Povrv-205/2012-21 · Općinski sud u Splitu

Povrv-205/12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Tatjane Renić, u pravnoj stvari tužitelja T. o. d.d. Z., zastupano po pun. D. P., odvj.u S., protiv tuženika I. M. iz S., zastupanog po pun. B. Č., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.lipnja 2015.godine, u nazočnosti zamj.pun. tužiteljai pun.tuženika, dana 10.srpnja 2015.godine,

p r e s u d i o j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. B. i O. S. O. iz R. pod poslovnim brojem Ovrv-1375/11 od 16.prosinca 2011.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. M. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 34.650,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 16.100,00 kuna teku od 05.prosinca 2008.g., na iznos od 15.940,00 kuna teku od 06.svibnja 2009.g., a na iznos od 2.610,94 kuna teku od 26.listopada 2011.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (5%), kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 875,16 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.prosinca 2011.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (5%), pa sve do isplate, sve u roku od 8 dana,

dok se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 56,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.prosinca 2011.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (5%), pa sve do isplate, te se tuženi zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.696,00 kuna.

Obrazloženje

Dana 24.studenog 2011.godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 34.650,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika J. B. i O. S. O. iz R. pod poslovnim brojem Ovrv-1375/11 od 16.prosinca 2011.g. određena je predložena ovrha, te je tužitelju određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 932,06 kuna. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da se dana 18.studenog 2008.godine dogodila prometna nezgoda u S., na raskrižju V. ul. i ulice S. koju nezgodu da je prouzrokovao tuženik koji je kritične prigode upravljao osobnim vozilom marke „T. R.“ reg.oznake …kojom prilikom je oštećeno vozilo marke „Š. F.“ reg.oznake …kojim je upravljao J. L.. Tuženik da je napustio mjesto događaja i da je po dolasku policijskih službenika odbio ispitivanje alkoholiziranosti kao i uzimanje krvi odnosno urina,te da sukladno Uvjetima osiguranja za osobu koja odbije alkotestiranje vrijedi presumpcija da je ista bila u alkoholiziranom stanju. Nadalje, navodi da je oštećenik podnio odštetni zahtjev pa da mu je tužitelj isplatio na ime imovinske štete nastale na vozilu dana 05.prosinca 2008.g. iznos od 16.100,00 kuna, na ime neimovinske štete dana 06.svibnja 2009.g. iznos od 15.940,00 kuna, te na ime troškova liječenja da je isplatio HZZO-u iznos od 2.610,94 kuna. Stoga, tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 34.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškovima ovršnog i parničnog postupka.

Tuženik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor, te je rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-205/12 od dana 13.ožujka 2012.godine stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika, uz ukidanje provedenih radnji, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U svom prigovoru tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su isprave priložene uz tužbu interni akti tužitelja i da tuženik nije sudjelovao u postupku naknade štete koji je prethodio ovom postupka.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu broj 511-12-36-03- 2604 od18.studenog 2008.g., police od automobilskog osiguranja br.020701089851 od 28.12.2007.g., izvansudske nagodbe od 26.ožujka 2009.g., odštetenog zahtjeva iz osiguranja automobilske odgovornosti od 19.11.2008.g., medicinske dokumentacije oštećenika J. L., izvatka S. b. od 27.listopada 2011.g., izvatka o stanju i prometu računa E.&S. b. d.d. od 08.studenog 2011.g., naloga za doznaku od 04.proisncsa 2008.g., spisa Prekršajnog suda u Splitu pod poslovnim brojem XVI P-11967/98, Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti od 01. siječnja 208.g., saslušanjem tuženika i svjedoka J. L..

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od ukupno 34.650,94 kuna kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku J. L. i to na ime imovinske štete iznos od 16.100,00 kuna, na ime neimovinske štete iznos od 15.940,00 kuna, kao i iznos od 2.610,94 kuna koji iznos je isplaćen HZZO s osnova troškova nastalih liječenjem oštećenika, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14.rujna 2011.g. u S. koju je skrivio osiguranik tužitelja.

Među strankama nije sporno da je osobno vozilo marke T. R. reg.oznake …bilo osigurano kod tužitelja policom od autoodgovornosti broj 020701089851 kao i činjenica da je tuženik nakon nezgode napustio mjesto događaja.

Pregledom Zapisnika o očevidu od 18.studenog 2008.g. utvrđeno je da je isti sastavljen povodom prometne nezgode koja se dogodila dana 18.studenog 2008.g. oko 21,30 sati u S. na raskrižju ulica V. i U. s. i u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog vozila marke Š. f. reg.oznake…. J. L. i tuženik I. M. koji je upravljao osobnim vozilom marke T.-r. reg.oznake …koji je odbio alkotest i uzimanje krvi i urina.

