P-2444/2001-21 · Trgovački sud u Zagrebu

LV-P-2444/01

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Boženi Zajec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.-D. d.o.o. Z., D. S. 127., zastupana po odvjetniku I. T. iz Z., Z. 5 protiv tuženika J. P.-S. d.d. S., V., V. put bb, zastupan po odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. & J. K. iz S., S. 4, radi plateža, zaključio je glavnu raspravu na ročištu održanom dana 03. srpnja 2009.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te je objavio presudu na ročištu održanom dana 17. srpnja 2009.g.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: Tuženik J. P. d.d. S., V., V. put bb (ranije „P.“ d.d. S.) dužan je tuženiku D.-D. d.o.o. Z., S. 127 (ranije D. d.d. u stečaju, Z.) platiti ukupan iznos od 8.832.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31.12.1998.g. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnične troškove sa kamatama na te troškove računajući od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 715.215,90 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je pravni prednik tužitelja zaključio sa tuženikom 15.12.1998.g Ugovor o prijenosu dionica trgovačkog društva M. d.d. iz R. nominalne vrijednosti 8.832.900,00 kn kojim se tuženik obvezao u roku od 15 dana isplatiti tužitelju taj iznos.

Tuženik ne osporava da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o prijenosu dionica trgovačkog društva M. d.d. iz R. nominalne vrijednosti 8.832.900,00 kn zaključen dana 15.12.1998. (u daljem tekstu Ugovor o prijenosu dionica). Osporava navode tužitelja da u ugovorenom roku nije izvršio obvezu plaćanja ugovorene cijene jer je sukladno čl. 4 predmetnog Ugovora izvršio svoju obvezu prijebojem potraživanja sa tužiteljem, da je to razvidno iz izjave o prijeboju, da isto dokazuje izvješće stanja temeljnog kapitala na dan 28. svibnja 1999.g. za dioničko društvo M. R., da je razvidno da je pravni prednik tuženika vlasnik 88329 dionica ukupnog nominalnog iznosa od 8.832.900,00 kn, da je čl. 5 Ugovora pravni prednik tuženika ovlastio pravnog prednika tužitelja da nakon plaćanja ugovorene cijene ishodi u knjizi dionica dioničkog društva M. R. upis prijenosa svih dionica iz ugovora na svoje ime, da je dopisom od 11. veljače 2000.g. obavijestio o tome stečajnog upravitelja D. d.d. u stečaju.

- 2 –

Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-01/895-4 upisana je promjena tvrtke i poslovnog sjedišta tvrtke (tuženika) P. d.d. S., M. 9, u dioničko društvo J. P. sa sjedištem u S., M. 9 dana 22. svibnja 2001.g. (list 9 i 10 spisa - izvadak iz sudskog registra od 19.5.2001.g.), a odlukom glavne skupštine društva od 23. prosinca 2002.g. donesena je odluka o promjeni sjedišta društva, pa je kao sjedište upisano V., V. put 14 (povijesni izvadk iz sudskog registra - list 29 spisa). Nadalje, utvrđeno je da je tražbina tužitelja prema tuženiku u ovoj pravnoj stvari prenesena na treću osobu D.-D. d.o.o. sada na adresi Z., D.

S. 127 temeljem Ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika D. d.d. u stečaju kao cjeline koje je potvrđeno rješenjem stečajnog suca i objavljeno u Narodnim novinama br. 176/03 od 5.11.2003.g. pa je sud sukladno čl. 163a st. 9 Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96,29/99,129/00,123/03) ( u daljnjem tekstu SZ) po pravomoćnosti tog rješenja utvrdilo prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, koji postupak je nastavljen po prijedlogu tuženika iz podneska od 11.06.2004.g. Tužitelj osporava da su se ostvarili zakonski uvjeti za prijeboj potraživanja jer isprava o prijeboju nije valjana obzirom da nije sastavljena u skladu s čl. 2-6 Zakona o računovodstvu i čl. 55 Općeg poreznog zakona odredbom kojeg je propisano da temelj knjigovodstvenih poslovnih promjena predstavlja samo uredna i vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija, da u slučaju kada se koristi fotokopija mora postojati izvornik iste, radi usporedbe sa izvornikom, osporava da bi tuženik izjavom o kompenzaciji od 28.1.1999.g. prebio potraživanje tužitelja sa svojim potraživanjima prema tužitelju, da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br.

St-17/99 od 1.2.1999.g. sud zabranio do donošenja odluke o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka kompenzacije, prijeboje i cesije, da je kompenzacija nedopuštena u smislu čl. 104 i 105 SZ-a, jer da tražbini tuženika prema tužitelju nije dospijela, stavlja i prigovor pobojnosti u smislu čl. 141 st. 7 SZ-a obzirom da je prijeboj zabranjen i činjenici da je izjava o prijeboju potpisana 28.1.1999.g., a da je prijeboj proveden 28.2.1999.g., a stečaj nad D. d.d. otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-17/99 dana 23.2.1999.g. prije nego je proveden prijeboj.

