Rev-2170/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2170/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.M. iz Z., …. , zastupanog po A.J. odvjetniku u Z., protiv tuženog “C. o. ” d.d. Z., … , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. br. Gž-9241/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1995. br. Pn-6001/94, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2002. godine

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se preinačuju: presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. br. Gž-9241/95 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1995. br. Pn-6001/94 na način da je tuženik “C. o. ” d.d Z., dužan tužitelju V.M., pored dosuđenog iznosa od 37.756,00 kn platiti i daljnji iznos od 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 1995. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi cjelokupne troškove parničnog postupka u iznosu od 5.335,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 1995. do isplate, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1995. br. Pn- 6001/94 presuđen je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 41.756,00 kn, platiti na taj iznos zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. srpnja 1995. do isplate i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.083,20 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. br. Gž-9241/95 navedena presuda je djelomično preinačena smanjenjem dosuđenog iznosa za 4.000,00 kn te troškova parničnog postupka za 345,40 kn, a odbijen je zahtjev tužitelja za kamatu na dosuđeni parnični trošak od dana presuđenja, kao neosnovan.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je uložio reviziju iz svih revizijskih razloga, smatrajući da nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo dosudom preniskih iznosa naknade štete, ne samo zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja za 15%, već i zbog životne dobi tužitelja od 20 godina, te trajnih, dakle neizlječivih posljedica, kao i u pogledu straha i tjelesnih bolova koje je trpio tužitelj. Posebno ističe pogrešnu odluku suda drugog stupnja da tužitelju ne pripada zakonska zatezna kamata na dosuđene troškove parničnog postupka od dana donošenja prvostupanjske presude.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja je djelomice osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Predmetom spora je naknada štete zbog ozlijeda koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi 24. srpnja 1994. kada je svojim osobnim vozilo sletio s ceste i zadobio natučenje mozga, istegnuće vratne muskulature i ozlijedu prednje fronte zubi. Budući da je tuženik priznao odgovornost po proširenom B osiguranju, a porekao visinu utuženih iznosa, prvostupanjski je sud proveo liječničko vještačenje radi utvrđenja ozlijeda tužitelja, njihovih trajnih posljedica, te pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i potrebe tuđe pomoći i njege.

Kada je u postupku utvrđeno da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta sedam dana i srednjeg 60 dana, da je osim intenzivnih bolova u predjelu vrata i predjelu prednjih zuba, trpio i posttraumatske glavobolje, onda ovaj revizijski sud smatra da pravična i realna naknada za pretrpljene fizičke bolove predstavlja iznos od 14.000,00 kn. Budući da je nižestupanjskim presudama tužitelju za ovaj oblik nematerijalne štete dosuđena naknada u iznosu od 10.000,00 kn, valjalo je tako dosuđenu naknadu povisiti za 4.000,00 kn. Za strah je prvostupanjski sud dosudio naknadu u iznosu od 8.000,00 kn, koju naknadu je sud drugog stupnja snizio na 4.000,00 kn. U postupku je utvrđeno da je primarni strah tužitelja trajao jedan dan a sekundarni sedam dana, pa je dosuđeni iznos naknade od 4.000,00 kn primjeren jačini i trajanju straha.

Životne aktivnosti tužitelja smanjene su 15%, a očituju se u glavoboljama zbog težeg potresa mozga i traumatskom oštećenju živca za ravnotežu, pa je iznosom od 23.000,00 kn tužitelju za ovaj oblik nematerijalne štete dosuđena naknada realna i pravična, kako s obzirom na vrstu i intenzitet trajnih posljedica, tako i u odnosu na tužiteljevu dob od 20 godina. Slijedom iznijetog revizija tužitelja djelomično je osnovana u pogledu dosuđene naknade za pretrpljene fizičke bolove, koju naknadu su nižestupanjski sudovi dosudili u preniskom iznosu, a neosnovana u pogledu naknade dosuđene za strah i smanjenje životnih aktivnosti, jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava dosudili tužitelju pravičnu i realnu naknadu za ove vrste nematerijalne štete.

Dosudom ukupnog iznosa od 41.756,00 kn tužitelj je uspio u sporu sa 56,80%, pa mu u tom omjeru pripada naknada troškova parničnog postupka. Ukupni troškovi tužitelja, uključujući i troškove žalbe i revizije, iznosili su 7.280,00 kn od čega 56,80% daje iznos od 4.135,00 kn. Tom iznosu valjalo je pribrojiti troškove liječničkog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn, tako da su tužitelju dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu o 5.335,00 kn. Na taj iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude, jer je člankom 20.a. preuzetog Zakona o izvršnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 i 91/92), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, kao i člankom 27. st. 3. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96 i 29/99), priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu parničnih troškova, pa tužitelj ima pravo zahtijevati da mu se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu troškova prihvati i zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana donošenja prvostupanjske presude.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 395. st.1. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem revizije tužitelja preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o naknadi štete za pretrpljene fizičke bolove i u pogledu dosuđenja zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka, a u preostalom dijelu primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. ožujka 2002.

Predsjednik vijeća:

ć, v. r.

Jakob Mileti