Revr-684/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 684/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz S., zastupanog po punomoćnici B. B., odvjetnici u S., protiv tuženika „S. D. – t.“ d.o.o. iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-798/08 od 1. travnja 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj II P- 1440/03 od 18. travnja 2007., u sjednici održanoj 16. lipnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.495,00 kn, u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu štete s osnova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 96.987,28 kn, te rentnim zahtjevom s istog osnova u iznosu od 1.785,65 kn mjesečno počem od 1. travnja 1998. pa nadalje.

Rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu materijalne štete s osnova troškova liječenja i tuđe pomoći i njege, i za isplatu kamate od 12. ožujka 1998. do presuđenja, kao i u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku, te je predmet vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog

či u skladu s

pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preina revizijskim navodima, podredno da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Pobijana presuda je ispitana u granicama iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), što znači samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, da razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, te se pravilnost i zakonitost obiju presuda može ispitati.

U biti revident daje svoju ocjenu provedenih dokaza koju suprotstavlja sudskoj, čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz revizijskih navoda proizlazi da je revizija izjavljena u dijelu koji se odnosi na odbijanje zahtjeva za isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade, te isplate rente iz istog osnova.

Tužitelj temelji ovaj zahtjev na odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 59/96 – dalje: ZZR) kojim je propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili u vezi bolesti s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

U postupku su utvrđene slijedeće relevantne činjenice:

- da je tužitelj dana 12. ožujka 1998. obavljajući svoje radne zadatke distributera tiska pretrpio ozljedu na radu u vidu akutnog uklještenja preponske kile prouzročene iznenadnim opterećenjem tijela,

- da je kod tužitelja izvršena uspješna repozicija kile istog dana, a da je tužitelj prilikom prijema u bolnici odbio hitan operativni zahvat,

- da je tužitelju reponirana kila bez ikakvih posljedica te da daljnje liječenje u vezi kile nije bilo potrebno,

- da je nakon uspješne repozicije kile tužitelj bio radno sposoban već nakon četiri tjedna, a da je kila bila odstranjena operativnim zahvatom oporavak bi maksimalno trajao šest tjedana,

- da je jedini način konačnog saniranja preponske kile kirurški zahvat, a u slučaju odgađanja kirurškog zahvata izbjegavanje eventualnog uklještenja može se uspješno vršiti nošenjem kilnog pojasa (sve prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka),

- da je u nekoliko navrata došlo do odgađanja operativnog zahvata radi konačnog kirurškog rješenja kile uzroka kojeg su bile bolesti tužitelja koje su zahtijevale liječenje i to proširenje vena, te naknadno otkrivena bolest jetre – koje nisu u vezi s ozljedom na radu,

- da je tužitelj bio na bolovanju oko tri godine,

- da je tužitelju priznata naknada bolovanja 100% za razdoblje od 13. ožujka 1998. do 30. prosinca 1998., a odbijen je sa zahtjevom od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za bolovanje od 1. veljače 1999. do 23. svibnja 2001. kao posljedica ozljede na radu zbog nepostojanja uzročne veze, jer je to bolovanje vezano uz kronične bolesti tužitelja,

- da je tužitelj rješenjem od 1. veljače 2001. Hrvatskog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje odbijen sa zahtjevom za priznanje prava zbog invalidnosti no zbog neposredne opasnosti za nastanak invalidnosti određen je premještaj na druge poslove bez dizanja teških tereta, te dugog stajanja i hodanja, uzroci kojih su druge bolesti tužitelja,

- da je tuženik sukladno rješenju Fonda MIORH-a u skladu sa stručnom spremom tužitelja istog rasporedio na radno mjesto prodavača prema važećem Pravilniku o radu s plaćom prema čl. 73. istog pravilnika.

Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da ne postoji uzročna veza između povrede na radu (ukliještena preponska kila) i bolovanja tužitelja za vremensko razdoblje od 1. veljače 1999. do 23. svibnja 2001., a zatim i premještaja na druge odgovarajuće poslove, pa stoga bolovanje kao ni premještaj tužitelja na drugo radno mjesto ne mogu biti osnov za naknadu štete za koju odgovara tuženik. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće zbog bolovanja za vremensko razdoblje od 1. veljače 1999. do 23. svibnja 2001., te zahtjev za isplatu razlike plaće zbog premještaja na drugo radno mjesto od 23. svibnja 2001. pa nadalje.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.