Nadalje, tužitelj drži da se radi o pobojnim radnjama stečajnog dužnika i zbog pogodovanja tuženika kao jednog od vjerovnika po čl. 127 – 142 SZ-a a u smislu čl. 136 st. 2 i 3 SZ-a jer je tuženik bliska osoba stečajnog dužnika koja je znala za nesposobnost i plaćanje stečajnog dužnika jer da su D. d.d. i P. d.d. članice D. grupe (popis članica D. grupe list 492-493 spisa), stoga je tuženik znao da se izjavom o prijeboju stečajnog dužnika od 28.1.1999.g. kojim su obuhvaćene nedospjele tražbine tuženika oštećuje ostale stečajne vjerovnike.

Osporava da bi izjava o prijeboju bila potpisana od ovlaštene osobe tužitelja.

Tuženik osporava tvrdnju tužitelja koja se odnosi na nevaljanost izjave o prijeboju, te tvrdi da su stranke, i to tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac, dana 15. prosinca 1998.g. zaključili Ugovor o prijenosu dionica M. d.d. R., kojim su ugovorili plaćanje prijebojem, da je tuženik već imao dospjela potraživanja prema tužitelju jer je 23. prosinca 1998.g. započeo s otplatom duga tužitelja prema C. banci d.d. jer je bio sudužnik tužitelju po tom kreditu, da je neutemeljeno pozivanje tužitelja na rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu

- 3 –

br. St-17/99 od 1.2.1999.g. jer da je takvo rješenje protivno čl. 44 SZ-a, da stečajni sudac stoga nije mogao zabraniti prijeboje odnosno kompenzacije sa trećim stranama, da je čl. 103 SZ-a izričito propisano da je otvaranje stečajnog postupka bez utjecaja na pravo stečajnog vjerovnika na prijeboj, da je izjava o prijeboju dana 28. siječnja 1999.g. prije donošenja tog rješenja i prije otvaranja stečajnog postupka. U odnosu na tvrdnje tužitelja da treba postojati originalna izjava o prijeboju radi usporedbe sa preslikom navodi da je čl. 6 Zakona o računovodstvu propisan način čuvanja knjigovodstvene isprave, niti da se treba zadržati izvornik isprave već čuvati na nositelju automatizirane obrade, mikrografske obrade i na drugi način, da je svoju dokumentaciju pohranio na CD-u sukladno Zakonu, da je rješenjem državnog arhiva u Splitu Ur.br. 2181-109-01-2 od 8. studenog 2001.g. tuženiku odobreno registriranje dokumentacije i izjave o prijeboju na CD-u o čemu postoji obavijest M. d.o.o. o pohrani dokumentacije i uništenju dokumentacije snimljene na CD. Osporava tvrdnje tužitelja da izjava o prijeboju nije potpisana od ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika, predlaže na tu okolnost saslušanje svjedoka D. M. u spornom razdoblju ovlaštena osoba tužitelja, V. B. u spornom razdoblju ovlaštena osoba tuženika i M. S. financijskog direktora tuženika u spornom razdoblju, kao i provođenje grafološkog vještačenja potpisnika. Osporava da bi tužitelju pripadalo pravo isticanja pobojnosti pravnih radnji stečajnog vjerovnika odnosno dužnika po čl. 141 SZ-a kao defenzivnog pravnog sredstva u ovoj parnici jer je tužitelj imao mogućnost kao aktivna stranka pokrenuti parnicu radi pobojnosti.

Između stranaka nije sporno da su zaključeni Ugovor o prijenosu dionica kao i dodatak I Ugovoru o prijenosu dionica od 21.12.1998.g.

Sporno je da li je tuženik temeljem izjave o prijeboju od 28.1.1999.g. izvršio svoju obvezu plaćanja na ime ugovorene cijene dionica, da li je prijeboj bio moguć i dopušten prema čl. 104 i 105 SZ, da li je prijeboj pobojan u smislu čl. 127-142 SZ zbog pogodovanja stečajnom vjerovniku od strane stečajnog dužnika u smislu čl. 136 st. 2 i 3 SZ, da li je izjava o prijeboju od strane tužitelja ovjerena po ovlaštenoj osobi.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u opomenu pred tužbu od 17.7.2002. stečajnom upravitelju D. d.d. naslovljen na P. d.d. (list 2 spisa), Ugovor o prijenosu dionica M. d.d. R. od 15. prosinca 1998.g. (list 3 i 4 spisa), dodatak I. Ugovoru o prijenosu dionica M. d.d. R. od 21. prosinca 1998g. (list 14 spisa), rješenje br. Tt-01/895-4 od 22. svibnja 2001.g. Trgovačkog suda u Splitu (u daljnjem tekstu TSS) (list 10 spisa) i izvadak iz sudskog registra TSS br. Tt- 01/895-4 od 19.5.2001. (list 10 i 11 spisa), dopis P. d.d. o dostavi ugovora o prijenosu dionica od 1. veljače 1999.g. naslovniku G. grupa d.d. (list 15 spisa), dopis G. grupe d.d.

