Rev-3518/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3518/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M. pok. J. iz D.-K., kojega zastupa punomoćnik N.G., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatska pošta i telekomunikacije, Poduzeće PTT prometa iz S., koju zastupa punomoćnik M.V., dipl. pravnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 14. lipnja 1995. godine broj Gž-830/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 21. prosinca 1994. godine broj P-1154/92, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja kao osnovana i preinačuju presude Županijskog suda u Splitu od 14. lipnja 1995. godine broj Gž-830/95 i Općinskog suda u Splitu od 21. prosinca 1994. godine broj P-1154/92 u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 22.700,00 kn i odlučeno o naknadi troška postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored dosuđenog iznosa od 10.300,00 kn plati i daljnji iznos od 22.700,00 kn (ukupno 33.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 1994. godine pa do isplate i naknadi cjelokupne troškove postupka u iznosu od 8.589,26 kn, sve u roku od 15 dana. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 1994. godine do isplate time da je za više traženo tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.935,10 kn.

Sud drugog stupnja je presudom odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji te traži trošak postupka u cijelosti uvećan za sastav revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku no tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti. U drugostupanjskoj presudi su navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident. Revident u reviziji ne navodi ostale povrede postupka koje bi počinili niži sudovi, a niti iz navoda proizlazi da opisno ukazuje na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Novčani iznosi u ovoj presudi izraženi su u kunama i lipama sukladno Odluci o prestanku važenja Odluke o uvođenju HRD kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u kune i lipe ("Narodne novine", broj 37/94).

U ovom sporu bilo je odlučeno o tužbenom zahtjevu presudom Općinskog suda u Splitu od 26. ožujka 1992. godine broj P-155/91 te je tuženik bio obvezan platiti tužitelju iznos od 300,00 kn sa zateznom kamatom i parničnim troškom, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je bio odbijen. Iznos od 300,00 kn dosuđen navedenom presudom sastojao se od pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 100,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 10,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 120,00 kn te za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 70,00 kn. Povodom žalbi stranaka Okružni sud u Splitu (sada Županijski sud u Splitu) je svojom presudom i rješenjem odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu u dijelu u kome je tuženik obvezan platiti tužitelju iznos od 300,00 kn sa kamatom i troškovima podredno istovremeno je rješenjem ukinut odbijajući dio navedene presude u iznosu od 1.050,00 kn i u odluci o trošku postupka i u tom dijelu je predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Citirana presuda u nepobijanom dijelu u koliko je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja glede zatezne kamate prije 26. ožujka 1992. godine je ostala neizmijenjena.

Tužitelj je tijekom ponovljenog postupka podneskom od 13. prosinca 1994. godine zatražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 33.300,00 kn pri čemu za pretrpljene fizičke bolove potražuje 11.100,00 kn, za pretrpljeni strah 3.700,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 14.800,00 kn te za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 3.700,00 kn.

U provedenom postupku utvrđeno je da je dana 19. studenog 1990. godine tužitelj zadobio povredu na radu kada je pao skupa s telefonskim stupom prilikom demontiranja postojeće telefonske mreže sa visine od oko 7 metara pa je usprkos zaštitnim sredstvima koja je imao na sebi zadobio lom donje čeljusti u predjelu prvog premolarnog zuba sa desne strane, gubitak jednog zuba, udarac sa razderotinama kože s desne strane brade, nalom u zapešću desne ruke tj. radijusa i udarac sa nagnječenjem desnog ramena.

Tužitelj je trpio bolove zbog povrede ruke u trajanju od 6-7 dana jakog intenziteta, srednjeg intenziteta 5-6 tjedana te lakšeg intenziteta oko 6 tjedana dok je zbog povrede čeljusti trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te lakog intenziteta u trajanju od 7 dana. Zbog povređivanja tužitelj je trpio strah jačeg intenziteta u prvim satima po ozljedi, srednjeg intenziteta 3-4 dana po ozljedi te lakog intenziteta daljih 3-4 dana. Također je trpio strah tj. bojazan od ishoda liječenja koji je trajao još oko 3,5 mjeseca. Trajne posljedice zadobivenih povreda očituju se u umanjenju životne aktivnosti tužitelja od 11% zbog djelomičnog iščašenja donjeg čeljusnog zgloba sa lijeve strane te lakog ograničenja maksimalnog otvaranja čeljusti i gubitka jednog zuba, a kod tužitelja postoji naruženost blagog stupnja zbog ožiljka na bradi.

U pravu je revident kada u reviziji ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava jer su niži sudovi odlučujući o visini naknade nematerijalne štete pogrešno primijenili materijalno pravo, budući se visina pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dosuđuje prema mjerodavnim okolnostima koje postoje u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Prema svim okolnostima slučaja, a osobito karakteru povreda te trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova, straha i stupnja smanjenja životnih aktivnosti te naruženosti, a uvažavajući činjenicu da je tužitelj po zanimanju monter TV linija i instalacija, po ocjeni ovog suda je pravična novčana naknada, primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO) upravo u zatraženim iznosima tj. za pretrpljene fizičke boli 11.100,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 3.700,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 14.800,00 kn te za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 3.700,00 kn odnosno ukupno 33.300,00 kn.

U pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu iznos ranije plaćene naknade po toj osnovi uračunava se u naknadu štete u nominalnoj svoti te takav ranije plaćeni iznos treba odbiti od utvrđene ukupne svote naknade i oštećeniku dosuditi razliku kako to s pravom ističe revident. Zbog navedenog je primjenom odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP ovaj sud presudom prihvatio reviziju i preinačio nižestupanjske presude time da je od utvrđenog iznosa naknade štete odbio ranije dosuđeni iznos, i to po presudi Općinskog suda u Splitu od 26. ožujka 1992. godine broj P-155/91 300,00 kn u nominalnom iznosu i presudio kao u izreci.

Tužitelju je trebalo dosuditi cjelokupne troškove postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, te su tužitelju dosuđeni cjelokupni troškovi postupka uključujući i trošak sastava žalbe i revizije primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP i čl. 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Trošak se sastoji od nagrade za rad odvjetnika za sastav tužbe i 7 podnesaka i zastupanje na 12 ročišta te sastav žalbe i revizije primjenom Tbr. 7,8,9,10,42 i 48. važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, troška vještačenja i troška sudske pristojbe.

U Zagrebu, 13. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac