Rev-617/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-617/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. i D. B. iz K., zastupanih po S. G.-G. odvjetnici u K., protiv tuženog J. H. iz K., zastupanog po K. V., odvjetnici u K., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. listopada 1998. br. Gž-538/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 30. prosinca 1997. br. P-523/96, u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 30. prosinca 1997. br. P- 523/96 raskinut je kupoprodajni ugovor zaključen 26. lipnja 1994. kojim su tužitelji N. i D. B. kupili od tuženog J.H. kombajn za vršidbu žita za 25.000 DEM, od kojeg iznosa je bilo plaćeno samo 10.000 DEM, pa je tuženik presuđen vratiti tužiteljima 10.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti, platiti zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od dana podnijete tužbe 12. kolovoza 1994. do plateža i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.592,00 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Koprivnici od 15. listopada 1998. br. Gž-538/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev ili iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u proturječnosti razloga nižestupanjskih presuda sa stanjem spisa, budući da sudovi ističu kako je tuženik prilikom prodaje spornog kombajna garantirao njegovu ispravnost, a upravo to u postupku nije dokazano. Ističe nadalje, da sudovi nisu odlučili o njegovom protivljenju preinačenju tužbe s prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva na povrat kapare, na novi tužbeni zahtjev za raskid ugovora.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u primjeni odredaba Zakona o obveznim odnosima o skrivenim nedostacima predmeta kupoprodaje, jer je sporni kombajn bio star 23 godine pa nije mogao imati svojstva nove stvari. Smatra neosnovanom odluku o zakonskoj zateznoj kamati od dana podnijete tužbe, budući da su prvobitno postavljenim zahtjevom tužitelji bili odbijeni, a drugi tužbeni zahtjev podnijeli su tek 23. veljače 1996., pa bi im od tog dana pripadalo pravo na zakonsku zateznu kamatu.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika nije osnovana.

Predmetom spora je raskid ugovora od 26. lipnja 1994. kojim je tuženik prodao tužiteljima kombajn za vršidbu žita za iznos od 25.000 DEM, od kojeg iznosa su kupci platili 10.000 DEM. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za raskidom navedenog ugovora i povratom plaćenog iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnijete tužbe do isplate, utvrdivši da kombajn zbog brojnih skrivenih nedostataka nije bio za upotrebu. U postupku je vještačenjem utvrđeno da je osovina bubnja vršalice svinuta zbog čega kombajn nije sposoban za vršidbu, da motor baca ulje na usisnu cijev, a koji nedostaci su postojali i u vrijeme kupoprodaje. Vještak je utvrdio da je ležište osovine odbojnog bitera bubnja popravljano na način da je na ležište navarena dodatna ploča, dok je svjedok D.V. iskazao da je krajem lipnja ili početkom srpnja 1994. utvrdio da je osovina s hidromatom bila dotrajala, da je već bila varena, a sve s posljedicom nepravilnog rada remenice, koja se pregrijavala do mogućnosti zapaljenja.

Sudovi su ocijenili iznijete nedostatke dovoljnim za raskid kupoprodajnog ugovora s posljedicom vraćanja plaćenog dijela kupovnine u iznosu od 10.000 DEM primjenom odredaba čl. 479. st. 1. toč. 1., 480. st. 3., čl. 485. i čl. 488. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO). Ovakva utvrđenja i pravnu ocjenu postojanja razloga za raskid spornog ugovora, te vraćanjem primljenog dijela kupovnine, u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud. Tuženikovi prigovori da su tužitelji znali da kupuju kombajn star 23 godine, ne opravdavaju postojanje takvih skrivenih nedostataka koji čine kupljenu stvar neupotrebljivom u svrhe za koje je kupljena, jer zakon propisuje odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari koje je imala u času prijelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato (čl. 481. st. 1. ZOO-a), pružajući time zaštitu kupca zbog skrivenih nedostataka stvari (čl. 482. st. 1. ZOO-a), s pravom na raskid ugovora (čl. 488. st. 1. toč. 3. ZOO-a) i povratom plaćene kupovnine.

Stoga su neosnovani razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka, kako oni na koje sud primjenom odredbe čl. 386. u svezi sa čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje ukazuje revident, tj. da tužitelj nije garantirao ispravnost kombajna. Tužitelj je naime na raspravi održanoj 13. travnja 1995. izjavio da je bio siguran u ispravnost kombajna, da je to tvrdio i garantirao. Ni revizijski razlozi bitne povrede odredaba ZPP-a, da je sud dopustio preinačenje tužbe usprkos protivljenja tuženika, nisu osnovani, jer su na raspravi 23. veljače 1996. tužitelji uz postojeći tužbeni zahtjev postavili alternativni zahtjev na raskid kupoprodajnog ugovora i povrat plaćenog dijela kupovnine, tuženik se takvom preinačenju tužbe nije protivio, već se upustio u raspravljanje, što proizlazi iz njegove izjave da se i dalje protivi kako prvobitno postavljenom dužbenom zahtjevu, tako i alternativnom.

Materijalno pravo primjenom odredaba čl. 478., čl. 479. toč. 1., čl. 482. st. 1. i čl. 488. st. 1. toč. 3. ZOO-a nije pogrešno primijenjeno, budući da su provedenim dokazima utvrđeni takvi skriveni nedostaci na predmetnoj stvari koji su prodavatelju bili poznati.

Ni presuđenjem tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos primljene kupovnine od dana podnijete tužbe do plateža nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer kupcu u slučaju raskida ugovora o prodaji pripada pravo na zateznu kamatu od dana izvršenog plaćanja (čl. 132. st. 5. ZOO), a kako kupac traži manje od toga, tek od dana prvobitno podnijete tužbe, pripada mu pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnijete tužbe, bez obzira što je prvobitnim tužbenim zahtjevom tražio samo povrat kupovnine, a tek drugim raskid kupoprodajnog ugovora, jer je i u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu tražio povrat plaćene kupovnine, isto kao i u alternativnom zahtjevu.

Budući da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP- a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. lipnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.