I Kž-630/2015-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 630/15-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. T., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 26. svibnja 2015. broj K-3/15-32, u sjednici održanoj 2. veljače 2016, u prisutnosti braniteljice optuženika, Đ. L. odvjetnice iz O.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. G. T. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. G. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ/11, pa je na temelju citiranih zakonskih propisa uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Na temelju čl. 54. KZ/11 u ovu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 10. listopada 2014. pa nadalje, ali je nakon donošenja prvostupanjske presude, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. II Kž 215/15, optuženiku ukinut istražni zatvor, te je 10. lipnja 2015. pušten na slobodu, uz primjenu određenih mjera opreza.

Na temelju čl. 147. st. 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 9.311,80 kuna, zatim troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu 1.500,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu zbog odluke o kazni, podnijeli su državni odvjetnik i optuženik.

I Kž 630/15-7

Državni odvjetnik predlaže optuženiku izreći dulju bezuvjetnu kaznu zatvora, a optuženik, putem braniteljice Đ. L., odvjetnice iz O., predlaže izricanje djelomične uvjetne osude.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća, suglasno čl. 475. st. 2. ZKP/08, obaviješteni su optuženik i njegova braniteljica, jer su to zahtijevali. Sjednici je prisustvovala braniteljica optuženika, odvjetnica Đ. L., dok uredno obaviješteni optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu pristupili, pa je sjednica, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja, polazeći od očitovanja optuženika da se osjeća krivim, posebno je cijenio činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, a optuženik je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u srednjem stupnju. Međutim, s druge strane, ne može se zanemariti činjenica da je život oštećenice spašen samo zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje kako se kroz dokazni postupak provlače pokazatelji koji ukazuju na bliskost optuženika i žrtve, kako prije tako i nakon ovog događaja. Oštećnica je, tijekom postupka, pronalazila brojne olakotne okolnosti, pravdajući tako postupak optuženika, a optuženik je izražavao žaljenje uz tvrdnju da sve ovo teško proživljava. Očito se radilo o jednom, izoliranom, incidentu koji je bio izravna posljedica bračnog brodoloma optuženika. Optuženik, otac je dvoje punoljetne djece s kojima je povezan, do sada nije bio osuđivan, dragovoljac je Domovinskog rata i pati od PTSP-a.

I Kž 630/15-7

Nasuprot žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, te zaključio kako olakotne okolnosti u svom zbiru čine naročito olakotne okolnosti, uslijed čega je primijenio odredbe o ublažavanju zakonom propisane kazne.

S tim u svezi nisu u pravu ni državni odvjetnik, koji predlaže dulju kaznu zatvora od izrečene dvije godine, niti je u pravu optuženik koji predlaže djelomičnu uvjetnu osudu.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11) te odredbama o ublažavanju kazne (čl. 48. i 49. KZ/11), izrečenom kaznom zatvora u trajanju dvije godine se izražava jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela ali mu se i omogućava ponovno uključivanje u društvo, te utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 482. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. veljače 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.