Gž-1783/2010-2 · Županijski sud u Dubrovniku



Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Gž. 1783/10

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grawe Hrvatska d.d. iz Zagreba, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jovin i partneri iz Pule, protiv tuženice [obrt] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P.1445/09 od 24. veljače 2010. godine, dana 13. studenog 2013. godine,

p r e s u d i o j e

1. Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P.1445/09 od 24. veljače 2010. godine preinačuje, tako da glasi:

"Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu isplatom iznosa od 6.295,34 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. kolovoza 2008.g. sve do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena."

2. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.888,12 kn.

Obrazloženje

Tužbenim zahtjevom se na ime naknade štete traži iznos od 6.295,34 kn uvećan za zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu: ZOO) koje na taj iznos teku od 22. kolovoza 2008.g. sve do isplate. Taj je iznos tužitelj 22. kolovoza 2008. godine isplatio OZ, oštećenici i vlasnici vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom automobilskog kaska kod tužitelja, odnosno [obrt], koje je po oštećeničinom ovlaštenju izvršilo popravak navedenog vozila, a uslijed prometne nesreće koja se dogodila dana 30. travnja 2008. godine u mjestu Čibača na kolniku lokalne ceste broj 69050 na udaljenosti oko 150 metara od raskrižja s državnom cestom D-8, tako što je OZ upravljajući navedenim vozilom udarila u odronjeni kamen na cesti.

Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev, te je ujedno odlučeno da je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tuženici dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.301,25 kn.

Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženici naloži platiti mu parnični trošak uvećan za troškove sastava žalbe, a podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmetni spor je spor male vrijednosti, budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (čl. 458. st. 1. ZPP-a).

Sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a, vezano za odredbu čl. 457. st. 1 ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Na neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka žalitelj u žalbi ne ukazuje, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

S obzirom da se prometna nesreća dogodila na kolniku lokalne ceste broj 69050, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tuženičinu pasivnu legitimaciju o ovom sporu, koja proizlazi iz odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 180/04, 82/06 i 138/06 – u daljnjem tekstu: ZJC) koji je bio na snazi u vrijeme prometne nesreće, a kojim odredbama je propisano da županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekons¬truira i održava [obrt], pravna osoba kojoj je osnivač županija.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši iz iskaza OZ i iz zahtjeva za naknadu štete od 2. svibnja 2008. godine (list spisa 31 i 32) da je kamen koji je uzrokovao prometnu nesreću dospio na cestu padom niz brdo neposredno prije nesreće odnosno nailaska osobnog vozila kojim je upravljala OZ, pa da na tuženičinoj strani nije bilo propusta što se tiče održavanja ceste, jer ona nije bila objektivno u mogućnost reagirati i ukloniti kamen s ceste.

Sam tijek štetnog događaja nije sporan, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnoj situaciji tuženica nije bila objektivno u mogućnosti očistiti kolnik od odrona prije nego je nastupila predmetna prometna nesreća.

Unatoč tome, tuženica jest odgovorna za predmetnu štetu. Tuženičina odgovornost temelji se na odredbi čl. 1049. vezano za odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu: ZOO), a proizlazi iz naprijed navedene odredbe 58. st. 1. čl. ZJC-a, kao i odredbe čl. 18. st. 1. istog Zakona, prema kojoj u poslove održavanja cesta između ostalog spada i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, te odredbi Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj: 25/98 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je također bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Cilj održavanja i zaštite javnih cesta jest i omogućavanje sigurnog i nesmetanog odvijanja cestovnog prometa (čl. 3. Pravilnika) njegovim redovnim i izvanrednim održavanjem (čl. 9, 10. i 11. Pravilnika).

U smislu odredbe čl. 35. st. 1. i 2. Pravilnika, u redovno održavanje ceste spada i održavanje zasjeka, na način da se nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja moraju skidati kad se pojava uoči.

Također, u smislu odredbe čl. 36. Pravilnika, tuženičina obveza je i postavljanje i održavanje žičanih mreža i drugih naprava za sprječavanje padanja kamenja i odrona na kolnik ceste, a u smislu odredbe čl. 42. Pravilnika u to spada i postavljanje i održavanje zaštitnih i drugih ograda.

S obzirom na gore navedene odredbe zaključak ovog suda je da je tuženica propustila održavati predmetnu cestu i poduzeti zaštitne mjere na način da na njoj osigura nesmetan promet i spriječi odron kamenja, pa tuženica jest odgovorna za predmetnu štetu, koju je dužna naknaditi tužitelju temeljem odredbe čl. 1085. st. 3. ZOO-a, i to u visini određenoj tužbenim zahtjevom koja nije sporna i rokom dospijeća također istaknutim u tužbenom zahtjevu, koji se temelji na odredbi čl. 1086. ZOO-a.

Odluka o zateznim kamatama na glavni dug temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Slijedom navedenog valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku, pa je stoga odlučeno kao u točki 1. izreke, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

O troškovima postupka u točki 2. izreke ove presude odlučeno je oslonom na odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženica, koja je izgubila spor, je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove, koji se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 750,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: OT), uvećan za PDV (22%) u iznosu od 165,00 kn, zastupanje na dva ročišta u iznosima od po 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), uvećan za PDV (23%) na te iznose od 345,00 kn, te sastav žalbe na presudu u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. OT) uvećan za PDV (23%) od 215,62 kn, kao i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 300,00 kn, a na žalbu u iznosu od 375,00 kn, sveukupno iznos od 4.888,12 kn.

U Dubrovniku, 13. studenog 2013. godine

S u d a c :

Srđan Kuzmanić, v.r.