I Kž-139/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-139/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Drakulić Milene, Mikor Milivoja i Šeparović Veseljka kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. N. M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbama optuženika i njegovog oca N. S., podnesenima protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. studeni 1990, K-279/90, u sjednici održanoj 4. rujna 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca

Hrvatske Pulišelić Petra,

p r e s u d i o je:

Odbijaju se žalbe opt. N. M. i njegovog oca N. S. kao neosnovane i potvrđuje presuda prvostepenog suda.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 27. studeni 1990. br, K-279/90, oglašen je opt. N. M. krivim zbog kriv. djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, te je na temelju čl. 35. st. 1. KZH uz primjenu čl. 42. toč. 1. i 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju je na temelju čl. 50. st. 1. KZ SFRJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru dana 13. lipnja 1988. te od 26. listopada 1988. do 28. veljače 1989. godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe optuženik i njegov otac N. S.

Optuženik putem branitelja odvj. I. i K. P., pobija prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Optuženikov otac N. S. žali se zbog odluke o kazni u korist optuženika i predlaže da se prvostepena presuda preinači u odluci o kazni tako da optuženik ne bude suđen na zatvorsku kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik javnog tužioca Hrvatske, nakon razmatranja predmeta, na temelju čl. 370. st. 2. ZKP predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

U žalbi optuženika ističe se žalbeni osnov bitne postupovne povrede, ali se taj osnov ne obrazlaže, pa je po službenoj dužnosti prvostepena presuda ispitana u tom pravcu no ovaj sud nije našao da bi bila učinjena ma koja od apsolutno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP, tako da istaknuti prigovor ne stoji.

Žalitelj ističe također žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne pobija ni jednu činjenicu utvrđenu prvostepenom presudom, već sve te činjenice naprotiv, u žalbi prihvaća i čak na njih ukazuje, tako da se obrazloženje žalbe stvarno svodi samo na žalbu zbog povrede krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 1. ZKP, jer žalitelj smatra da se u ovom slučaju radi o nepodobnom pokušaju ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 20. KZ SFRJ, a ne o pokušaju ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, kako je djelo kvalificirano prvostepenom presudom.

Ovo se stanovište ne može prihvatiti.

Kada je naime utvrđeno i nije sporno da je optuženik u količinu vina od oko 1/2 l. koje se nalazilo u litrenoj boci ulio 7 ml. otopine otrova trikloretilena, da je letalna doza tog otrova 5 ml, da je to učinio upravo u namjeri da oštećenik otrovano vino popije iz boce, iz koje je i inače pio vino i koja se nalazila ispod jastuka u oštećenikovom krevetu, do čega bi po redovnom toku stvari i došlo da oštećenik nije primijetio da tekućina ima neugodan miris pa nakon konzultacije susjeda N. I. zaključio da je vino otrovano, uz činjenicu da je oštećenik alkoholičar koji je držao bocu pod jastukom upravo zato da bi mu bila pri ruci da iz nje pije, i da bi se to bilo i dogodilo da oštećenik nije bio oprezan i zamijetio neugodan miris, onda takav postupak optuženika ima karakter objektivno podobnog, a ne nepodobnog pokušaja, kako to smatra žalitelj, jer do posljedice djela nije došlo zbog opreznosti oštećenika, koja je ipak mogla izostati da je oštećenik bio u većoj mjeri alkoholiziran. Zbog toga, kao i svih ostalih razloga navedenih u prvostepenoj presudi, a koje ovaj sud prihvaća, nema povrede krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 4. ZKP zbog koje optuženik pobija prvostepenu presudu, pa je taj dio žalbe neosnovan.

Optuženik i u njegovu korist oštećenik, a njegov otac, žale se i zbog odluke o kazni, no kako je optuženiku za učinjeno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st.

1. KZ SFRJ izrečena najmanja mjera kazne koja se i uz primjenu odredaba o ublažavanju (čl. 42. toč. 1. i 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ) mogla izreći za to djelo, valjalo je žalbe podnesene zbog tog žalbenog osnova također kao neosnovane odbiti i time na temelju čl. 384. ZKP presudu prvostepenog suda u cijelosti potvrditi.

U Zagrebu, 4. rujna 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Pavišić dr. Berislav v.r.