Legislator Case Law & Legislation
Rev-1970/2016-2 AI generated

Rev-1970/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1970/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika T. B. iz T., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1463/14-2 od 21. svibnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1251/2014-2 od 22. travnja 2014., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1970/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1970/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika T. B. iz T., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1463/14-2 od 21. svibnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1251/2014-2 od 22. travnja 2014., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1463/14-2 od 21. svibnja 2014. i rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1251/2014-2 od 22. travnja 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Zadru proglasio se nenadležnim i odbacio prijedlog za ovrhu od 14. travnja 2014.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 15. travnja 2014. pa o dopuštenosti podnesene revizije treba odlučiti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) kojom je propisano: „U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.“

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1. do 3. toga članka.

U reviziji iz čl. 382. stavka 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Shvaćanje o sudskoj nenadležnosti nižestupanjski sudovi temelje na odredbama čl. 40. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05), odredbama 16. st. 2., čl. 17., čl. 71. st. 1., čl. 72. i čl. 73. st. 1. i 3. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/11 i 56/13), odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13) te odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13).

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je, uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno - i da je u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. Također se poziva na odluke Županijskog suda u Zadru broj Gž-3030/13 od 3. siječnja 2014., broj Gž-1931/13 od 26. srpnja 2013., broj Gž-1455/13 od 31. srpnja 2013., broj Gž-1613/13 od 26. lipnja 2013. i broj Gž-1612/13 od 26. rujna 2013. te na odluku Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 2244/12 od 4. ožujka 2013. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 323/14-2 od 10. veljače 2016. Iako je revident u reviziji postavio više pravnih pitanja, sva postavljena pravna pitanja se u suštini svode na pravno pitanje: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti donese kao javnopravno tijelo?“.

S obzirom da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. i shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj: Rev- 323/14-2 od 10. veljače 2016., kao i zbog različite prakse drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja Hrvatskih voda kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, revizijski sud je postavljeno pravno pitanje ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanje sporne nadležnosti valja raspraviti u smislu:

I./ Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (ZFVG), i to:

- odredbe čl. 5. stavak 1., prema kojoj u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda,

- odredbe čl. 16. stavak 1. kojim je propisano: „Naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. ovoga Zakona.“, i stavka 2. istog članka koja propisuje: „Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode.“,

- odredbe čl. 17. stavak 1. kojim je propisano: „Na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.“, (stavak 3.) „Jedinica lokalne samouprave dostavlja obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.“, (stavak 4.) „Jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu, uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 71., prema kojima: (stavak 1.) „Rješenje o izvršenju protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima obveznika, radi naplate vodnih naknada za koje rješenja o obračunu donose Hrvatske vode, osim obveznika iz članka 72. stavak 1. ovoga Zakona, donose Hrvatske vode u upravnom postupku.“, (stavak 2.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu vodnih naknada.“,

- odredaba čl. 72., prema kojima: (stavak 1.) „Protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.“, (stavak 1.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 73., prema kojima: (stavak 2.) „Ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.“, (stavak 3.) „Hrvatske vode su ovlaštene pokrenuti ovrhu na temelju ovršne (izvršne) isprave, kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, i protiv obveznika iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, ali na drugim predmetima ovrhe, osim onih iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona.“,

II./ odredbe čl. 1. stavak I. OZ, prema kojoj: “Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.“,

III./ Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj 82/10 i 108/13 - dalje: Uredbe), i to:

- odredaba čl. 7., prema kojima: (stavak 1.) „Jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom članka 17. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.“, (stavak 2.) “Iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 mogu zatražiti preuzimanje poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda od Hrvatskih voda, ako se ocijeni da su sposobne uredno izvršavati te poslove.“,

- odredaba čl. 8., prema kojima: (stavak 1.) „Hrvatske vode ovlaštene su preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema članku 7. stavku 1. ove Uredbe:

- ako se u postupku iz članka 83. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva utvrdi da nisu sposobne uredno obavljati poslove obračuna i naplate za uređenje voda ili ne prenose redovno naplaćena sredstva naknade za uređenje voda na propisane uplatne račune Hrvatskih voda ili

- ako Hrvatske vode utvrde da su troškovi obračuna i naplate naknade za uređenje voda putem jedinica lokalne samouprave znatno veći od troškova obračuna i naplate od strane Hrvatskih voda.“.

ZFVG-om je propisan različiti postupak naplate naknade za uređenje voda (prema odredbama čl. 17. toga Zakona) za nekretnine „na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave“.

Međutim, sukladno citiranim odredbama Uredbe, Hrvatske vode, koje u smislu odredaba čl. 16. ZFVG donose rješenja o obračunu naknade za uređenje voda - pa tu naknadu osim u prethodno navedenom slučaju iz odredaba čl. 17. toga Zakona i naplaćuju, pod uvjetima određenim tim odredbama ovlaštene su vršiti ili preuzeti „obračun i naplatu“ naknade za uređenje voda (dakle i donositi rješenja o obračunu naknade za uređenje voda) i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu: za one o kojima je riječ u odredbama članka 17. ZFVG. S prethodno navedenim u svezi, a kako je istaknutom odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG propisano da ovrhu protiv obveznika vodnih naknada (pa time u smislu odredbe čl. 5. ZFVG i naknade za uređenje voda), za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju (o kojemu u ovome predmetu nije riječ) iz odredbe članka 71. stavka 1. ovoga Zakona (kojom je uređeno pitanje izvršenja „protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima“ tih obveznika), „pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu“, to je odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG ujedno propisana sudska nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika plaćanja naknade za uređenje voda na koje se ta odredba odnosi i za koje (kao u ovome slučaju) rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

Konkretno, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Izloženo shvaćanje o sudskoj nadležnosti odgovara i smislu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), i to:

- odredbi čl. 133. st. 1., prema kojoj: „Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno“,

- odredbama čl. 137., prema kojima: (stavak 1.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.“, (stavak 2.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.“,

dakle odredbama kojima je propisano da ovrhu novčanih obveza utvrđenih rješenjima donesenim u upravnom postupku provode nadležni sudovi (ako posebnim zakonom nije drugačije određeno) - a koje valja sagledati u smislu odredbe čl. 23. toč. 3. OZ prema kojoj ovršna isprava je i „ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno“.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 16. ZPP kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost i oglasili se nenadležnim te odbacili ovršni prijedlog i ukinuli provedene ovršne radnje.

Zbog navedenog valjalo je na temelju odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.