U svom iskazu tuženik navodi da je kritične prigode bio suvozač u motornom vozilu marke T. R. kojim je upravljala njegova supruga i da su stajali na semaforu na raskrižju ulica V. i U. s. čekajući da se upali zeleno svijetlo. Prilikom skretanja u desnu prometnu traku njegova supruga B. M. da se okrenula prema zadnjem sjedištu na kojem su sjedila njihova djeca i da je udarila u vozilo koje je stajalo ispred nje, a koje je također čekalo da se na semaforu upali zeleno svijetlo. Njegova supruga da se kretala brzinom od oko 20-30 km/h, da je udarila u prednji lijevi dio vozila marke Š. F. i da se zaustavila na udaljenosti od oko 20-30 m od istog, da je bila alkotestirana, a da on nije, kao i da je protiv njega bio vođen prekršajni postupak koji da nije okončan, ali da mu nije poznato zašto isti nije vođen protiv njegove supruge. Nakon prometne nezgode da su se isti udaljili s mjesta nezgode jer da su išli odvesti djecu u stan koji se nalazi u P., a sve iz razloga jer je jedno njihovo dijete imalo raskrvavljenu usnu, a drugi sudionik J. L. da je odbio potpisati Europsko izvješće.

Svjedok J. L. u svom iskazu navodi da je kritične prigode svojim vozilom marke Š. F. u večernjim satima negdje oko 18-19-20 sati bio zaustavljen na križanju V. i U. s., da nije padala kiša, da su bili normalni uvjeti za vožnju i da je na semaforu čekao da se upali zeleno svjetlo, a s njim u vozilu da je bio njegov sin. Ispred njega da su stajala dva vozila u kojem trenutku da je I. M. svojim vozilom marke T. prešao u prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, odnosno u traku u kojoj se je on nalazio sa svojim vozilom i u kojem trenutku je prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u lijevi dio njegovog vozila gdje je on bio zaustavljen. U vozilu da su se sa gosp. M. nalazila samo djeca i da nije uočio niti jednu drugu osobu, a da se isti nakon udara u njegovo vozilo zaustavio na udaljenosti od oko 30-40 metara. Nakon prometne nezgode da je otišao do njegova vozila, da ga je pitao što je napravio da je odgovorio "pa što sam napravio", i da nije pristao da se dogovore vezano za štetu nakon čega da je on pozvao policiju, a M. da je napustio mjesto događaja. Dok je čekao policiju da su do njega došli jedna muška i ženska osoba, ženska osoba mu je kazala da je ona supruga od I. M. i da je tražila od njega da kaže policiji da nije on vozio već ona, a iz razloga jer da se isti "malo zapio" sa svojim društvom prije prometne nezgode i da isto kaže i policiji, što je on odbio učiniti. Kad je došla policija, supruga tuženika je kazala da je ona upravljala vozilom i obavila je alkotestiranje, a što da je on negirao i kazao da je vozilom upravljao I. M., djelatnici policije da su obavili očevid i fotografirali lice mjesta, a tuženikovog vozila da nije bilo jer se isti udaljio s mjesta prometne nezgode.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka J. L. koji je logičan i uvjerljiv u kojem svjedok navodi da je upravo tuženik kritične prigode upravljao vozilom marke T. i koji iskaz je u skladu i sa zapisnikom o očevidu prometne nezgode iz kojeg proizlazi da je tuženik bio vozač vozila marke T. i protiv istog je bio vođen i prekršajni postupak, te i ovaj sud također prihvaća njegov iskaz držeći da je kritične prigode vozilom upravljao upravo tuženik i da se predmetni štetni događaj dogodio upravo onako kako je to iskazao svjedok jer isti prema stavu ovog suda nema nikakvoga interesa u ovom postupku iskazivati da je do nezgode došlo na drugačiji način.

Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika držeći da je njegov iskaz usmjeren isključivo na izbjegavanje njegove odgovornosti i koji je prema stavu ovoga suda pri saslušanju bio izrazito neuvjerljiv, te ima interes iskazivati da je druga osoba upravljala njegovim vozilom, a sve iz razloga jer je kritične prigode bio pod utjecajem alkohola i sud drži da je upravo iz tog razloga i napustio mjesto događaja prije dolaska policijskih djelatnika.

Tuženik je predložio u dokazne svrhe izvesti dokaz saslušanjem svjedoka B. M. navodeći da je upravo ona upravljala predmetnim vozilom koji prijedlog je sud odbio kao suvišan jer iz pregledanog prekršajnog spisa proizlazi da je prekršajni postupak vođen postupak protiv tuženika I. M. koji je kritične prigode bio sudionik predmetne prometne nezgode, a što proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka, te ista svjedokinja prema ocjeni ovog suda ima razloga biti pristrana jer joj je tuženik suprug i direktno je zainteresirana za ishod postupka.

Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja izvođenjem dokaza medicinskim i prometno- tehničkim vještačenjem jer je isti prijedlog sud ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti postupka,činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno.

Odredbom čl.175. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 105/04 i 74/11, dalje:ZSCP) propisano je da sudionik u prometnoj nezgodi u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je ostati na mjestu prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

Odredbom č.177. ZSCP propisano je da vozači, sudionici prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.

U smislu odredbe čl.176.ZSCP sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, nisu dužni sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

Ispitivanje alkoholiziranosti mogu obaviti samo ovlaštene osobe koje obavljaju očevid. Odredbom čl.3.tč.2.b. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koji su u primjeni od 01. siječnja 2008.g., propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaju opojnih droga ili drugih opojnih sredstava, dok je čl.4. Uvjeta propisano da prava iz osiguranja gubi osiguranik koji omogući da vozilom upravlja osoba pod navedenim okolnostima, a osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

Iz, u postupku izvedenih dokaza dakle, nedvojbeno proizlazi da je vozilo tuženika bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 020701089851, a koja činjenica je nesporna među strankama, da je tuženik kritične prigode upravljao vozilom marke T. i da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola iz kojeg razloga je prema stavu ovog suda i napustio mjesto nezgode prije dolaska policijskih službenika radi vršenja očevida kako bi onemogućio ispitivanje alkoholiziranosti ili utjecaj opojnih droga na licu mjesta, a koje alkotestiranje je odbio provesti i po dolasku policijskih službenika na adresu stanovanja.

Stoga, ovaj sud drži da je tuženik napustio mjesto događaja, a u konkretnom slučaju postojala je njegova zakonska obveza sačekati ovlaštene osobe koje obavljaju očevid jer je kritične prigode došlo do ozljeđivanja vozača drugog vozila, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu iz kojeg je razvidno da se tuženik odbio podvrći alkotestiranju, stoga je prema stavu ovog suda sukladno odredbi čl.3.tč.2.b. citiranih Uvjeta izgubio prava iz osiguranja.

Prema odredbi čl.963.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Obzirom da su se ispunili uvjeti za regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, to je valjalo obvezati tuženika da po predmetnom štetnom događaju isplati tužitelju cjelokupni isplaćeni iznos štete, kamate i troškove, a koja šteta je naknađena oštećeniku u ukupnom iznosu od 34.650,94 kuna, a koji iznosi su razvidni iz priloženog i izvansudske nagodbe od 26.ožujka 2009.g., kao i priloženih potvrda o izvršenim transakcijama zatražene visine zahtjeva, tužitelj je dokazao i visinu tužbenog zahtjeva.

Tužitelju je valjalo na dosuđeni iznos glavnice priznati i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 16.100,00 kuna teku od 05.prosinca 2008.g., na iznos od 15.940,00 kuna od 06.svibnja 2009.g. kao i iznos od 2.610,94 kuna od 26.listopada 2011.g., tj. od dana kada je tužitelj izvršio isplatu predmetnih iznosa oštećeniku, a sve temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

Što se tiče troškova ovršnog postupka, citiranim rješenjem o ovrsi, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 932,06 kuna, međutim, od tog troška ovom odlukom (tč.I.izreke) valjalo je tužitelju obistiniti iznos od 875,16 kuna koji se odnosi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 696,15 kuna uvećano za 23% PDV-a, koji je trošak tužitelj imao kao trošak ovršnog postupka i valjalo mu ga je priznati (čl.154.st.3 ZPP-a), dok je za više priznati trošak ovršnog postupka u iznosu od 56,90 kuna citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti, te odbiti zahtjev tužitelja jer ovaj trošak tužitelj nije ni imao i isti mu ne pripada.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11 i 25/13,) tako je tužitelju obistinjen zatraženi parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima 28.01.2014.g., 22.05.2014.g.,10.07.2014.g., 29.10.2014., 29.04.2014.g.i 15.06.2014.g. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako, zastupanja na ročištima 28.11.2013.g. i 04.09.2014.g. u iznosu od po 500,00 kuna za svako (50% Tarife), te trošak sastava podneska od 07.01.2014.g. u iznosu od 1.000,00 kuna, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 696,00 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 10.696,00 kuna, koji trošak je obvezi tuženik naknaditi tužitelju, te je odlučeno kao u tč.II.izreke ove odluke. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.09.2014.g. kao ni trošak ročišta za objavu odluke jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog spora.

U Splitu, 10.srpnja 2015. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

po prijedlogu Višeg sudskog savjetnika

Tatjane Renić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: 1.pun.tužitelja

2. pun. tuženika