Rev-1833/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1833/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja I. V. pok. M. iz B., zastupanog po punomoćniku mr. M. P., advokatu iz S., protiv tuženika 1) A. O. i 2) B. O., oboje iz B., zastupanih po punomoćniku I. S., advokatu iz S., te u pravnoj stvari protutužitelja A. O. iz B., protiv protutuženika 1) I. V. i 2) D. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju protutužitelja A. O. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 23. 2. 1990. br. Gž-3334/89, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju od 27. 10. 1988. br. P-44/87, u sjednici održanoj dana 30. ožujka 1993. godine

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja I. V. kojim se tražilo da se tuženicima A. i B. O. naloži da se klone bilo kakvog pačanja u nekretninu tužitelja zv. P. označenu kao čest. zem. 158/2 k.o. B., te da uspostave ranije stanje na način da uklone po njima izgrađeni zid, te naknade parnični trošak.

Istom presudom naloženo je I. V. i D. V. da solidarno isplate A. O. s naslova naknade štete iznos od 509.512 ondašnjih dinara (sada 51 HRD) sa kamatom koja se plaća na štedne uloge oročene bez posebne namjene duže od godinu dana, počevši od 23. VI 1988. do konačne isplate, te naknade parnični trošak od 249.715 ondašnjih dinara (sada 25 HRD), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za plaćanje kamata od 3. VIII 1985. do 22. VI 1988. godine ovaj tužitelj odbijen.

Okružni sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, preinačio je pobijanu presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev I. V., kao i zahtjev A. O. za naknadu štete, te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavili su reviziju A. i B. O. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku odnosno ukidanje pobijane presude. Protivna stranka nije dala odgovor na reviziju niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj I. V. i tuženici A. O. i B. O. izvršili su bili zamjenu svojih nekretnina. Kasnije su sporazumno od takve zamjene odustali.

Tužitelj I. V. tražio je da se tuženicima A. i B. O. naloži da se okane pačanja ili pristizanja u nekretninu tužitelja zv. P. čest. zem. 158/2 k.o. B., te uklone izgrađeni betonski zid.

Tuženici A. i B. O. tražili su da im tužitelji V. solidarno isplate s naslova naknade štete zbog podizanja zida iznos od 509.512 ondašnjih dinara.

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev I. V., a prihvatio zahtjev A. i B. O., dok je Okružni sud u Splitu preinačio pobijanu presudu te odbio i tužbeni zahtjev A. i B. O..

Revidiraju samo tuženici (ujedno i tužitelji) A. i B. O. protiv dijela presude žalbenog suda kojim je njihov tužbeni zahtjev odbijen.

Neosnovano revidenti pobijaju presudu žalbenog suda. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da su stranke sporazumno raskinule ugovor, odnosno ugovorile vraćanje nekretnina koje su bile predmet zamjene, a da nisu predvidjele niti isplatu ili izvršenje neke druge činidbe. Pretpostavki za naknadu štete nema, jer nema ni krivnje na strani tuženika V., a njemu zid ni ne koristi, već predstavlja smetnju, pa je tražio njegovo uklanjanje.

Tužiteljima O., dakle, ne pripada pravo tražiti isplatu, pa je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je ovaj zahtjev odbio.

Glede prigovora revidenata da nije bilo sporazuma stranaka, već da je ugovor raskinut uslijed odustajanja i fizičkih prijetnji V., istaći je da time pobija činjenično utvrđenje sudova, što u reviziji nije dopušteno (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, "NN" br. 53/91).

Slijedom izloženog, a jer nije počinjena ni ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 30. ožujka 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.