P. d.d. od 7.4.1999.g. (list 16 spisa), izvješće stanja temeljnog kapitala na dan 28.5.1999.g. društva M. d.d. R. (list 17 spisa), izjava o prijeboju od 28.1.1999.g. ovjerena žigom i potpisom D. d.d. (list 18 spisa), izjava o prijeboju bez datuma ovjerena žigom i potpisom P. d.d. S. (list 19 spisa), dopis stečajnog upravitelja D. d.d. u stečaju od 4.2.2000.g. naslovljen na P. (list 20 spisa), dopis P. d.d. S. od 11.2.2000.g. naslovljen na D. d.d. u stečaju (list 21 spisa), rješenje TSS br. Tt-01/1280-6 od 20.7.2001.g. (list 23 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra TSS od 8.4.2003.g. za tuženika (list 29-36 spisa), dopis vještaka od 12.7.2003.g. i 25.8.2003.g. tuženiku radi dostave dokumentacije te dokumentacija (list 48-368 spisa), nalaz vještaka (list 369-375 spisa), očitovanje vještaka od 12.1.2004.g. (list 387-389 spisa), Narodne novine br. 176/03 od 5.11.2003.g. o objavi i potvrđenju ugovora o prodaji imovine D. d.d. u stečaju kao cjeline (list 393-395 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu TSZ) za D.

D. trgovina d.o.o. (list 406-407 spisa), rješenje br. VII-St-17/99 o otvaranju stečajnog postupka nad D. d.d. od 23. veljače 1999g. (list .408-410 spisa), rješenje TSZ br. VII-St-17/99 kojim se određuju mjere osiguranja do 1. veljače 1999.g. (list 415 spisa), rješenje državnog arhiva Split ur.br. 2181-109-01-2, zapisnik, zahtjev za škartiranje, registar pohrane dokumentacije (list 427-429 spisa), obavijest društva M. d.o.o. o uništenju dokumentacije snimljene na CD (list 430 spisa), analitička kartica P. d.d. od 16.9.2004.g. za razdoblje od 1.1.1998.g. do 31.12.1998.g. (list 431 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu od 5. lipnja 1998.g. davatelja kredita C. banka korisnika D. d.d., sudužnika D. d.o.o. i P. d.d. (list 432-435 spisa), Ugovor o preuzimanju duga D. d.d. i vjerovnika P. od 11. prosinca 1996.g. i 29. studeni 1996.g. (list 436-441 spisa), ugovor o kreditu kreditora P. d.d. i korisnika D. d.d. od 20.3.1997.g. (list 442, 443 spisa) i aneks I. tog Ugovora (list 445 spisa), virmanski nalog P. d.d. u korist D. d.d. 1.500.000,00 kn od 2.4.1997.g. (list 444 spisa), izvadci iz ZAP-a i kamatni računi izdanih po P. d.d. za D. d.d. (list 446-487 spisa), popis članica D. grupe (list 492 i 493 spisa), povijesni izvadak TSZ za D. d.d. u stečaju (list 501-509 spisa).

S obzirom na prigovor tužitelja da nisu postojale zakonske mogućnosti za prijeboj po čl. 336-343 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) (u daljnjem tekstu ZOO) jer da nisu istovrsne i dospjele tražbine tužitelja i tuženika na prijedlog tužitelja u postupku je određeno financijsko - knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za struku financijsku mr sc. I. T. dipl. oec. iz Z., T. S. K. 4 prema rješenju ovog suda broj gornji od 6.6.2003.g. (list 45 spisa).

