P-476/2013-15 · Trgovački sud u Varaždinu

(a)

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

BRAĆE RADIĆA 2

Poslovni broj: 1 P-476/13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Radovanu Raduki, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: …, V., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. B. u V., protiv tuženika T. H., OIB: …, vl. obrta N.-H., P., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u V., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2015. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. travnja 2015.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.628,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. travnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 7.277,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. travnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

Tužitelj je 12. prosinca 2013. podnio tužbu u kojoj je, u bitnom, naveo da:

- su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove Ugovora broj 8/2011 sklopljenog 26. travnja 2011. kojim se tuženik obvezao tužitelju izvršiti određene građevinske radove uređenja okoliša na stambeno-poslovnom objektu u vlasništvu tužitelja,

- je ukupna ugovorena vrijednost radova iznosila 159.120,18 kn te je u čl. 2. st. 2. Ugovora konstatirano i da će se obračun izvedenih radova izvršiti prema stvarno izvedenim količinama radova,

- je ugovoreno avansno plaćanje, slijedom čega je tužitelj 29. travnja 2011. platio tuženiku cjelokupni iznos od 159.120,18 kn,

- je, nezadovoljan kvalitetom izvedenih radova, tužitelj, dopisom od 10. studenoga 2011., pozvao tuženika na hitan sastanak u prisutnosti nadzornog inženjera Vladimira Zadravca,

- su stranke 27. ožujka 2012. sastavile novi zapisnik u kojem su ponovno konstatirale da radovi nisu u cijelosti završeni odnosno da postoje nedostaci na pojedinim grupama radova nakon čega je tuženik, sukladno dogovoru stranaka, izdao prvu privremenu situaciju s danom 31. prosinca 2011. na iznos od 111.491,89 kn koju su mu nadzorni inženjer i tužitelj ovjerili, a istodobno je izdao i storno računa za primljeni predujam s istim datumom,

- tuženik nikada nije ispunio svoju obvezu otklanjanja nedostataka i dovršetka radova iako se na to obvezao i potpisom zapisnika od 27. ožujka 2012., kada mu je dan i primjeren naknadni rok, štoviše, više se tužitelju nikada nije javio, a niti se odazvao na tužiteljev poziv od 18. rujna 2013. na hitan sastanak,

- je tužitelj, dopisom od 22. studenoga 2013., raskinuo ugovor i pozvao tuženika na povrat preplaćenog iznosa od 47.628,29 kn,

- je tuženik obvezan vratiti tužitelju utuženi iznos s osnove čl. 1111., čl. 1115. i čl. 368. st. 5. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08).

Priložio je Ugovor broj 8/2011 od 26. travnja 2011. s ponudbenim troškovnikom (listovi 6 do 13 spisa), račun za primljeni predujam od 29. travnja 2011. (list 14 spisa), tužiteljev dopis od 10. studenoga 2011. i zapisnik od 19. prosinca 2011. (listovi 15 do 18 spisa), očitovanje nadzornog inženjera od 27. prosinca 2011. i zapisnik od 27. ožujka 2012. (listovi 19 i 20 spisa), prvu privremenu situaciju od 31. prosinca 2011. s prilozima (listovi 21 do 24 spisa), storno računa od 31. prosinca 2011. (list 25 spisa) i dopise tužitelja od 18. rujna 2013. i 22. studenoga 2013. (listovi 26 do 29 spisa). Predložio je i izvesti dokaz saslušanjem direktora tužitelja B. Š. i nadzornog inženjera V. Z..

Tuženik je 18. srpnja 2014. podnio odgovor na tužbu u kojemu je, u bitnom, naveo da:

- je tuženik izveo radove u vrijednosti od 144.816,60 kn, a koji se odnose na umanjenu prvu privremenu situaciju broj 177/11 od 31. prosinca 2011. na iznos od 111.491,89 kn te na vrijednost naknadno izvedenih radova s osnove dogovora o otklanjanju nedostataka,

- je, sukladno navedenom, tuženik bio dužan vratiti tužitelju stvarno preplaćeni iznos od 14.303,58 kn,

- je u tom smislu 5. prosinca 2013. tuženik odaslao fax poruku tužitelju u kojoj je naveo da mu je spreman vratiti navedeni iznos, kao i dodatni novčani iznos ako doista postoje nedostaci koje tuženik nije otklonio.

Priložio je navedenu fax poruku (listovi 37 do 39 spisa). Predložio je i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te, po potrebi, vještačenjem vrijednosti izvedenih radova po vještaku građevinske struke.

