Revr-205/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 205/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić, Katarine Buljan i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., zastupanog po punomoćnicima N. Č. i A. D., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika H. g. d.d. iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2004. godine, br. XIV Gžr-386/04., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2002. godine, br. Pr-41/01., u sjednici održanoj dana 23. lipnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje odluke o izricanju disciplinske mjere pravnog prednika tuženika kao i odluke kojom je potvrđena ta disciplinska mjera, a koje su pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove i radne zadatke tesara kod tuženika, odnosno na poslove i radne zadatke koji odgovaraju stručnoj spremi i sposobnosti tužitelja, te kojom traži da tuženi isplati tužitelju na izgubljene zarade iznos od 16.625,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li zakonita odluka prednika tuženika kojom je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa odnosno odluka prednika tuženika od 24. svibnja 1990. godine, kojom je ta odluka potvrđena, te slijedom toga je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na rad i isplatu plaće.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), koju ističe tužitelj prema sadržaju revizije.

Naime, utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu proturječna izvedenim dokazima.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika koji je jedno vrijeme radio na čuvanju stanova koje je tuženik izrađivao za tržište,

- da je dana 6. travnja 1990. godine, tužitelj nasilno uselio u izgrađeni stan za tržište, razbivši sjekirom vrata,

- da je odbio iseliti iz stana,

- da je odredbom čl. 16. st. 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti prednika tuženika kao disciplinska mjera zbog koje se može izreći mjera prestanka radnog odnosa predviđeno nezakonito raspolaganje društvenim sredstvima i druge nezakonite radnje kojima je radnoj organizaciji nanijeta znatna šteta,

- da je takvim svojim postupanjem nanio tuženiku znatnu štetu.

Na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev (čl. 58. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - “Narodne novine”, broj 34/91 – dalje ZOPRO).

Naime, odredbom čl. 58. ZOPRO-a propisano je da se disciplinska mjera prestanka radnog odnosa može izreći pored ostalog i zbog nezakonitog raspolaganja sredstvima s time da se pobliže općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom utvrđuju okolnosti i uvjeti uz koje će se ta povreda smatrati težom povredom za koju se izriče mjera prestanka radnog odnosa.

Odredbom pak čl. 16. st. 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti prednika tuženika propisano je da se disciplinska mjera prestanka radnog odnosa može izreći zbog nezakonitog raspolaganja društvenim sredstvima ako je time radnoj organizaciji nastala znatna šteta.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je takvim nezakonitim postupanjem tužitelja nastala znatna šteta zbog provaljenih vrata stana i zbog toga što se nije moglo raspolagati sa stanom koji je bio namijenjen tržištu.

Navodi revizije svode se na pobijanju utvrđenog činjeničnog stanja da je takvim postupanjem tužitelja nastala šteta.

Revizijom se pak ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03. – dalje ZIDZPP/03).

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03.).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. lipnja 2005.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.