Rev-3437/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3437/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., M., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženog C. o. d.d. Z.-filijala R., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnice u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci od 12. svibnja 1999. godine poslovni broj Gž-1756/98, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. rujna 1998. godine poslovni broj P-2286/96 i odbijen dio tužiteljevog zahtjeva u iznosu od 130.000,00 kuna, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci od 12. svibnja 1999. godine poslovni broj Gž-1756/98 u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 130.000,00 kuna i sudi:

Tuženi C. Osiguranje d.d. je dužan tužitelju M.Š. platiti daljnji iznos od 130.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 277. st.1. Zakona o obveznim odnosima i Uredbi o visini stope zatezne kamate, počevši od 23. rujna 1999. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženi je dužan tužitelju naknaditi trošak cijelog postupka u iznosu od 37.173,40 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"Dužan je tuženik na ime naknade štete, a po osnovi duševnih boli zbog smanjene državne aktivnosti isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 kuna (stopedesettisuća kuna) sa zateznim zakonskim kamatama po stopi od 18% godišnje, počev od presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 18.791,77 (osamnaesttisućasedamstodevedesetjedna kuna i sedamdesetsedam lipa) sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u stavku prvom izreke potvrđuje;

2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja presuda prvog stupnja u stavku drugom izreke preinačuje se i sudi:

Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iz osnova naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smanjenja životnog aktiviteta i daljnji iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18 % godišnje, počev od 23. rujna 1998. godine, pa sve do isplate kao i nadoknaditi mu daljnji parnični trošak u iznosu od 4.519,14 kn, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, kao i s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška."

Protiv dijela te presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu se radi o naknadi za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao posljedice prometne nesreće koju je doživio tužitelj, a revident prigovara samo visini dosuđenog iznosa naknade po toj osnovi.

Imajući u vidu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda te jačinu i trajanje štetnih posljedica, što je rezultiralo amputacijom lijeve potkoljenice tužitelja i smanjenjem životne aktivnosti za 80%, nižestupanjski sudovi su tužitelju dosudili prenizak iznos za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (250.000,00 kuna). Pravilnom primjenom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) osnovano je prihvatiti cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 380.000,00 kuna, pa tužitelju pripada pravo na daljnji iznos od 130.000,00 kuna po toj osnovi.

Iz tih razloga na temelju čl. 395. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci I. Odluka o trošku cijelog postupka (u izreci pod rimsko II.) temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, a imajući u vidu i troškove postupka nastalih u povodu pravnih lijekova.

U Zagrebu, 25. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.