Vještak utvrđuje da su Ugovorom o prijenosu dionica od 15. prosinca 1998.g. tužitelj kao prenositelj na prednika tuženika kao stjecatelja prenio dionice M. d.d. R. za ugovorenu cijenu od 8.832.900,00 kn, da je iz izvješće društva C. S. d.o.o. V. od 28.5.1999.g. koje je vodilo poslove evidencije prometa dionicama vidljivo da je prijenos dionica obavljen te je tuženik upisan u knjigu dionica. Vještak utvrđuje da spisu prileži izjava o prijeboju od 28.1.1999.g. (list 18 i 19 spisa) u preslici, da je jednu izjavu sastavila i ovjerila D. d.d., a drugu izjavu sastavila je i ovjerila je P. d.d. S., da su iste međusobno razmijenjene, navodi da je prva izjava na listu 18 bila ponuda koja je kasnije prihvaćena obzirom da je u izjavi na listu 19 spisa iskazan iznos od 5.132.560,76 kn koji iznos nije bio u cijelosti dospio 28.1.1999.g. već dio nakon toga 4.2.1999.g., da je radi utvrđenja da li je bilo moguće obaviti prijeboj dobio financijsku karticu tužitelja kao kupca i kao korisnika kredita, a i kao dobavljača. Utvrđuje da je u izjavi o prijeboju naveden kredit C. banke i kamate za taj kredit u iznosu od 8.000.000,00 kn odobrenih D. d.d. po kojem je tuženik bio sudužnik, te da je po akceptnom nalogu br. 0769173 C. banka sa žiro računa P. d.d. S. naplatila ukupno 5.132.560,76 kn u razdoblju od 23.12.1998.g. do 4.2.1999.g., drži da je tuženik osnovano na taj iznos pribrojio zakonske zatezne kamate u iznosu od 76.216,08 kn koje je stavio u prijeboj, da je ta plaćanja tuženik evidentirao na kontu 1530, da je sa

- 5 –

31.12.1998.g. dug D. d.d. na ime kredita iznosio 3.367.732,83 kn, a sa 4.2.1999.g. 7.194.624,18 kn jer se isti povećao za 3.826.891,35 kn, koliko je tuženik u 1999.g. platio C. banci, da je P. d.d. dana 28.2.1999.g. proknjižila podmirenja duga D. d.d. kako to stoji u izjavi i to 5.132.560,76 kn, 76.216,08 kn, 2.062.063,42 kn i 55.851,13 kn, a drugi iznosi navedeni u prijeboju odnose se na potraživanja iz poslovnog odnosa tužitelja i tuženika kao kupca odnosno dobavljača za robu pa tako nalazi osnovanim i podobnim za prijeboj iznose 129.139,20 kn, kamate 26.979,88 kn, kao dug D. U. 124.504,39 kn i kamate kao dug D. P. od 21.487,68 kn, a niti greška u zbrajanju iznosa nije odlučna za ovu pravnu stvar, jer nije relevantno, da li su stranke iz svojih ranijih odnosa imala međusobna i druga potraživanja, kako to vještak navodi u svom nalazu pod t. 2 i 3 kada navodi da i nakon što je provedena predmetna izjava o prijeboju je evidentiran dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od preko 9.000,000,00 kn, već je odlučno da su postojale međusobne tražbine za iznose navedene u izjavi o prijeboju, da su iste dospjele, da se odnose na novčane tražbine sve sukladno čl. 336 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO), te da su međusobna potraživanja nastala prije stečaja.

Prigovor tužitelja da je vještak obračunao iznose prije i poslije otvaranja stečaja, te da ukupan dug ne može biti točan, vještak je isti prihvatio, te je u svom dopunskom očitovanju na primjedbe potvrdio da je zabunom zbrojio dugovanje prije otvaranja stečajnog postupka sa onim nakon toga jer da je stanje na kontu 120000 nakon stečaja prenio na konto 120001, te konto 220000 na konto 220001 utvrđujući da se radi o dva potraživanja, a da se isti trebaju isključiti.

Temeljem nalaza vještaka od 16.10.2003.g i dopunskog nalaza od 12.01.2004.g. utvrđuje se da je vještak utvrdio iznose iz međusobnih obveza stranaka navedenih u izjavama o prijeboju, a koji prijeboj je po vještaku proveden dana 28.02.1999.g. i to iznos od 5.132.560,76 kn u razdoblju od 23.12.1998.g. do 04.02.1999.g. koji iznos je sa žiro računa „P.“ S. C. banka d.d. Z. naplatila putem akceptnog naloga br. 0769173, iznos od 76.216,08 kn kamate za plaćanje obveza po kreditu koji iznosi su evidentirani kod tuženika na kontu 1530, da je iste kartice vidljivo knjiženje P. dana 28.2.1999.g. iznos od 5.132.560,76 kn, iznos od 76.216,08 kn, iznos od 2.062.063,42 kn, iznos od 55.851,13 kn, koji su iznosi predmetnom postupka sadržani u izjavi o prijeboju, te utvrđuj obvezu po kreditu u iznosu od 7.194.624,18 kn, a da se iznos od 1.204.097,46 kn evidentiran na kontu 1220-kupci odnosi na dug za robu, a koji iznos je isto stavljen u izjavu o prijeboju, a obzirom da je vještak prihvatio primjedbu tužitelja da su zabunom zbrojena dugovanja prije otvaranja stečajnog postupka sa onim nakon toga, te je u dopunskom nalazu ostao kod nalaza da je iznos od 8.530.788,85 kn prebijen dana 28.02.1999.g.

