Rev-2270/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2270/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Stanka Hautza i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.Lj. iz D., protiv tuženika "C. .T. " - P. s.p.o. Z., koga zastupa punomoćnik M.U., odvjetnik iz Dubrovnika, radi povećanja rente, odlučujući o reviziji tužitelja koja je izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 7. listopada 1993.g. br. Gž 435/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 25. svibnja 1993.g. br. P 80/83-134, u sjednici održanoj dana 5. listopada 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, kojom je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu te su tužitelju dosuđeni pojedinačno navedeni iznosi mjesečne rente za izgubljeni prihod u razdoblju od 1. veljače 1983.g. do 30. travnja 1993.g., sa kamatom od dospijeća svake svote do isplate, dok mu je za razdoblje od 1. svibnja 1993.g. pa nadalje dosuđen iznos od 87.294 HRD (87 kn) mjesečno te parnični trošak u iznosu od 100.000 HRD (100 kn).

Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je teško ozlijeđen krivnjom pravnog prednika tužene, pa je tužena obvezana da mu plati, za naknadu štete, ono što gubi zbog činjenice da je umirovljen i dosuđeni iznosi predstavljaju razliku između mirovinu koju dobiva mjesečno te plaće djelatnika na radnom mjestu "komercijalni referent". Visinu gubitka zarade sud je utvrdio vještačenjem.

Tužitelj u reviziji ne osporava visine štete utvrđene po sudu za svako pojedino razdoblje, ali smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo time što nisu pojedini mjesečni iznosi utvrđeni, ne kao razlika u plaći za pojedine mjesece, već povećanjem - revalorizacijom tih iznosa prema porastu cijena na malo u razdoblju i u vremenu u kojem su dosuđeni pojedini iznosi.

Takav prigovor tužitelja ne stoji. Gubitak zarade kao šteta (utvrđuje se za proteklo razdoblje) prije tužbe i do dana donošenja prvostupanjske odluke) u razlici iznosa koji ostvaruje oštećeni i iznosa koji bi ostvario da nije bilo štetnog događaja. Ti se iznose ne revaloriziraju ni po kakvom osnovu, a oštećeni ima pravo na zateznu kamatu koja teče na dosuđene iznose od dospijeća svakoga do plaćanja istog, što su mu sudovi dosudili, te su pravilno dakle primijenili materijalno pravo kada su mu dosudili u izreci prvostupanjske odluke navedene iznose.

Što se pak tiče prigovora bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji je revident označio u reviziji, navodeći da su povrijeđene gotovo sve odredbe Zakona o parničnom postupku (među inim one o načelu javnosti postupka, saslušanja stranaka, izdavanja platnog naloga, učešću umješača, dokazivanju, zloupotrebi procesnih ovlaštenja, nagodbe, vezanosti parničnog suda sa krivičnom presudom, o prethodnim pitanjima, korištenju javnih isprava, osiguranja dokaza i dr.) ističe se da ni jedna od istaknutih povreda nije ostvarena a revident nije konkretno naveo na koji su način ostvarene postupcima nižih sudova.

Tužitelj ističe da mu nije dana mogućnost da raspravlja, posebno na posljednjem ročištu za glavnu raspravu na kojem je donijeta presuda prvoga suda. Na toj je raspravi sudjelovao tužitelj osobno, budući je rasprava održana pred izmijenjenim vijećem, postupak je obnovljen u skladu s odredbom čl. 315. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZPP). Tužitelj je bez primjedbi na tijek postupka na toj raspravi potpisao zapisnik.

Okolnost što osoba koja je sudjelovala u tom posljednjem ročištu za glavnu raspravu, kao zastupnik tužene stranke, a nije priložila urednu punomoć (pa je pozvana da je naknadno priloži) ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju se može pozivati druga - protivna stranka u ovom slučaju tužitelj.

Povrede, na koje ukazuje tužitelj, navodeći da su se ostvarile u parnicama koje su prethodile predmetnoj, a pravomoćno su okončane (tužitelj je i ranije ostvario naknadu štete zbog štetnog događaja iz 1969.g.) ne mogu biti predmetom ocjenjivanja u ovoj parnici.

Konačno, inzistiranje tužitelja da pravo na isplatu dosuđene naknade štete u obliku rente prenese i na "bliska lica - osobe" (valjda njemu bliska - rođaci i sl.) ne stoji i tom se zahtjevu ne može udovoljiti u parnici u kojoj je tužitelj sam nastupio kao stranka, na strani tužitelja, te za sebe tražio isplatu naknadu štete, pa ona nije mogla biti dosuđena trećim osobama.

Iz svega navedenog slijedi da revizija tužitelja nije osnovana, jer nisu ostvareni u reviziji istaknuti razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. listopada 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.