Tužitelj je, u podnesku od 30. siječnja 2015., citirao sadržaj zapisnika od 27. ožujka 2012., istaknuo da nije sporno da je tuženik do 27. ožujka 2012. izveo samo radove u vrijednosti od 111.491,89 kn, ali i da tuženik nakon toga više nije izvodio nikakve radove niti je popravljao nedostatke.

Priložio je okončanu situaciju s izvedbenim troškovnikom kojeg su stranke uz prisutnost nadzornog inženjera ispravile na sastanku održanom 27. ožujka 2012. godine (listovi 45 do 48 spisa).

Na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 3. veljače 2015. punomoćnica tužitelja je ustrajala s tužbenim zahtjevom u cijelosti i s navodima iz podneska od 30. siječnja 2015. Punomoćnik tuženika je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, osporio tužiteljeve navode iz podneska od 30. siječnja 2015. i predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. S. i N. K., na adresi tuženika, na okolnost naknadnog izvođenja radova radi otklanjanja nedostatka. Predao je zapisnik od 8. rujna 2011. iz kojeg proizlazi da na spornoj zgradi nije bilo nedostataka, osim u manjem dijelu o čemu se obvezao naknadno dostaviti dokaz. Konstatirano je da je nesporno između stranaka da je do 27. ožujka 2012. tuženik izveo radove u vrijednosti od 111.491,89 kn budući da navedeno proizlazi iz prve privremene situacije, ali je sporno da li je tuženik nakon 27. ožujka 2012. izvodio bilo kakve radove. Punomoćnica tužitelja je predala zadnji list građevinskog dnevnika iz kojega proizlazi da su zadnji radovi izvedeni 5. rujna 2011. godine. Predala je na uvid izvornik građevinskog dnevnika iz kojeg je vidljivo da se doista radi o zadnjem listu građevinskog dnevnika. Punomoćnica tužitelja se protivila saslušanju predloženih svjedoka i predložila zaključiti glavnu raspravu, a ako sud to ne učini, predložila je izvesti dokaz saslušanjem predloženog direktora tužitelja i svjedoka.

Na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 17. ožujka 2015. punomoćnica tužitelja je ustrajala s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a punomoćnik tuženika naveo da nije uspio postupiti po prvoj rečenici rješenja ovoga suda iz točke I. sa zapisnika s ročišta od 3. veljače 2015., dok je, postupajući po drugoj rečenici točke I. toga rješenja, predao zadnju stranicu zapisnika od 8. rujna 2011. godine. Nakon toga je sud konstatirao da se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba Zakona o parničnom postupku prema kojoj su stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze osim ako ih bez svoje krivnje tada nisu mogle iznijeti i predložiti. Nakon toga je punomoćnik tuženika naveo da ustraje s prijedlozima za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih osoba i vještačenjem vrijednosti izvedenih radova. Punomoćnica tužitelja se protivila izvođenju tih dokaza jer se izvedeni radovi dokazuju građevinskim dnevnikom kao dokumentom o tijeku gradnje, a tužitelj je dostavio zadnju stranicu građevinskog dnevnika. Osim toga, nesporna je vrijednost izvedenih radova do 27. ožujka 2012., a tuženik nije dokazao da su nakon toga izvođeni bilo kakvi radovi, a niti je činjenično obrazložio o kakvim se radovima radilo, kako mu je naloženo rješenjem suda, pa nema potrebe niti za izvođenjem dokaza vještačenjem. Ako sud ipak prihvati te dokazne prijedloge, tužitelj je ustrajao s predloženim dokazima. Nakon toga je sud obavijestio prisutne da neće izvoditi predložene dokaze, osim uvidom u priložene isprave u spisu. Punomoćnik tuženika je ponovio da iz zapisnika od 8. rujna 2011. ne proizlazi da je na spornoj zgradi bilo nedostataka osim u manjem dijelu naznačenom na 5 stranici u točki 4. Radi se upravo o razlici između primljenog iznosa avansa i iznosa iz okončane situacije od 26. travnja 2011. Punomoćnica tužitelja je navela da se radi o zapisniku koji je sastavljen radi ishođenja uporabne dozvole i koji je sastavljen više od šest mjeseci prije zapisnika od 27. ožujka 2012. godine. Stranke nisu imale daljnjih navoda. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene u spisu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Ovaj spor male vrijednosti je pokrenut 12. prosinca 2013. pa se primjenjuje Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje ZPP), pa tako i odredbe čl. 461.a st. 2. do 4. ZPP-a kojima je propisano:

‘’U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.’’