Tužitelj osporava nalaz vještaka tvrdnjom da je kontradiktoran i nerazumljiv te da isti treba odbaciti kao nevaljan dokaz, da je vještak prekoračio svoj zadatak iz razloga što se očitovao o poslovanju stranaka izvan zadatka, da nije utvrdio da je tuženik ispunio svoju obvezu plaćanja cijene dionica prijebojem, da netočno utvrđuje da je izjava na listu 18 ponuda koja je prihvaćena kasnije, da postoje tri preslike izjave o prijeboju. Posebice osporava nalaz i mišljenje vještaka da bi prijeboj bio proveden jer u smislu čl. 336 i 337 ZOO propisano je da

- 6 –

potraživanja koja se stavljaju u prijeboj moraju biti dospjela, da se sa sigurnošću mora utvrditi koje tražbine i u kojem iznosu su obuhvaćene prijebojem i da mora postojati određena isprava iz koje se to sa sigurnošću mora utvrditi, da je vještak nedospjelu tražbinu tuženika s naslova regresa za isplatu C. banci proglasio kreditnom obvezom. Prigovara da vještak nije uzeo u obzir odredbe SZ-a, da je u dopuni nalaza na str. 3 i 4 naveo da su izjave potpisane 28.1.1999.g., a prijeboj proveden 28.2.1999.g., osporava navode vještaka u dijelu da vještak ne vidi vezu provedenog prijeboja sa stečajnim postupkom jer da je St-17/99 otvoren 23.2.1999.g. prije nego je proveden prijeboj, istaknuo je prigovor pobojnosti u odnosu na radnju prednika tužitelja odnosno stečajnog dužnika pa ističe da je to pobojna pravna radnja po čl. 127 i čl. 142 SZ zbog pogodovanja jednom od stečajnih vjerovnika…

Tuženik je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka.

Uvidom u Ugovor o prijenosu dionica M. d.d. R. od 15.12.1998.g. (list 3-4 spisa) utvrđuje se da je tužitelj kao prenositelj na tuženika (pravnog prednika) kao stjecatelja prenio dionice M. d.d. R. za ugovorenu cijenu od 8.832.900,00 kn (čl. 3) i da je čl. 4 ugovoreno plaćanje cijene iz čl. 3 Ugovora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora prijebojem potraživanja i u dodatak 1 Ugovora o prijenosu dionica od 21.12.1998.g. (list 14 spisa) kojim u čl. 1 ugovorene strane suglasno utvrđuju da je prenositelj prenio na stjecatelja 88.329 dionica društva. Uvidom o izvješće stanje temeljenog kapitala na dan 28.05.1999.g. društva C. S. d.o.o. V. vidljivo da je prijenos dionica obavljen (list 17 spisa), te je tuženik upisan u knjigu dionica koje činjenice je utvrdio i vještak u svom nalazu.

Sporno je da li je tuženik podmirio obvezu na ime ugovorene cijene predmetnih dionica, odnosno da li je plaćanje za ugovorenu cijenu dionica izvršeno prijebojem potraživanja sa tužiteljem, te je sporno da li su postojale međusobne tražbine podobne za prijeboj, kako je to određeno čl. 336-343 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 dalje ZOO).

Sud je prihvatio nalaz vještaka obzirom na utvrđenje da su postojala međusobna dospjela potraživanja stranaka prema izjavi o prijeboju od 28. siječnja 1999.g dospjele do 04.02.1999.g., a da je prijeboj proveden s 28. veljače 1999.g., da je izjava o prijeboju koja prileži u preslici na listu 18 i 19 spisa ovjerena po tužitelju i tuženiku, da su postojala međusobna potraživanja na strani tužitelja s osnova prijenosa dionica „M. R.“ po Ugovoru i dodatku ugovora, a na strani tuženika obveze po kreditima i kamatama i dug za robu, koja su naplaćena za obveze prednika tužitelja (D. d.d) sa žiro računa tuženika putem akceptnog naloga br. 0769173, a koje naplate su evidentirane u izvadcima o plaćanju Zavoda za platni promet (list 109-137 spisa) i evidentirane su na knjigovodstvenim karticama stranaka u iznosima od 5.132.560,76 kn, 76.216,08 kn, 2.062.063,42 kn, 55.851,13 kn (list 138-177 spisa). Nadalje utvrdio je obveze D. d.d. s osnova duga za robu Ugovora iz poslovnog odnosa kupoprodaje robe za evidentirano potraživanje od D. kao kupca dio kojeg potraživanja je u iznosu od 1.204.097,46 kn stavljen u prijeboj, kao i obveze nastale u poslovanju D. U. u iznosu od 129.139,20 kn i kamate 26.979,88 kn i D. P. u iznosu od 124.504,39 kn i kamate 21.487,68 kn za koji prijeboj tužitelj neosnovano tvrdi da je prebijen sa obvezama trećih osoba, obzirom da iz povijesnog izvadaka iz sudskog registra

- 7 –

ovog suda (list 501-509 spisa) utvrđuje se da je društvo U. d.d. B. dana 05.11.1996.g. pripojeno društvu D. d.d. temeljem Ugovora o pripajanju, dok je D. P. poslovna jedinica prednika tužitelja D. d.d.

