II Kž-485/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 485/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. L. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. B. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru od 12. rujna 2011. broj Kv-I-627/2011 (K-19/2011), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. B. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Zagrebu, Stalna služba u Zlataru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. K. L. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. B. S. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. B. S. putem branitelja N. P., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. B. S. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Kako se opt. B. S. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s izvedenim dokazima tijekom postupka te s navodima obrazloženja, ali ne navodi u čemu se ogledaju ti propusti pobijano je rješenje ispitano sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena

II Kž 485/11-4

bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a niti neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Također je neosnovan i žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pravomoćnom optužnicom opt. B. S. stavlja se na teret počinjenje kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik i počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

Prema činjeničnom opisu optužnice opt. B. S. je tijekom mjeseca studenog i prosinca 2009. te siječnja 2010., neovlašteno radi prodaje, u najmanje dvanaest navrata kupovao opojnu drogu heroin i kokain, pakiranu po 5 i po 10 grama, koju je dalje i prodavao. Brojnost i kontinuitet protupravnih radnji, duljina inkriminiranog razdoblja te činjenica da su predmet inkriminacije teške i opasne vrste opojnih droga, ukazuju na postojanje visokog stupnja kriminalne volje i upornosti u postupanju optuženika. Kada se uz navedeno uzme u obzir i to da je optuženik, prema vlastitom navodu, ovisnik o opojnim drogama, za zaključiti je kako sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, a unatoč činjenici što do sada nije osuđivan i što je do pritvaranja bio zaposlen, opravdavaju bojazan da bi on boravkom na slobodi mogao ponoviti nova istovrsna ili slična kaznena djela s ciljem stjecanja dodatnih materijalnih sredstava. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a i nadalje jedina primjerena mjera kojom se otklanja iteracijska opasnost.

Žalbeni navodi kojima se pobija postojanje osnovane sumnje i preocjenjuju provedeni dokazi te ističe obiteljska situacija optuženika nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora budući da je kod tog odlučivanja dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz pravomoćne optužnice, a drugostupanjsko vijeće prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju pritvora nije ovlašteno preispitivati činjenična utvrđenja i kaznenu odgovornost optuženika jer će tu ocjenu dati raspravno vijeće nakon završetka dokaznog postupka.

Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 26. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.