Tužitelj je tek na pripremnom ročištu priložio zadnji list građevinskog dnevnika, a tuženik je tek na pripremnom ročištu predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. S. i N. K., na okolnost naknadnog izvođenja radova radi otklanjanja nedostatka, te priložio zapisnik od 8. rujna 2011. godine. Kako niti jedna od stranaka nije ni tvrdila da te dokaze bez svoje krivnje nije mogla predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, sud te dokaze nije uzeo u obzir.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog novčanog iznosa od 47.628,29 kn bez osnove od strane tuženika s pripadajućim zateznim kamatama.

Iz sadržaja tužbe i odgovora na tužbu proizlazi, a što je zatim i konstatirano na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 3. veljače 2015., da je nesporno između stranaka da je do 27. ožujka 2012. tuženik izveo radove u vrijednosti od 111.491,89 kn budući da navedeno proizlazi iz prve privremene situacije, ali je sporno da li je tuženik nakon 27. ožujka 2012. izvodio bilo kakve radove. Teret dokazivanja te činjenice je na tuženiku.

Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te, po potrebi, vještačenjem vrijednosti izvedenih radova po vještaku građevinske struke. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu samo paušalno naveo da je naknadno izveo radove temeljem dogovora o otklanjanju nedostataka bez da je pritom naveo kada su, prema njegovim tvrdnjama, naknadno izvedeni radovi, o kojim se točno radovima radilo, tko je te radove izveo te da je u tom smislu i priložio pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su stranke doista kontaktirale i dogovarale naknadno izvođenje radova, nakon 27. ožujka 2012. godine. Naime, dokazi se izvode da bi se provjerila istinitost činjeničnih navoda, a ne da bi se tek, njihovim izvođenjem, utvrđivali konkretni činjenični navodi pojedine stranke. Osim toga, da bi sud izveo određeni dokaz saslušanjem ili vještačenjem, u pravilu, je potrebno da ga stranka drugim dokazima uvjeri u potrebu izvođenja tih dokaza pa je tako u konkretnom slučaju tuženik trebao priložiti pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su stranke doista kontaktirale i dogovarale naknadno izvođenje radova, nakon 27. ožujka 2012. godine ili pak građevinski dnevnik iz kojeg bi bilo razvidno da su nakon 27. ožujka 2012. bili izvođeni određeni radovi, kako je to s pravom istaknula punomoćnica tužitelja na ročištu održanom pred ovim sudom 17. ožujka 2015. godine. Drugim riječima, prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka ili vještačenjem, sam po sebi, bez iznošenja konkretnih činjeničnih navoda čija bi se istinitost izvođenjem tih dokaza trebala provjeriti i bez adekvatnog uvjeravanja suda da je te dokaze doista potrebno i izvesti, nije dostatan pa sud zbog toga nije izveo predložene dokaze od strane tuženika.

S druge strane, na tuženiku nije teret dokazivanja jedine sporne i odlučne činjenice za konačan ishod ovoga spora, je li tuženik nakon 27. ožujka 2012. izvodio određene radove, pa sud nije izveo niti predložene dokaze saslušanjem od strane tužitelja.

Slijedom navedenog, kako je nesporno između stranaka da je tužitelj 29. travnja 2011. platio tuženiku avans u iznosu od 159.120,18 kn, da je tuženik do 27. ožujka 2012. izveo radove u vrijednosti od 111.491,89, da je tužitelj dopisom od 22. studenoga 2013. raskinuo preostali dio ugovora te kako tuženik uopće nije iznio konkretne činjenične tvrdnje o naknadno izvedenim radovima, nakon 27. ožujka 2012., npr. kada su, prema njegovim tvrdnjama, naknadno izvedeni radovi, o kojim se točno radovima radilo, tko je te radove izveo, a niti je u tom smislu priložio pisane dokaze ili pak pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su stranke uopće kontaktirale i dogovarale naknadno izvođenje radova, nakon 27. ožujka 2012., sud je, primjenom čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a, utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos od 47.628,29 kn jer nakon 27. ožujka 2012. više nije izvodio radove za tužitelja.

Zato je sud, primjenom čl. 1111., čl. 1115. i čl. 368. st. 5. te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a na utvrđeno činjenično stanje, odlučio kao u izreci.

Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 kn, primjenom Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, dalje OT), sastava podneska od 30. siječnja 2015. u iznosu od 1.250,00 kn, primjenom Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 42. OT-a, zastupanja na ročištima od 3. veljače i 17. ožujka 2015. u iznosima od po 1.250,00 kn, primjenom Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 42. OT-a, zastupanja na ročištu radi objave presude u iznosu od 625,00 kn, primjenom Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 42. OT-a te sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 826,00 kn, primjenom Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 26/03, pročišćeni tekst, 125/11). Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja presude do isplate primjenom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (‘’Narodne novine’’ broj 112/12, 25/13, 93/14).

U V. 14. travnja 2015.

SUDAC

Radovan Raduka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri istovjetna primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.