Shodno provedenim dokazima uvidom u izjave o prijeboju, te sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrđuje se da su tražbine stranaka koje su stavljene u prijeboj dospjele i to na strani tužitelja dug za iznos od 8.832.900,00 kn i na strani tuženika isti iznos temeljem Ugovora o prijenosu dionica, a koji je iznos podmiren prijebojem sa potraživanjem tog iznosa u odnosu na dug tužitelja, te da je prijeboj istih proveden sa danom 28.02.1999.g., dakle onog časa kada su se stekli uvjeti za prijeboj. Naime, naplata za obveze tužitelja preko žiro računa tuženika (kao sudužnika) putem akceptnog naloga dospjela je u cijelosti, pa stoga ne stoji prigovor tužitelja da potraživanja tuženika koja je stavio u prijeboj nisu dospjela, budući da je dospjela obveza naplate po akceptnom nalogu već 31.12.1998.g., te je isti naplaćen do 04.02.1999.g. stoga je i obveza tužitelja (D. d.d.) po kreditu u cijelosti naplaćena putem akceptnog naloga, a obzirom na činjenicu da tuženik (P. d.d.) naplatu istog nije mogla ni na koji način spriječiti, obzirom da po primitku akceptnog naloga ZAP ispituje samo formalnu ispravnost obrasca, te je po istom postupio, a stranke su potpisom izjave o prijeboju prihvatile međusobna dospjela potraživanja koja su stavila u prijeboj. Zatezne kamate teku do dana prijeboja koji je proveden 28.2.1999g.. Nadalje budući da se radi o novčanim obvezama između pravnih osoba kao dužnika i vjerovnika, to se utvrđuje da su ispunjene i ostale pretpostavke za valjanost prijeboja a to su istovrsnost, utuživost i uzajamnost obveza (čl. 336, 337 ZOO), a obzirom da je uvidom u izjavu o prijeboju od 28.1.1999.g. (preslika list 18 spisa) utvrdio da je na izjavu stavljen žig D. d.d. i potpis ovlaštene osobe, a izjava o prijeboju na (listu 19 spisa) ovjerena je žigom P. S. i potpisom ovlaštene osobe prednika tuženika, niti je sporna izjava (list 491 spisa) budući da je ista ovjerena žigom i potpisom stranaka.

Neosnovana je tvrdnja tužitelja da je tuženik izjavu o prijeboju tužitelju dostavio 11.2.2000.g. (list 12 spisa) budući da je dopisom navedenog datuma tuženik obavijestio stečajnog upravitelja da je dug s osnova stjecanja dionica podmiren prijebojem prema izjavi o prijeboju od 28.01.1999.g.

Neosnovano tužitelj tvrdi da je prijeboj isključen (čl. 104 SZ) jer da tražbine nisu dospjele, obzirom da je u postupku utvrđeno da su tražbine podobne za prijeboj dospjele prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem koji je otvoren dana 23.02.1999.g., a niti su ispunjeni razlozi za nedopustivost prijeboja prema čl. 105 SZ a kojom odredbom članka je određeno da prijeboj nije dopušten ako je obveza stečajnog vjerovnika prema stečajnom masi nastala tek nakon otvaranja stečajnog postupka ili ako je stečajni vjerovnik svoju tražbinu stekao od drugog vjerovnika tek nakon otvaranja stečajnog postupka st. 1 i 2 toga članka, da je stečajni vjerovnik tražbinu stekao ustupom za posljednjih šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, a znao je da je dužnik nesposoban za plaćanje ili da je protiv njega podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka kako je to određeno u st. 3., niti su ispunjeni razlozi iz st. 4 da je stečajni vjerovnik mogućnost prijeboja stekao pobojnom pravnom radnjom, a niti iz st. 5 koji određuje da je nedopustiv prijeboj ako vjerovnik čija se tražbina treba namiriti iz slobodne imovine dužnika, duguje stečajnoj masi. Neosnovano

