II Kž-706/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-706/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. listopada 2002. god. br. K-48/02, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 4. studenog 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. R.K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 104. st. 3. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. R.K. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 1. i 2. KZ, kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se optuženik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno Žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, optuženik je nepravomoćno presuđen zbog učina dva kaznena djela bludnih radnji prema djeci, i to na način da je u duljem vremenskom periodu od godine dana vršio bludne radnje nad djetetom M.K., a zatim i nad djetetom I.T., pa kada se ima u vidu da optuženik prebiva u neposrednom susjedstvu oštećenica, te da je izrazio naročitu upornost, u predmetnim kriminalnim djelatnostima, to su i po ocjeni ovoga suda, one osobite okolnosti koje upućuju na bojazan da bi boravkom na slobodi mogao nastaviti s učinom istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u konkretnom slučaju opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. studeni 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Milan Gudelj, v. r.