Revr-612/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 612/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. H. iz Đ., 2. Z. V. iz Đ., 3. V. B. iz Đ., 4. J. D. iz Đ., 5. M. H. iz Đ., 6. D. Č. iz Đ., 7. B. D. iz S., i 8. D. R. iz Đ., svi zastupani po punomoćniku K. H., odvjetniku iz Đ., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Đ., Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 19. veljače 2004. godine, br. Gž-94/04., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 11. studenoga 2003. godine, br. P-256/03., u sjednici održanoj dana 13. rujna 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom na ime isplate razlike plaće i to tužitelj Ivan Horvat za isplatu iznosa od 862.894,77 kn, tužitelj Z. V. za isplatu iznosa od 296.716,41 kn, tužitelj V. B. za isplatu iznosa od 1,313.478,71 kn, tužitelj J. D. za isplatu iznosa od 324.431,63 kn, tužitelj M. H. za isplatu iznosa od 555.936,53 kn, tužitelj D. Č. za isplatu iznosa od 897.473,75 kn, tužitelj B. D. za isplatu iznosa od 910.227,24 kn, te tužitelj D. R. za isplatu iznosa od 884.720,26 kn.

ni trošak u iznosu od

Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženoj nadoknade parnič 2.685,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude, te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, pripada li tužiteljima za utuženo razdoblje plaća po ugovorima o službi u Hrvatskoj vojsci, Gardijskim brigadama, koje su sklopili s tuženom ili pak prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke u dovoljnoj mjeri odgovorio na žalbene navode tužitelja. Bio je dužan ocijeniti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Prema tome, nije drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) koju ističu tužitelji prema sadržaju revizije.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da tužitelji traže isplatu plaće prema ugovorima o službi u Hrvatskoj vojsci – Gardijskim brigadama koje su sklopili s tuženom i to za razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 23/95 – dalje ZSOSRH) koji je stupio na snagu 13. rujna 1995. godine, te stupanjem na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 33/02.).

Također je utvrđeno da je tužiteljima plaća kroz utuženo razdoblje isplaćivana u skladu sa ZSOSRH, te Zakonom o službi u oružanim snagama RH (“Narodne novine”, broj 33/02).

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH propisano je da plaće i druga beriva određuje Vrhovni komandant.

Predsjednik Republike Hrvatske je kao Vrhovni komandant temeljem odredbe čl. 138. ZSOSRH donio Odluku o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika 11. svibnja 1995. godine po kojoj su plaće isplaćivane. Dok se plaće nisu počele isplaćivati po odredbi čl. 169. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Uredbi o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (“Narodne novine”, broj 114/02) koju je Vlada Republike Hrvatske donijela temeljem citirane zakonske odredbe.

Nakon što je zakonom propisana visina plaće ima se primijeniti Zakon a ne odredbe ugovora ovo jer kada je zakonom nešto izričito propisano primjenjuje se Zakon.

Ne stoji navod revizije da bi odredba čl. 22. st. 2. ZSOSRH upućivala na primjenu ugovora u pogledu visine plaće.

Naime, doista su u čl. 22. st. 2. ZSOSRH govori pored ostalog i da se ugovorom kojim se prima u djelatnu vojnu službu određuje i plaća. Međutim, ta odredba ne isključuje primjenu odredbe čl. 138. istog Zakona koja izričito propisuje visinu plaće koju određuje Vrhovni komandant. Naprotiv, ugovorom se mogla ugovoriti visina plaće sukladno odredbi čl. 138. tog Zakona, a ne i neka plaća koja bi bila suprotna izričitoj zakonskoj odredbi.

Napomenuti je da inače odredbom čl. 9. Ugovora o službi u hrvatskoj vojsci - Gardijskim brigadama koje su sklopili tužitelji izričito propisano da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od tri godine i produžuje na naredne tri godine, ako niti jedna ugovorna stranka u roku od 30 dana prije isteka roka od tri godine ne zatraži raskid.

Dakle, svi tužitelji koji su ugovore sklopili ranije od razdoblja za koje traže isplatu plaće prema ugovoru imali su mogućnost tražiti raskid ugovora kada im je plaća smanjena temeljem odredbe čl. 138. ZSOSRH. To su mogli učiniti još prije razdoblja za koje traže isplatu razlike plaće, razlika se traži za razdoblje od 2000. do 2003. godine, ako nisu bili zadovoljni visinom plaće i drugim primanjima propisanim Zakonom, ovo jer su ugovori sklopljeni negdje do 1992. do najkasnije 1995. godine.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP-a) koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03 – dalje ZIDZPP/03).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. rujna 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v. r.