Gzp-804/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 804/09-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. T., iz Z., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 1. prosinca 2008., 15. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se zahtjev u dijelu koji se odnosi na postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu dostavljanjem smrtnog lista dana 13. travnja 1994., kao i u dijelu koji se odnosi na postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za provođenje ostavinskog postupka radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine dana 10. studenog 2005.

II. Odbija se zahtjev u dijelu koji se odnosi na postupak pokrenut podnošenjem prijedloga radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine dana 13. veljače 2006.

Obrazloženje

Predlagatelj je 1. prosinca 2008. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, navodeći da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-3074/94. Županijski sud u Zagrebu se je, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod poslovnim brojem Gž-6177/08, rješenjem poslovni broj Gzp-1474/08 od 3. travnja 2009. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 18. svibnja 2009., kao nadležnom sudu.

Zahtjev je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3074/94, te očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, kao i službenom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

Dana 13. travnja 1994. Općinskom sudu u Zagrebu dostavljen je smrtni list iza pokojnog B. T..

Dana 12. prosinca 1995. sud je donio rješenje kojim je odredio da se ostavina iza pokojnog B. T. neće raspraviti te je navedeno rješenje postalo pravomoćno dana 26. siječnja 1996.

Dana 10. studenog 2005. M. T. je podnijela prijedlog radi pokretanja ostavinskog postupka iza navedenog pokojnika u odnosu na naknadno pronađenu imovinu.

Rješenjem predsjednika suda od 7. prosinca 2005. predmetni spis je povjeren javnom bilježniku radi provođenja ostavinskog postupka po prijedlogu za naknadno pronađenu imovinu.

Na ročište od 20. prosinca 2005. su pristupili sin ostavitelja I. T. i kćer ostavitelja A. T. S., koji su dali nasljedničku izjavu dok je javni bilježnik utvrdio ostavinsku imovinu te sačinio rodoslovlje.

Dana 23. prosinca 2005. javni bilježnik je sastavio službenu bilješku, koja sadrži nasljedničku izjavu druge kćeri ostavitelja Z. S..

Dana 12. siječnja 2006. javni bilježnik je donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3074/94, UPP-OS-187/05 koje je postalo pravomoćno 1. veljače 2006. te je cjelokupni spis dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu 24. veljače 2006.

Dana 13. veljače 2006. predlagatelji I. T. i Z. S. su podnijeli prijedlog za utvrđivanje i podjelu naknadno pronađene imovine, zbog čega je javni bilježnik dana 15. svibnja 2006. zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da mu vrati predmetni spis.

Na ročištu od 9. svibnja 2006. javni bilježnik je donio rješenje kojim je obustavio ostavinski postupak te uputio nasljednike da svoja prava ostvaruju u redovnom parničnom postupku.

Rješenjem od 14. lipnja 2006. javni bilježnik je odlučio da se neće provoditi ostavinski postupak po prijedlogu za naknadno pronađenu imovinu.

Protiv rješenja od 14. lipnja 2006. predlagatelj I. T. je podnio prigovor 5. srpnja 2006. te je spis povodom prigovora dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu.

Rješenjem suda od 4. prosinca 2006. ukinuto je rješenje javnog bilježnika od 14. lipnja 2006.

Na ročište od 14. svibnja 2007. su pristupili sin ostavitelja I. T. i kćer ostavitelja A. T. S., a sud je prisutnom dao uputu da u spis dostavi dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine od strane ostavitelja te je donio rješenje kojim određuje da će se iduće ročište zakazati nakon što u spis budu priloženi zatraženi podaci.

Podneskom punomoćnika predlagateljice M. T. od 15. svibnja 2007. sud je obaviješten da je ista umrla te je u spis dostavljen smrtni list.

Podneskom od 11. rujna 2007. predlagatelj I. T. je otkazao punomoć za zastupanje svojoj odvjetnici u predmetnom postupku te je postupio u skladu s uputom suda danom na ročištu od 14. svibnja 2007.

Dana 8. siječnja 2008. pozvan je predlagatelj da u roku od 60 dana dostavi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojne M. T..

Podneskom od 12. veljače 2003. predlagatelj je obavijestio sud da je u ostavinskom postupku iza pokojne M. T. došlo do spora o valjanosti oporuke.

Rješenjem od 5. svibnja 2008. sud je odbio prijedlog nasljednika za uručenje naknadno pronađene imovine kao neosnovan te je odredio da predlagatelji mogu svoj zahtjev ostvarivati u posebnoj parnici.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj I. T. je podnio žalbu 21. svibnja 2008. te je spis povodom žalbe popratnim izvješćem od 16. rujna 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu. Taj sud je rješenjem poslovni broj Gž-6177/08 od 12. svibnja 2009. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Navedenu drugostupanjsku odluku punomoćnik predlagatelja je primio 10. srpnja 2009.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz sadržaja te odredbe proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom.

Temeljem naprijed navedenih utvrđenja, obzirom na postupak koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu dostavljanjem smrtnog lista iza pokojnog B. T. dana 13. travnja 1994 . valja istaći da je isti okončan pravomoćnošću rješenja kojim je određeno da se ostavina neće raspraviti (26. siječnja 1996.). Isto tako, postupak koji se vodio povodom prijedloga za provođenje ostavinskog postupka radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine podnesenog dana 10. studenog 2005., okončan je pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju od 12. siječnja 2006. (dana 1. veljače 2006.). Stoga, budući su postupci na koje se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u vrijeme podnošenja tog zahtjeva (1. prosinca 2008.) bili već pravomoćno okončani, sukladno citiranoj odredbi članka 27. ZS-a, nisu ostvarene pretpostavke za pružanje sudske zaštite.

Slijedom navedenog, zahtjev predlagatelja je u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u stavku I. izreke ovog rješenja.

Nadalje, obzirom na dio zahtjeva koji se odnosi na postupak povodom prijedloga radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine podnesenog 13. veljače 2006. (koji postupak je u vrijeme podnošenja zahtjeva bio u tijeku), kao pravno relevantno razdoblje, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, razmatra se razdoblje od podnošenja navedenog prijedloga, 13. veljače 2006., do 10. srpnja 2009., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je taj postupak pravomoćno okončan, tako da trajanje pravno relevantnog razdoblja iznosi tri godine, četiri mjeseca i dvadeset i sedam dana.

Ovaj sud je ocijenio da u konkretnom predmetu, trajanjem postupka nešto duljem od tri godine, nije prekoračen kriterij razumnog roka te da je postupak vođen učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti (odredba članka 10. i članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP).

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra kako trajanjem i duljinom postupka u pravno relevantnom razdoblju predlagatelju nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a zahtjev predlagatelja valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u stavku II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. travnja 2010.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.