Kž-115/2013-3 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Poslovni broj: 5 Kž-115/13-3

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u ime Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to, Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ante Zeljka i Lilje Bebić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆO zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 2 Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj K-295/12 od 06. veljače 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. studenog 2013. godine

p r e s u d i o j e

Žalba okrivljenog ĆO o d b i j a s e kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj K-295/12 od 06. veljače 2013. godine okrivljeni ĆO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, u nastavku – KZ/97), činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, te mu je na temelju članka 129. stavak 2 KZ/97 izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1 u vezi s člankom 145. stavak 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 56/13, u nastavku – ZKP/08), okrivljeni ĆO je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to, trošak provedenog vještačenja u iznosu od 1.520,00 kuna, trošak pristupa medicinskog vještaka na raspravu te davanja dopunskog nalaza i mišljenja, trošak opunomoćenika oštećenika, te paušal u iznosu od 600,00 kuna.

Protiv navedene presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je okrivljeni ĆO, po branitelju Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi od optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je u skladu s člankom 474. stavak 1 ZKP/08, dostavljen radi razgledanja Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

Žalba nije osnovana.

U argumentaciji žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1 točka 11 ZKP/08, okrivljeni ĆO navodi da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, jer u činjeničnom opisu nije naznačeno vrijeme kada se događaj odigrao, što ga je onemogućilo u pribavljanju drugih dokaza, posebno snimki nadzornih kamera, kao i mogućih svjedoka očevidaca događaja kritičnog dana, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, s obzirom da prvostupanjski sud u obrazloženju govori o motivu, iako ga niti on niti oštećenik nisu isticali.

Protivno navedenom, iz izreke prvostupanjske presude može se pouzdano shvatiti i zaključiti na što se ona zapravo odnosi, odnosno, što je njome odlučeno, a izreka presude nije proturječna razlozima presude.

Naime, to što u činjeničnom opisu nije naznačen točan sat događanja, nije razlogom koji bi ometao okrivljenog ĆO u pribavljanju snimki nadzornih kamera, pa tako niti u pronalaženju eventualnih svjedoka očevidaca zbivanja kritičnog dana. Ovo tim više, što iz činjeničnog opisa proizlazi da se događaj zbio 17. svibnja 2012. godine, zbog čega ni raspon od 24 sata nije prepreka okrivljenom ĆO za pribavljanje dokaza o kojima je govorio.

Drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1 točka 1 ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i pri tome nije našao da je počinjena neka druga od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

Nadalje, okrivljeni ĆO u svojoj žalbi pozivao se i na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako je tvrdio da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio isključivo na temelju iskaza oštećenog EO, s obzirom da ga svjedok SO nije na bilo koji način teretio, čak što više, iskaz tog svjedoka u potpunosti negira iskaz oštećenog EO. Naime, taj svjedok bio je jasan kada je istaknuo kako nije čuo što su sudionici govorili, a imajući u vidu da se nalazio u neposrednoj blizini mjesta događaja isključena je mogućnost da ne bi čuo ono što se govorilo da se sve događalo na način kako je to opisao oštećeni EO.

Utvrđenje prvostupanjskog suda o dokazanosti počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 2 KZ/97 od strane okrivljenog ĆO, nije dovedeno u sumnju njegovim prigovorima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s obzirom da se temelji na savjesnoj ocjeni svakog dokaza iznesenog na glavnoj raspravi, i to, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima.

Prvostupanjski sud je tako činjenično stanja utvrdio na temelju iskaza oštećenog EO i svjedoka SO, te nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. Josipa Škavića, danog na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta. Naime, prvostupanjski sud je s pravom utvrdio da je okrivljeni ĆO kritičnog dana u namjeri da zastraši oštećenog EO oduzimanjem života, istog udarao šakama, a zatim i prijetio ubojstvom, nastavivši ga udarati šakama u predjelu glave što je kod oštećenog EO izazvalo osjećaj straha za vlastiti život. Nadalje, prvostupanjski sud je još utvrdio da se okrivljeni ĆO i oštećeni EO poznaju duži niz godina, kao i da se između njih spominje i nekakvo dugovanje, odnosno nerazjašnjeni odnosi vezano za trgovačko društvo kojeg je bio vlasnik oštećeni EO. Isto tako, prvostupanjski sud uvjerljivost iskaza oštećenog EO izvodi i iz činjenice da je isti odmah nakon događaja pozvao svoju kćer i policiju, te se uputio kod liječnika vezano za povrede koje su vidljive iz medicinske dokumentacije.

Po drugostupanjskom sudu, neuvjerljivost obrane okrivljenog ĆO proizlazi i iz činjenice da je u svojoj obrani tvrdio kako ga je oštećeni EO udario šakom u bradu, međutim o takvom razvoju događaja ne postoji niti jedan dokaz, pogotovo ne medicinska dokumentacija zbog ozljeda koje bi morale biti vidljive. Isto tako, očigledno je da je svjedok SO prisustvovao samo jednom dijelu događanja, što je detaljno opisao u svom iskazu. Nadalje, to što u činjeničnom opisu nije naznačen sat inkriminiranog događaja nije predstavljalo prepreku za pribavljanje eventualno raspoloživih snimaka nadzornih kamera i drugih svjedoka po okrivljenom ĆO. Osim toga, što se tiče motiva obrazloženog od strane prvostupanjskog suda, na njega je u svom iskazu ukazao oštećeni VO.

Dakle, prigovor okrivljenog ĆO kako je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno je neutemeljen.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo, te nije počinjena takozvana posredna povreda kaznenog zakona na koju okrivljeni ĆO upire u žalbi, a niti je na drugi način povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1 točka 2 ZKP/08, pa čak niti u pogledu primjene kaznenog zakona koji je blaži za njega. Naime, kazneno djelo o kojem je riječ počinjeno je u vrijeme važenja starog Kaznenog zakona, a prije pravomoćnosti pobijane presude dana 01.siječnja 2013. godine na snagu je stupio novi Kazneni zakon. Slijedom toga drugostupanjski sud je po članku 3. stavak 2 i 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11 i 144/12, u nastavku – KZ/11), imao obvezu ocijeniti koji je od ta dva kaznena zakona blaži. Podvođenjem činjeničnog opisa pod biće kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2 KZ/11, utvrđeno je postojanje pravnog kontinuiteta s kaznenim djelom prijetnje iz članka 129. stavak 2 KZ/97, a kako je po starom Kaznenom zakonu propisana blaža kaznena sankcija, zaključeno je da je taj kazneni zakon blaži, slijedom čega je kao takav i primijenjen.

Kako okrivljeni ĆO u svojoj žalbi nije isticao žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji, a imajući u vidu članak 478. ZKP/08, prema kojem žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesene u korist okrivljenika, sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao i u tom dijelu.

Po drugostupanjskom sudu, određujući vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenog ĆO, razvrstavajući ih po svom značaju na olakotne i otegotne okolnosti. Tako je kao olakotne okolnosti našao da do sada nije osuđivan, da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, da se radi o osobi starije životne dobi, da je oženjen i da ima djecu, dok otegotne okolnosti nije našao.

Cijeneći navedeno, izrečena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca za koju je ujedno naznačeno da se neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, ukazuje se opravdanom i primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti ĆO, te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97 i opća svrha izricanja kazneno pravnih sankcija opisana u članku 6. istog Zakona, to jest, da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju.

U skladu s člankom 482. ZKP/08, budući da je drugostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi iz kojih je podnijeta žalba i da ne postoji neka od povreda zakona iz članka 476. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 06. studeni 2013. godine

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Goršeta

Gordana Paljevec