- 8 –

tužitelj tvrdi da je prijeboj nevaljan jer da je stečaj otvoren 23.02.1999.g. obzirom na prethodno utvrđeno da su tražbine koje su stavljene u prijeboj nastale prije otvaranja stečajnog postupka pa je sukladno čl. 103 SZ otvaranje stečajnog postupka bez utjecaja na pravo stečajnog vjerovnika prijeboja za tražbine koje je stekao na temelju zakona ili ugovora. Niti je osnovan prigovor da su potpisom izjave o prijeboju ostvarene pobojne pravne radnje prema čl. 127 – 142 SZ a u svezi sa čl. 136 st. 2 i 3 SZ. Naime, izjava o prijeboju ne predstavlja pravnu radnju obzirom da je prijeboj način ispunjenja, a učinci o otvaranju stečaja na prijeboj izričito su određeni čl. 103-105 SZ, pa tužitelj svoje pravo ne može ostvariti pobijanjem izjave kojom je obavljen prijeboj već samo zahtjevom za ispunjenje obveze, a da li je prijeboj dopušten prosuđuje se u odnosu na ispunjenje općih pretpostavka obveznog prava (čl. 336-343 ZOO) i posebnim pravilima stečajnog prava (čl. 105 SZ).

U odnosu na prigovor da je izjava potpisana od neovlaštene osobe proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. M. koji je bio komercijalni direktor D. d.d. od 1996.g., a zadnja tri mjeseca 1998.g. bio je predsjednik uprave D. d.d., V. B. generalni direktor P. od 1990. do 08. mjeseca 2002.g., M. S. komercijalni direktor od 1970.g. do kraja 1976.g., a dalje financijski direktor, te I. G. predsjednik uprave D. od siječnja 1999.g., te je proveden dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tužitelja na izjavi o prijeboju po stalnom sudskom vještaku za rukopise D. T. iz Z., P. H. 6.

Saslušani u postupku svjedoci su izjavili da je u vrijeme potpisa izjave o prijeboju ovlaštena osoba tužitelja bio I. G.. Svjedok V. B. i M. S. izjavili su isto sa sigurnošću, dok je svjedok D. M. naveo da je I. G. postao direktor nakon njegovog odlaska, a da je moguće da je on ovjerio izjavu o prijeboju. Svjedoci su suglasno iskazali da je postojao međusobni dug potpisnika izjave o prijeboju, te je M. S. potvrdio da je on potpisnik izjave na strani tuženika, a D. M. izjavio da je on ovjerio Ugovor o prijenosu dionica M. d.d. R. sa tužitelja na tuženika. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka kako u odnosu na postojanje međusobnih tražbina prema izjavi o prijeboju, te u odnosu na iskaz da je I. G. potpisao izjavu o prijeboju na strani potpisnika D. d.d. Činjenicu da je bio ovlaštena osoba D. u spornom periodu u vrijeme potpisa izjave o prijeboju potvrdio je i svjedok I. G. međutim nije mogao sa sigurnošću reći da li je izjavu o prijeboju on potpisao, ali je u iskazu naveo da je u to vrijeme ovjeravao naloge možda i kompenzacije te da je bilo uobičajeno da se izjava o prijeboju faxira stranci koja vrši prijeboj.

Vještak za rukopise u svom mišljenju navela je da je parafni potpis na izjavi o prijeboju vjerojatno pisan rukom I. G., te utvrđuje da se u odnosu na razlike nespornog potpisa i potpisa na izjavi radi o sitnim detaljima koji nastaju spontano, automatizmom, te ih skriptor ne kontrolira voljom, da je neke razlike moguće logički objasniti protekom vremena ali kako je vještak za rukopise utvrdio da se prednost daje podudarnostima iz razloga jer se radi o sitnim detaljima potpisa koji imaju veliku vrijednost, to je utvrdio da je sporni parafni potpis napisan preko žiga D. d.d. trgovačko društvo D. S. 127 kojim je ovjerena izjava o prijeboju od 28. siječnja 1999.g. na iznos od 8.832.900,00 kn dužnika P. d.d. S., M. 9 i vjerovnika D. d.d. Z. vjerojatno pisan rukom

