Rev-15/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 15/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Ivana Mikšića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I.Z. iz K., . ., koga zastupa punomoćnik F.Đ., odvjetnik u K., protiv tuženika C.O. d.d. Z., Filijala Z., koju zastupa punomoćnik J.M., radi naknade štete, rješavajući revizije tužitelja i tuženika, izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 9. lipnja 1994., br. Gž 982/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 25. veljače 1994., br. P 1109/93, u sjednici održanoj 4. svibnja 1995. godine,

presudio je i riješio je:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, te se presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 9. lipnja 1994., br. Gž 982/94-2 i Općinskog suda u Koprivnici od 25. veljače 1994., br. P 1109/93 - preinačuju tako da je tuženik C.o. d.d. Z., dužan tužitelju I.Z. isplatiti na ime naknade štete iznos od 41.137,77 kn (41,137.777 HRD) sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče:

- na iznos od 198,92 kn od 13. srpnja 1993. godine do isplate, a na iznos od 40.988,85 kn od 25. veljače 1994. godine do isplate,

- ukidaju u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 2.621,50 kn (2,621.500 HRD) sa kamatom i u odluci o parničnom trošku, te se ukinutom djelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu obje parnične stranke i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan da naknadi tužitelju štetu isplatom iznosa od ukupno 52,759.277 HRD (52.759,27 kn) sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 4,210.270 HRD (4.210,97 kn) dok je sa preostalim djelom tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Protiv drugostupanjske presude obje su parnične stranke izjavile pravovremeno reviziju i to tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik - iz istog razloga te i zbog bitne povrede odredba parničnog postupka. Revidenti predlažu:

- tužitelj; da se preinače obje presude i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu ili da se ukinu u odbijajućem dijelu i

- tuženik; da se preinače obje presude i dosudi tužitelju manji iznos naknade štete ili da se ukinu u dijelu u kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana, dok je revizija tuženika djelomično osnovana.

Tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na štetnom događaju - prometnoj nesreći - koja se dogodila 1. rujna 1992. godine, kada je osobni automobil kojim je upravljala osiguranica tuženika naletio na bicikl tužitelja, kojim je on upravljao. Tada je tužitelj - vozeći bicikl - izašao sa sporedne na glavnu cestu (imao je prometni znak "Stop") kojim se je kretala osiguranica tuženika. Tužitelj je u toj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne povrede; ima posljedice zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost, trpio je fizičke boli i strah, ostala je naruženost, uništena mu je odjeća i bicikl, trebao je tuđu pomoć i njegu, nabavljao lijekove iz inozemstva (kojih nije bilo ovdje), a plaćao je i bolničke troškove.

Tužitelj je tražio da mu se dosudi cijeli utuženi iznos nematerijalne i materijalne štete, navodeći da je za prometnu nesreću isključivo kriva osiguranica tuženika.

Tuženik međutim smatra da je za štetni događaj kriv i odgovoran sam tužitelj ili da je najmanje sa 70% krivnje pridonio štetnom događaju, a osiguranik sa samo 30% posto (u tom pravcu za tako podijeljenu odgovornost (30:70, plendira i u reviziji).

Sudovi nižeg stupnja ocijenili su da su oba učesnika u prometu podjednako pridonijela štetnom događaju - sudaru vozila i bicikla, te ozljedi tužitelja, pa je odmjer odgovornosti podijeljen 50:50.

Revidenti nisu u pravu kada u reviziji ističu kako je protivna stranka jedini i isključivi uzročnik štetnog događaja ili da je odmjer odgovornosti drugačiji - povoljniji za pojedinu stranku koja za to pledira. Utvrđene okolnosti po sudovima, koje nisu sporne, pravilno su po sudovima ocijenjene tako da je odgovornost podijeljena 50:50.

Tužitelj je neoprezno i ne vodeći računa o tome da se glavnom cestom, kreće vozilo osiguranika, a bio je i pod utjecajem alkohola sa 1,44‰ alkohola u krvi - propustio zaustaviti se na znaku "Stop" i time je u istoj mjeri kao i osiguranica tuženika - koja se je kretala brzinom od 91 km/h iako je na tom mjestu bila dozvoljena brzina od 60 km/h, pridonio štetnom događaju, pa je zakonito i uz pravilnu primjenu odredbe čl. 192. i 205. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO) utvrđena podijeljena odgovornost u istom omjeru obje parnične stranke.

U odnosu na navode revidenata, u pogledu visine dosuđene nematerijalne štete, tužitelj neosnovano ističe da mu je trebalo priznati (dosuđeno mu je 50% od utvrđenih i priznatih vidova naknade štete), veće iznose od onoga što su sudovi dosudili, dok je tuženik u pogledu nematerijalne štete djelomično u pravu kad pledira za niže iznose pravične naknade i upire u pogrešnu primjenu odredbe čl. 200 ZOO. U prometnoj nesreći je tužitelj zadobio teške povrede, opisane po medicinskom vještaku (natučenje glave, dvostruki prijelom lijeve lakatne kosti, prijelom četiri rebra lijevo i prijelom lijeve potkoljenice) operiran je i liječen konzervativno.

