Rev-2103/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2103/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.S. iz Ž., . .. br. ., zastupanog po punomoćniku I.M., odvjetniku u S., protiv tužene L.b. . d.d. L., glavna filijala Z., . ... ., PJ S., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 4. veljače 1994. broj Gž-216/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu IIP-2021/93 od 24. studenog 1994., u sjednici održanoj 10. travnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu od 24. studenog 1993. broj IIP-2021/93 suđeno je:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.584,20 DEM sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga (DEM), po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge te valute po viđenju, počev od 27. rujna 1993. pa do isplate.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 2,140.000 HRD.

Istom je odlukom riješeno:

Odbija se zahtjev za izdavanje privremene mjere kojim je traženo:

" - zabranjuje se dužniku da raspolaže pokretnim stvarima u svom posjedu i predaju na čuvanje tih stvari dužniku;

- nalaže se Zavodu za platni promet, podružnici u Splitu da dužniku ili trećoj osobi po nalogu dužnika, uskrati s dužnikovog deviznog računa isplatu označenog iznosa, odnosno dinarsku protuvrijednost navedenog iznosa prema tečaju na dan provođenja ovoga naloga."

Presudom Županijskog suda u Splitu od 4. veljače 1994. broj Gž-216/94 odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-2021/93 od 24. studenog 1994.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan a tuženoj dosudi trošak specificiran u odgovoru na tužbu, žalbu tužene i reviziju.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a niži sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu i obvezana tužena da tužitelju isplati utuženi iznos deviza.

Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tužitelj 11. siječnja 1986. otvorio štednu knjižicu kod tužene banke u expozituri S.. . i položio na štednju iznos od 20.000 DEM i zaključio ugovor o novčanom depozitu, da je tužitelj zaključio i poseban ugovor o oročavanju deviznih sredstava od 11.1.1986. na vrijeme od dvanaest mjeseci tj. do 12.1.1987. uz kamatnu stopu od 9%, da je među strankama ugovoreno da ukoliko tužitelj u roku od 30 dana od datuma isteka oročenja ne podigne oročena sredstva ili pismenim putem ne otkaže ugovor da će tužena ponovno oročiti devizni štedni ulog na isti rok i pod istim uvjetima, da je tužitelj nakon otprilike 3 godine počeo po potrebi podizati sredstva sa svoje štedne knjižice i tužena mu isplatila veći dio sredstava.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da je pravilna zaključak nižestupanjskih sudova da sporni devizni iznos kojeg tužitelj ima na štednoj knjižici predstavlja štedni ulog tužitelja i da on kao deponent ima pravo raspolagati dijelom ili cjelinom sredstava u svakom trenutku, pa je tužena dužna da mu na njegov zahtjev izvrši isplatu zbog čega je zahtjev tužitelja osnovan (čl. 1038. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94).

Nije u pravu tužena kada smatra da su postojala ograničenja u pogledu isplaćivanja građanima deviza sa njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga i da je zbog toga trebalo uvažiti ograničenje obveze tužene na isplatu deviza tužitelju, jer u vrijeme donošenja prvostupanjske presude nije postojala kogentna norma kojom bi bilo ograničono pravo tužitelja kao deponenta na podizanje pologa u dijelu ili u cijelosti.

Iz navedenih razloga reviziju tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postpku.

U Zagrebu, 10. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.