Rev-1397/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1397/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S.Đ. i 2. R.Đ., oboje iz K.Š., koje zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik u I., protiv tuženih 1. M.B. i 2. K.B., oboje iz K.Š., zastupani po punomoćniku M.R., odvjetniku u T., radi utvrđenja da nema prava služnosti u korist tuženih, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. prosinca 1993. godine broj Gž-3347/93, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu od 8. travnja 1993. broj P-10/90, u sjednici održanoj 9. listopada 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da tuženima, kao vlasnicima i posjednicima istočno položene nekretnine označene kao k.č. 1459/15 u k.o. K.Š. ne pripada nikakovo pravo služnosti prolaza pješice i kolima južnim rubom nekretnine tužitelja u pravcu zapad-istok od gradske ulice do objekta tuženika koji je u vještvu A. Z. od 5. kolovoza 1991. označen slovima A,B,F,E a ista je identična k.č. zem. 1459/11 k.o. K.Š., slijedom čega su tuženi dužni prestati svojatati to pravo služnosti i kaniti se takvog uznemiravanja tužitelja i naknaditi tužiteljima parnični trošak."

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su pravovremeno izjavili reviziju, kako se iz njena sadržaja razabire - zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP ("došlo je do povrede postupka pošto utvrđeno činjenično stanje nije pravilno ocijenjeno niti valorizirano"), no ne daju određeni prijedlog, ali očigledno smatraju da presude treba ukinuti. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužbeni je zahtjev tužitelja odbijen jer su sudovi - suprotno tvrdnji tužitelja da tuženicima ne pripada pravo služnosti - utvrdili da je u korist tuženikovih nekretnina koje leže na k.č. 1459/15 k.o. K. Š. postoji pravo služnosti prolaza i provoza, na teret tužiteljevog poslužnog dobra, nekretnine koja leži na k.č. 1459/11 k.o. K. Š., a koja je osnovana kupoprodajnim ugovorom zaključenim 20. siječnja 1970. godine između bivše vlasnice i prednika tužitelja na poslužnom dobru - k.č. 1459/11 (kao prodavateljice) i tuženika - kupca služnog dobra - k.č. 1459/15.

Utvrđenje je sudova, a koji su dali valjane i jasne razloge, da je ugovor tada zaključen (nosi navedeni datum) a ne kasnije (1972. godine) kada su ovjereni potpisi stranaka i prije nego li su (1971. godine) tužitelji kupili od bivše vlasnice služno dobro, koje je u času prodaje tužiteljima već bilo opterećeno pravom služnosti, što su tužitelji znali (rečeno im je od strane prodavateljice), i kroz cijelo vrijeme su trpili da tuženici koriste spornu služnost (prolaza i prijevoza automobilom) do svoje nekretnine (na kojoj leži zgrada), jer drugog puta i prilaza na k.č. 1459/15 i nema.

Sudovi su pravilno ocijenili i utvrdili - da je kupoprodajnim ugovorom osnovano sporno pravo služnosti - iako je očigledno omaškom u ugovoru označeno da se služnost osniva na čestici k.č. 1459/15 (a to je i služno dobro), jer nema smisla ni potrebe osnivati služnost prolaza i provoza na nekretnini u čiju se korist osniva služnost (a značajna je indicija u korist ovog utvrđenja da su prodavateljica i tuženik kasnije aneksom ugovora iz 1970. godine ispravili pogrešku ispravljanjem broja čestice nekretnine na čiji je teret osnovana služnost).

Sudovi utvrđuju (pravilno) da je služnost osnovana ugovorom, te se pozivaju (pogrešno) na odredbu čl. 51. i 58. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO).

Služnost je osnovana pravnim poslom - ugovorom iz 1970. godine - dakle u vrijeme kada još nije bio na snazi ZOVO već su tada vrijedila i bila u primjeni pravna pravila bivšeg OGZ-a.

Iako se je po pravnim pravilima OGZ-a (kao i odredbama ZOVO-a - čl. 52.) stvarno pravo služnosti na nekretninama stjecalo upisom u javne knjige (paragraf 481. - Novela), do stupanja na snagu ZOVO (1.9.1980. godine), upis u zemljišne knjige nije bio isključivi način stjecanja prava stvarne služnosti pravnim poslom, već je to moglo biti i predajom u posjed služnosti. Dakle, za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu, nužno je utvrditi postojanje drugih pravnih činjenica i pravnog osnova (titulus) i načina stjecanja (modus) (u vrijeme 1970. godine) kada su tuženi - kako tvrde - stekli pravo služnosti.

Kada je u konkretnom slučaju postojao pismeni ugovor o osnivanju prava služnosti, koji je i izvršen (tuženi od sklapanja kupoprodajnog ugovora koriste pravo služnosti, koje međutim nije uknjiženo u zemljišnim knjigama zbog označene pogreške u pisanju broja čestice - aneks se nije mogao uknjižiti, jer su tada tužitelji - kupci bili upisani kao zk. vlasnici) to su tuženi i bez upisa u javnu knjigu stekli stvarnu služnost - pravo prolaza i provoza - u korist svoje čestice k.č. 1459/15 na teret k.č. 1459/11.

Pitanje razlike u sadržaju obujma prava služnosti (da li samo prolaza ili i provoza), u dvije verzije ugovora o kupoprodaji (o čemu tužitelji govore u svojoj reviziji), sudovi su razriješili i valjano obrazložili, čime je i kako utvrđeno da su tuženi ugovorom stekli služnost i prolaza i provoza - koji i koriste - što i nije sporno - od 1970. godine, dakle, i od vremena kada su tužitelji kupili služno dobro 1971. godine.

Sudovi su, dakle, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja (jer tuženima pripada pravo služnosti), a budući da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupku na koju ukazuju revidenti, a ni ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi čl. 386. Zakona o parničnom postupku), to je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 9. listopada 1997.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.