Za psihičke boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelj je tražio 65.000 kn (u nastavku se navode iznosi u kunama) sudovi su mu priznali za taj vid štete 55.000 kn. Po ocjeni ovoga suda pravično je priznati tužitelju za ovu štetu, uzimajući u obzir mišljenje vještaka da je u toku liječenja morao ulagati pojačane napore za 30%, da nije i neće biti sposoban za obavljanje težih poslova, da ima smanjenu pokretljivost lijevog lakta i koljena (to je definitivno stanje) - 45.000 kn.

Za psihičke je boli tužitelj tražio naknadu u iznosu od 45.000 kn. Priznato mu je po sudovima 28.000 kn, a ovaj sud utvrđuje za taj vid štete 20.000 kn jer smatra da je to pravična novčana naknada za taj vid štete.

Za strah (primarni jak i intenzivan, zatim sekundarni koji se javljao zbog brige o zdravlju i mogućeg invaliditeta) tužitelj je tražio 18.000 kn. Priznato mu je odlukama sudova 10.000 kn, i ovaj sud nalazi da je priznati iznos primjeren i predstavlja pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid materijalne štete, te da navodi revizije stranaka u odnosu na ovu štetu nisu osnovani.

Isto vrijedi i za naknadu štete zbog naruženosti. Ostali su ožiljci na laktu i potkoljenici (od operacije), a ostala je i šepavost blažeg stupnja. Vidljive promjene ne izazivaju osjećaj odbojnosti i gađenja. Tuženo je za ovaj vid štete 7.000 kn, a priznato je 6.000 kn i to je po ocjeni ovoga suda primjerena novčana naknada.

Proizlazi iz navedenog da je djelomično osnovana revizija tuženika, što se odnosi na visinu priznatih naknada nematerijalne štete, pa je zbog pogrešne primjene materijalnoga prava prihvaćena revizija, te stranke i preinačena odluka o toj šteti po čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) dok je revizija tužitelja odbijena kao neosnovana po čl. 393. ZPP.

Za naknadu materijalne štete, sudovi su tužitelju priznali sve utužene iznose i dosudili od toga 50%.

Među ostalim vidovima te vrste štete dosuđeno je i ono što je tužitelj potrošio za nabavak lijekova iz inozemstva. Pravo na tu štetu revident poriče, navodeći da ih je dužan snositi Fond zdravstvenog osiguranja. Međutim, kada je utvrđeno da za liječenje tužitelja potrebnih lijekova nije bilo ovdje u zemlji, te ih je on morao nabavljati u inozemstvu i platiti ih (prikazao je račune u DEM) dakle da to predstavlja trošak izazvan štetnim događajem za koji je djelomično odgovoran tuženik, te je to šteta tužitelju koju ima pravo tražiti od štetnika, a on ju je dužan naknaditi.

U prometnoj je nesreći tužitelju oštećena i uništena odjeća, ručni sat i bicikl. U tužbi je tužitelj označio vrijednost tih oštećenih predmeta, ne nudeći nikakav dokaz u pravcu označene vrijednosti (navedeno je: očekivano priznanje tuženika). Saslušan kao stranka, tužitelj je iskazao da mu nisu poznate prave vrijednosti oštećenih predmeta (list 25).

Sudovi u obrazloženju odluke navode da su visinu vrijednosti oštećenih stvari priznali tužitelju po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP).

U pravu je revident - tuženik kada u reviziji ističe (a isto je učinio i u žalbi) da iz pobijanih presuda nije vidljivo kojim se je kriterijima rukovodio sud kod osuđivanja naknade materijalne štete za oštećene stvari.

Slobodna sudačka ocjena u smislu čl. 223. ZPP ne ovlaštuje sud na arbitriranje, već po pravilu traži ocjenu određenih odlučnih okolnosti ili indicija kojima sud mora raspolagati, kako bi mu poslužile kao element slobodne ocjene prema kojoj će tako moći logički utvrditi visinu nastale štete.

U predmetnom slučaju sud nije raspolagao ni s jednim elemetom (barem nije naveden) koji bi ukazivao na vrijednost oštećenih stvari za koje je dosuđena naknada, pa dosuđivanje naknade materijalne štete predstavlja arbitriranje koje nije dopušteno.

Isto vrijedi i za naknadu troškova za tuđu pomoć, koju je tužitelj zaista trebao, a po vještaku je utvrđeno i vrijeme kroz koje je trebao tuđu pomoć, ali na temelju čega je sud ocijenio da tužitelju treba priznati utuženi iznos, nije navedeno u odlukama pa je za te vidove naknade štete (odjeća, sat, bicikl i naknada za tuđu pomoć) u iznosu od 2.621,50 kn (2,621.500 HRD) ukinuta odluke oba suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. i 223., a u vezi čl. 394. st. 1. ZPP, te se predmet vraća u tom ukinutom dijelu na ponovno odučivanje sudu prvoga stupnja, kako bi se u nastavku postupka utvrdile vrijednosti oštećenih predmeta ili elementi odlučni za primjenu čl. 223. ZPP.

Također je i ukinuta odluka o parničnom trošku, te će se o troškovima cijelog postupka i troškovima revizije odlučiti konačnom odlukom o glavnoj stvari.

U Zagrebu, 4. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/