Legislator Case Law & Legislation
III Kr-240/2012-8 AI generated

Criminal appeal rejected; facts and law applied correctly despite procedural delays and missing evidence.

Case Number III Kr-240/2012-8
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the prisoner's request for extraordinary review of his final conviction for human trafficking. The court found that the lower courts correctly applied the law at the time of the crime and that factual findings regarding the victim's consent were not subject to re-examination. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because it challenged established facts rather than legal errors.

Legislator headnote

AI generated

čl. 517. st. 1., 2. i 3. ZKP/08; čl. 497. st. 2. ZKP/08; čl. 3. st. 1. KZ/97; When a criminal appeal challenges factual findings or procedural history not raised in the original appeal, the court must reject the request as inadmissible under the principle of non-rehearing of facts.

Keywords

AI generated
extraordinary review human trafficking factual findings non-rehearing of facts retroactive application procedural history blanket norm

Cited Legislation

AI generated
čl. 175. st. 1. KZ/97
osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 175. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.
čl. 497. st. 2. ZKP/08
čl. 427. toč. 1., 2. i 3. ZKP/97
čl. 517. st. 1., 2. i 3. ZKP/08
Stoga osnovi pobijanja istaknuti u zahtjevu predstavljaju zakonske osnove iz čl. 517. st. 1., 2. i 3. ZKP/08.
čl. 3. st. 1. KZ/97
Budući da je odredbama izmijenjenog Kaznenog zakona za to djelo bila zapriječena jednaka kazna zatvora, to je u smislu čl. 3. st. 1. KZ/97, djelo pravilno pravno označeno prema zakonu koji je vrijedio u vrijeme događaja.
čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP/97
čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08
ZKP/97 (čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08), ne može biti predmetom ispitivanja budući da ista povreda nije istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, kako izričito traži odredba čl.
čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08
Slijedom izloženog, navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 240/12-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. O., zbog kaznenog djela iz čl. 175. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03 – u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1537/11 od 17. veljače 2012., te Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-574/12 od 9. listopada 2012., u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. R. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1537/11 od 17. veljače 2012. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-574/12 od 9. listopada 2012., u cijelosti je stavljena izvan snage pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2008. broj Ko-2163/04 i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-274/09 od 6. srpnja 2010., te je R. O. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 175. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Presuda u obnovljenom postupku donesena je sukladno čl. 497. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), jer je prethodno suđenje održano u odsutnosti os. R. O. Protiv presude donesene u obnovljenom suđenju osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju S. R., odvjetniku iz Z., zbog povreda navedenih u čl. 427. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 –

III Kr 240/12-8

dalje u tekstu: ZKP/97), te je predloženo da se pravomoćna presuda preinači i protiv osuđenika odbije optužba, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjevu je priložena punomoć i preslika rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-380/07 od 4. prosinca 2008.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske dostavio je, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Uvodno treba reći da se postupak povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka vodi prema odredbama ZKP/08 s obzirom da je pravomoćna presuda donesena nakon 1. rujna 2011. kada je taj Zakon u potpunosti stupio na snagu. Stoga osnovi pobijanja istaknuti u zahtjevu predstavljaju zakonske osnove iz čl. 517. st. 1., 2. i 3. ZKP/08.

U zahtjevu se tvrdi da sudovi nisu ispravno utvrdili odredbe međunarodnog propisa koji predstavlja elemenat bića kaznenog djela iz čl. 175. st. 1. KZ/97, čime je ostvarena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08).

Međutim, iz citiranog se osnova ne može pobijati pravomoćna presuda kako proizlazi iz čl. 517. toč. 2. ZKP/08, a osim toga, navodi iz zahtjeva su samo djelomično točni, jer se u činjeničnom opisu iz izreke prvostupanjske presude citira postupanje protivno odredbi čl. 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu – Konvencija) koja se kao opća odredba upravo odnosi na zabranu ropstva ili tome sličnog odnosa te je time u dostatnoj mjeri ostvarena funkcija blanketne norme. Nastavno citiranje Protokola broj 1, 4, 6 i 7 uz tu Konvenciju doista predstavlja suvišak, ali time izreka prvostupanjske presude nije sama sebi proturječna s obzirom da se tim Protokolima, koji čine dopunske članke uz Konvenciju, pitanje zabrane ropstva ne regulira suprotno čl. 4. Konvencije. Stoga nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona na koju je žalbeni sud, kako smatra podnositelj zahtjeva, trebao paziti po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97.

Pri tome treba reći da odredba čl. 175. st. 1. KZ/97 nije u cijelosti blanketna norma, jer obilježja tog kaznenog djela proizlaze iz same zakonske norme (a ne iz međunarodnog ugovora ili drugog propisa), pa se može smatrati blanketnom samo utoliko što se oslanja na pravila međunarodnog prava koja dopunjuju pojmove koji ulaze u zakonski okvir djela.

Nadalje, predmetno kazneno djelo uspostave ropstva i prijevoza robova iz čl. 175. st. 1. KZ/97 u izreci prvostupanjske presude je dostatno opisano tako da sadrži sva bitna obilježja. Suprotno tvrdnji zahtjeva, činjenični opis tog kaznenog djela u vrijeme događaja (listopad 2003.) nije trebao sadržavati naznaku kriminalnog sredstva, (sila, prijetnja itd.) budući je kazneno djelo počinjeno prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 105/04 od 1. listopada 2004.). Budući da je odredbama izmijenjenog Kaznenog zakona za to djelo bila zapriječena jednaka kazna zatvora, to je u smislu čl. 3. st. 1. KZ/97, djelo pravilno pravno označeno prema zakonu koji je vrijedio u vrijeme događaja. Pri tome, u činjeničnom opisu kaznenog djela naznačeno je da je ošt. Z. M. kupljena protiv svoje volje, pa opis kaznenog djela, kako prema Kaznenom zakonu koji je

III Kr 240/12-8

vrijedio u vrijeme događaja, tako i prema odredbama njegove novele od 1.10.2004., sadrži sva potrebna obilježja.

Navodi zahtjeva kojima se analizira iskaz ošt. Z. M. i pobija ocjena vjerodostojnosti tog dokaza te sugerira primjena načela „in dubio pro reo“ svode se, u stvari, na pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova što, prema čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne može biti predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Također, navodi zahtjeva kojima se tvrdi da osuđenik prilikom davanja suglasnosti za transfer iz Republike Italije nije bio upoznat sa činjenicom da se protiv njega vodi predmetni kazneni postupak, čime bi bilo povrijeđeno načelo specijalnosti i ostvarena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP/97 (čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08), ne može biti predmetom ispitivanja budući da ista povreda nije istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, kako izričito traži odredba čl. 517. st. 2. ZKP/08. Osim toga, osuđenik je bio upoznat s vođenjem ovog kaznenog postupka, jer je u prethodnom suđenju bio uhićen te u dva navrata ispitan i tek naknadno postao nedostupan zbog čega je ranija osuđujuća presuda donesena u njegovoj odsutnosti. Obnova kaznenog postupka dopuštena je u korist osuđenika temeljem njegovog osobnog zahtjeva da mu se ponovno sudi u nazočnosti pa se ne može tvrditi da na vođenje postupka nije pristao.

Slijedom izloženog, navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.