Rev-x-1061/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1061/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. iz O., koju zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u O., protiv I. tuženika S. H. i II. tuženika A. H., oboje iz B., zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gžx-70/14-2 od 24. srpnja 2014. kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-547/09-90 od 11. travnja 2014., u sjednici održanoj 27. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-547/09-90 od 11. travnja 2014. u st. I. izreke naloženo je II. tuženiku A. H. na ime naknade za korištenje kuće u O. …, u razdoblju od 1. srpnja 1995. do 30. lipnja 1998. isplatiti tužiteljici za svaki mjesec korištenja 707,39 kn sa zateznom kamatom koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročeno bez utvrđene namjene preko godinu dana, tekuće od prvog u mjesecu za prethodni mjesec kao dana dospijeća mjesečne rate pa do isplate kao i naknaditi joj prouzročene parnične troškove u iznosu 21.729,00 kn. U st. II. izreke odbijena je tužiteljica tužbenim zahtjevom u iznosu 292,61 kn mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 1995. do 30. lipnja 1998. u odnosu na II. tuženika A. H.. U st. III. izreke odbijena je tužiteljica u cijelosti sa tužbenim zahtjevom prema I. tuženiku S. H. na solidarnu isplatu za korištenje kuće u razdoblju od 1. svibnja 1995. do zaključno 30. lipnja 1998. s naslova najamnine za svaki mjesec korištenja 1.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana, a koja teče od svake dospjele mjesečne rate pa do konačne isplate kao i sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova. Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi I. tuženiku S. H. prouzročene parnične troškove u iznosu 11.812,50 kn.

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gžx-70/14-2 od 24. srpnja 2014. žalba II. tuženika uvažena je kao osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena kao osnovana te je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev prema I. tuženiku S. H., a tužiteljici naloženo njemu isplatiti parnični trošak, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 292,61 kn mjesečno na ime naknade za korištenje njezine nekretnine u odnosu prema II. tuženiku A. H. (st. II. i III. izreke presude), te ukinuta u dijelu kojim je naloženo II. tuženiku A. H. na ime naknade za korištenje kuće u O., …, tužiteljici isplatiti iznos 707,39 kn mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 1995. do 30. lipnja 1998. sa pripadajućim zateznom kamatom, te na naknadu parničnih troškova, i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na radi donošenja pravilne i zakonite odluke. Potražuje trošak revizije.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođene propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revidnet smatra da je to pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužiteljica je podnijela predmetnu reviziji zbog slijedećeg pravnog pitanja:

- "da li sudovi unatoč postojanju pravomoćne odluke o nekom pravnom odnosu, koji predstavlja pravni osnov za podnošenje tužbe, mogu u postupku utvrđivati drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom?"

U reviziji, međutim, nisu izloženi razlozi zbog kojih revidentica smatra da je razračeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloge zbog kojih revidentica smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s time u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog revizija tužiteljice nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.