se tužitelj upućuje kući na čekanje prema čl. 21. Zakona o radnim odnosima,

- da je po žalbi tužitelja drugostupanjski organ tuženika - Upravni odbor donio odluku dana

23.6.1993. godine kojom je odbio žalbu tužitelja,

- da je ova odluka Upravnog odbora potpisana po predsjedniku Upravnog odbora,

- da odluka Upravnog odbora od 23.6.1993. godine nema pouke o pravnom lijeku,

- da je dana 23.6.1993. godine tužitelj koji je radio na urudžbenom zapisniku ovu odluku uveo u urudžbeni zapisnik te da je tog dana istom ta odluka predata,

- te da je tužitelj nezadovoljan odlukom Upravnog odbora tuženog društva zatražio zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom tužbom koja je zaprimljena dana 26. srpnja 1993. godine.

S obzirom na iznesena utvrđenja prvi sud je zauzeo stav da je tužitelj protivno odredbi iz čl. 83. st. 1. Zakona o osnovinim pravima iz radnog odnova ("Narodne novine", broj 54/91), sudu podnio tužbu nakon proteka zakonskog roka od 15 dana. Stoga sud tužbu tužitelja odbacuje.

Zauzeti pravni stav po sudu prvog stupnja prihvaća i sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužitelja.

Ovaj Vrhovni sud smatra da su u konkretnom slučaju valjano primijenjene materijalno pravne odredbe glave V. ZOPRO-a kojima se utvrđuje pravo i način ostvarenja zahtjeva za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa.

Istina je da pobijana odluka Upravnog odbora tuženog društva "T. " d.d. N.M. ne sadrži pouku o pravnom lijeku. Međutim, zbog tog nedostatka odluka se ne smatra nezakonitom. U tom slučaju na radnika se primjenjuju odredbe o prekluzivnosti roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava pred nadležnim sudom koju predviđa odredba iz čl. 82. st. 1. ZOPRO. Zakonodavac je ovom odredbom utvrdio da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

Stoga tužitelj koji smatra da je odlukom nadležnog organa tuženog društva povrijeđeno njegovo pravo, zaštitu tog prava morao je tražiti pred nadležnim sudom unutar zakonskog roka od 15 dana. Kako je tu zaštitu tužitelj zatražio nakon isteka zakonom određenog prekluzivnog roka, to su sudovi valjano primijenili materijalno pravo na način kada je prvi sud odbacio tužbu, a drugi sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje suda prvog stupnja o odbačaju tužbe zbog zakašnjenja u traženju sudske zaštite.

Iz svega što je naprijed izloženo proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nije ostvaren ni ravizijski razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.