Rev-1466/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1466/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ljubice Munić, Ilije Čuljata i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz K., koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz N., protiv tuženika N. d.d. N., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi od 16. svibnja 1997. br. Gž-387/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 17. travnja 1996. br. P-56/96, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika N. se prihvaća te se preinačuju presude Županijskog suda u Požegi od 16. svibnja 1997. br. Gž-387/96 i Općinskog suda u Našicama od 14. travnja 1996. br. P-56/96 tako da se tužbeni zahtjev tužitelja N.Š. odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Poništava se rješenje o plaći tuženika broj: 04-231/94-93 od 31. 3. 1993. godine, te se tuženiku N. dd nalaže da tužitelju N.Š. iz K. isplaćuje plaću prema kojeficijentima i kriterijima koji sada vrijede u skladu sa sada važećim Pravilnikom o sistematizaciji plaća koja ne može biti manja u realnim iznosima od plaće koju je ostvarivao na radnom mjestu bravar hladne linije - platni razred strojobravar II, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.135,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Drugostupanjski sud potvrdio je navedenu presudu suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležani državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđene su slijedeće odlučne okolnosti:

- Tužitelj je kod tuženika radio na radnom mjestu "bravar hladne linije", kad je rješenjem bivšeg SIZ MIORH utvrđeno da je kod tužitelja zbog bolesti nastupila neposredna opasnost od invalidnosti te mu je priznato pravo na zaposlenje s punim radnim vremenom na odgovarajućem poslu.

- Tužitelj sada radi na radnom mjestu "alatničar - skladištar", a pobijanim rješenjem tuženika određena mu je plaća na tom radnom mjestu.

- Plaća na novom radnom mjestu veća je od one koju je do nastupa opasnosti od invalidnosti tužitelj ostvarivao na radnom mjestu "bravar hladne linije", ali je manja od one koju sada ostvaruju radnici što rade na tom radnom mjestu.

U ovoj parnici tužitelj traži da se tuženiku naloži da mu isplaćuje plaću koju bi ostvarivao da i dalje radi na radnom mjestu "bravar hladne linije". Nižestupanjski su sudovi udovoljili takvom tužbenom zahtjevu.

Tvrdnje revidenta da su nižestupanjski sudovi bitno povrijedili odredbe parničnog postupka su neosnovane. Drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati a svoj navod iz koga slijedi da je učinjena procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) tuženik ne obrazlaže. Pravomoćna presuda drugostupanjskog suda donesena u predmetu br. Gž-1161/94 ne odnosi se na tuženikovo rješenje koje se pobija u ovoj parnici tako da se zbog nepostojanja objektivnog identiteta spora ne radi o presuđenoj stvari (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP). Isto tako nije se ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

U pravu je međutim revident kad ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Pitanje visine plaće radnika u situaciji u kojoj se nalazio tužitelj je u mjerodavno vrijeme uređivao Opći kolektivni ugovor za građevinarstvo ("Narodne novine", br. 47/92) i to odredba njegovog članka 36. koji je glasio: "Kad tijekom radnog vijeka radnika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti zbog starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti te drugih razloga koji se utvrđuju posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije, organizacija odnosno poslodavac dužan je osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika kao npr. lakši posao, povoljniju normu, rad s umanjenim fondom sati, rad na jednostavnijim poslovima i sl., bez umanjenja njegove plaće koju je ostvarivao u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti."

Iz navedene odredbe slijedi da je tužitelju priznato na teret tuženika kao njegovog poslodavca na novom radnom mjestu pravo na plaću koja ne smije biti manja od one što ju je ostvarivao prije nego što je kod njega nastupila neposredna opasnost od invalidnosti, ali niti iz te odredbe niti iz drugih propisa ne slijedi obveza tuženika da mu stalno isplaćuje plaću koju bi ostvarivao da i dalje radi na svom ranijem radnom mjestu tj. radnom mjestu "bravara hladne linije". Prema tome, pobijano tuženikovo rješenje nije nezakonito. Iz navedenih razloga je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. travnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.