Legislator Case Law & Legislation
Rev-907/2011-2 AI generated

Rev-907/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-907/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz R., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz R., protiv tuženika E. o. d.d., Filijala R., zastupanog po punomoćnici T. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-708/2010-2 od 21. travnja 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2173/08-22 od 4. studenoga 2009., u sjednici održanoj 2. travnja 2014.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-907/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 907/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz R., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz R., protiv tuženika E. o. d.d., Filijala R., zastupanog po punomoćnici T. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-708/2010-2 od 21. travnja 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2173/08-22 od 4. studenoga 2009., u sjednici održanoj 2. travnja 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na glavni zahtjev kao nedopuštena.

II. Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, koje se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka, te se ukida presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-708/2010-2 od 21. travnja 2010. u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete plati iznos od 61.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14% godišnje tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupno zatraženih 71.000,00 kn. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.545,00 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o naknadi za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, strah i tuđu pomoć i njegu za ukupan iznos od 7.150,00 kn (preko 49.000,00 kn do 56.150,00 kn) s pripadajućom zateznom kamatom. U toč. II. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada za pretrpljeni strah i tuđu pomoć i njegu za ukupan iznos od 4.850,00 kn (preko 56.150,00 kn do 61.000,00 kn), te u odluci o parničnom trošku u toč. II. izreke prvostupanjske presude te je presuđeno na način da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete za pretrpljeni strah u iznosu od 3.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.850,00 kn ili ukupno za iznos od 4.850,00 kn (preko iznosa od 56.150,00 kn do 61.000,00 kn) sa zateznom kamatom, a ujedno je odlučeno o troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.001,00 kn, a tužitelj je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.545,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija tuženika u odnosu na postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na glavni zahtjev je nedopuštena, dok je u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje u odnosu na troškove parničnog postupka revizija osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi se moglo pristupiti ocjeni da li je riječ o pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, potrebno je da revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP sadrži tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik u reviziji u odnosu na glavnu stvar postavlja pravno pitanje koje se svodi na pitanje pravilne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO). Međutim, ovako općenito postavljeno pravno pitanje nije dovoljno za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, jer u reviziji tuženik zapravo prigovara primjeni materijalnog prava na utvrđene činjenice smatrajući da je tužitelju dosuđena previsoka naknada nematerijalne štete, slijedom čega da nije pravilno primijenjena odredba čl. 200. ZOO, te da je visina naknade nematerijalne štete određena previsoko u odnosu na druge odluke u sličnim slučajevima.

Materijalnopravno pitanje koje se odnosi na visinu dosuđene neimovinske štete ovisi o činjeničnom utvrđenju u svakom konkretnom predmetu zbog čega se ne radi o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP, a koje pravno stajalište je ovaj sud zauzeo u svojim ranijim odlukama kao što je primjerice odluka ovoga suda broj Rev-300/09 od 27. travnja 2010.

Slijedom navedenog, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na glavnu stvar nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tuženika prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, slijedom čega je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP valjalo reviziju tuženika u tom dijelu u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u toč. I. izreke.

Drugo postavljeno pravno pitanje u odnosu na koje je tuženik podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP je pitanje koje se u bitnom odnosi na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno treba li pri odlučivanju o troškovima postupka uzimati u obzir uspjeh tužitelja i tuženika u parnici, a ne samo tužitelja. Pritom tuženik ističe da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju u svojoj odluci zauzeo suprotno pravno stajalište odlukama koje je već izneseno i prihvaćeno od strane ovoga suda kao što su odluke broj Rev-636/04, Rev- 723/05, Rev-200/01, Rev-885/06, Rev-1126/04 i Rev-1687/09.

Prema već izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda u postupcima za naknadu štete u kojem bi tužitelj uspio s dijelom svog zahtjeva (djelomičnim prihvaćenjem tužbenog zahtjeva), tužitelju i tuženiku pripada razmjerno uspjehu u sporu trošak parničnog postupka. U konkretnom slučaju tužitelj je uspio sa 79% svog zahtjeva slijedom čega je tuženiku trebalo priznati trošak parničnog postupka u omjeru od 21% opravdanog i zatraženog troška u troškovniku.

Drugostupanjski sud dosudio je parnični trošak samo tužitelju sukladno njegovom uspjehu u sporu, te je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio utvrditi koji trošak srazmjerno uspjehu u sporu pripada tuženiku sukladno zatraženom trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju u dijelu koji se odnosi na odluku drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka te je u tom dijelu valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 2. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.