- 9 –

I. G., te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za rukopise, shodno provedenim dokazima saslušanjem svjedoka, te obzirom na činjenicu da svjedok I. G. nije otklonio da bi on stavio paraf na izjavu o prijeboju, već je izjavio da je u sporno vrijeme ovjeravao knjigovodstvenu dokumentaciju (naloge, kompenzacije) sud prigovor tužitelja da je izjava o prijeboju potpisana od neovlaštene osobe nalazi neosnovanim. Neosnovano tužitelj osporava vjerodostojnost preslike izjave o prijeboju koja je obuhvaćena vještačkim nalazom, a nije niti odlučan navod tužitelja da vještak nije poštivao Zakon o računovodstvu čl. 3 st. 8 kada je u nalazu koristio presliku jer da nije konstatirao da se kopije (preslike) izvornik izjava mogu raditi kao podloga za obradu podataka u poslovnim knjigama pod uvjetom da je na njima navedena naznaka mjesta čuvanja izvorne izjave, razlog upotreba preslike i potpis odgovorne osobe. Naime, tuženik je dostavio rješenje D. arhiva u S. klasa 612-06/01-3/105 ur.broj 2181- 109-01-2 od 8.11.2001.g. kojim je J. p. S. d.d. V. (predniku tuženika) odobreno izlučenje nepotrebnog registriranog materijala prema zapisniku od 2.11.2001. u odnosu na registratore, a koja dokumentacija za 1999.g. do 2000.g. je pohranjena na CD te se utvrđuje da je na spornoj izjavi o prijeboju vidljiv pečat pravnog prednika tužitelja, potpis, datum, sve dužnikove i vjerovnikove dospjele obveze, da je cjelokupna dokumentacija za predmetnu pravnu stvar pohranjena na CD razvidno je iz dopisa M. d.o.o. upućenog tuženiku 22.05.2001.g. i obavijesti M. d.o.o. upućenog tuženiku 17.04.2002.g. (list 424-487 spisa), a sve sukladno odredbi čl. 6 Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 33/92, 90/92, 146/05, 109/07) kojim je propisan način čuvanja knjigovodstvene isprave na nositelju automatizirane obrade, nositelju mikrografske obrade ili na drugi prikladan način, pa ne stoji obveza tuženika čuvanja isprava u izvorniku, obzirom da su izvornici predmetnih isprava pohranjeni na zakonom propisan način.

Slijedom toga sud nije našao osnovanim tužbeni zahtjev obzirom da je utvrđeno da je prijeboj za međusobna potraživanja proveden, da su ispunjene pretpostavke (čl. 336, 337 ZOO) a to su istovrsnost, dospjelost, utuživost i uzajamnost tražbina između istog vjerovnika i dužnika, da je tuženik tužitelju dostavio izjavu koju je tužitelj ovjerio, pa je presudio kao u izreci.

Odlučujući o parničnom trošku iz točke II izreke presude, sud je primijenio čl. 154. st. 1. , 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZPP. Vrijednost predmeta spora iznosa 8,832.900,00 kn sukladno čl. temeljem čl. 35. st. 1. ZPP. Tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 715.215,90 kn, i to za: trošak predujma za financijsko vještačenje (4.000,00 kn) i grafološko vještačenje (3.500,00 kn), te za zastupanje po odvjetniku, koji je trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 91/04, u daljnjem tekstu: OT), a sastoji se od troška: za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 OT (88.630,00 kn), podneska od 23.10.2003., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke po Tbr. 8/1 OT (88.630,00 kn), podneska od 19.06.2009. kojim se očituje na nalaz i mišljenje grafološkog vještaka po Tbr. 8/1 OT (88.630,00 kn), sastav podnesaka od 24.09.2004. i 10.10.2005. kojim postupa po nalogu iz raspravnog rješenja suda od 12.05.2005. po Tbr. 8/3 OT (po 500,00 kn), za zastupanje na ročištu dana 3.07.2009. po Tbr. 9/1 OT (88.630,00 kn), dana 9.04.2002., 3.06.2002., 21.01.2004., 12.05.2005. i 24.04.2007. po Tbr. 9/2 OT (po 44.315,00 kn), dana 6.03.2002., 19.11.2003., 8.09.2004., 4.10.2007., 26.02.2009. i 13.03.

- 10 –

2009. po Tbr. 9/5 OT (po 500,00 kn), te temeljem čl. 164. st. 1. ZPP po iznose od 69.160,00 kn za zastupanje na ročištima dana 8.11.2007. i 30.10.2008., obzirom da je toliki iznos tuženik zatražio (Tbr. 9/1 OT), uvećano za propisanu stopu PDV-a (127.620,90 kn). Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, budući da istu tuženik nije niti platio, niti je pozvan na platež iste, pa mu navedeni trošak nije niti nastao. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13.02.2002. godine, podneska od 26.06.2003. kojim tuženik dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja, podneska od 30.10.2003. kojim tuženik sudu dostavlja troškovnik, kao niti podneske od 8.01.2004., 8.09.2004. i 10.05.2004., kojim podnescima tuženik ponavlja navode već iznesene tijekom postupka, a obzirom da troškove sastava navedenih podnescima sud nije našao potrebnim radi vođenja ovog postupka prema čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku nisu priznati troškovi (trošak hotelskog smještaja, zrakoplovnih karata S.-Z.-S., trošak dolaska osobnim vozilom, te trošak autobusne karte P.-Z.-P.), budući da punomoćnik tužitelja nije dokazao da su mu navedeni troškovi nastali dostavom putnih karata i računa za gorivo, dok mu trošak hotelskog smještaja ne bi niti pripao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 17. srpnja 2009.g.

SUDAC:

Božena Zajec v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 8 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u 2 primjerka za sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

Za točnost otpravka

Ovlašteni službenik:

D. T.