Rev-171/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 171/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., zastupanog po I. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. K. P. S. Z., po pravnom sljedniku Gradu Zagrebu, zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. prosinca 1992. broj Gž-88/35 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. veljače 1992. broj Pr-236/91, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1998.,

p r e s u d i o j e :

U dijelu koji se odnosi na poništaj odluke tužene o prestanku radnog odnosa tužiteljice, revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

U dijelu koji se odnosi na vraćanje tužiteljice na rad i raspored na poslove koje je radila prije donošenja pobijanih odluka tuženog, odnosno na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, revizija tuženog se prihvaća i u tom dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku, ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. prosinca 1992. broj Gž-8835/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. veljače 1992. broj P-236/91 i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Poništava se odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljici M.S. od 7. prosinca 1990. i konačna odluka tuženika od 16. siječnja 1991. godine, temeljem koje je odbijen prigovor tužiteljice, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije donošenja navedenih odluka, odnosno na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000 HRD (šesttisuća HRD), sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 1. Zakona o mjesnim zajednicama ("Narodne novine", broj 19/83), mjesne zajednice definirane su kao samoupravne zajednice sa svojstvom pravne osobe, dakle mjesne zajednice nisu organi uprave.

Prema odredbi st. 3. čl. 1. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92), mjesna zajednica predstavlja zajednicu na koju se primjenjuju odredbe Zakona o radnim odnosima.

Prema tome tuženik na radno-pravni status tužiteljice trebao je primijeniti odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa i Zakona o radnim odnosima, a kako to nije učinjeno pobijane odluke donesene su pogrešnom primjenom materijalnog prava i zato su nezakonite kako to pravilno u razlozima svojih presuda ističu i sudovi nižeg stupnja.

Zbog izloženog sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su pobijane odluke tuženog poništili pa je u tom dijelu i revizija tuženog odbijena kao neosnovana.

Međutim, u odnosu na dio nižestupanjskih presuda kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad i tuženom naloženo da tužiteljicu rasporedi na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije donošenja pobijanih odluka, odnosno na radno mjesto koje odgovara njezinoj stučnoj spremi i radnim sposobnostima, tuženik opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede ZPP. To zbog toga jer u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva u postupku je učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP jer u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ne dostaju razlozi, a zbog koje bitne povrede je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, sudovi nižeg stupnja ispustili su iz vida da su u smislu odredaba Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi ("Narodne novine", broj 90/92 i izmjenama i dopuni tog Zakona - "Narodne novine", broj 117/93), mjesne zajednice prestale postojati kao pravni subjekti.

Prema odredbi čl. 15. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi određeno je da djelatnike bivših mjesnih zajednica preuzimaju općine, odnosno gradovi, te Grad Z., pa je potrebno u smislu tog propisa ocijeniti radno-pravni status tužiteljice.

Naime, bez primjene tog zakonskog propisa u konkretnom slučaju tužiteljica bi nakon poništenja pobijanih odluka kao nezakonitih mogla doći u pogledu radno-pravnog statusa u povoljniji položaj od pravnog položaja kakav bi imala da nezakonite odluke nisu donesene.

Kako, dakle, presude sudova nižeg stupnja ne sadrže razloge o navedenim okolnostima u postupku je učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP, pa je u tom dijelu revizija prihvaćena, temeljem odredbe st. 1. čl. 394. ZPP, nižestupanjske presude u tom dijelu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će ukazane nedostatke i nakon toga o ukinutom dijelu tužbenog zahtjeva ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 18. ožujka 1998.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.