Gžzp-549/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 549/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku mr.sc. I. G., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-293/09 od 18. rujna 2009., 13. studenog 2009.

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke uvažava se kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-293/09 od 18. rujna 2009. u dijelu pod točkom 3. izreke i rješava:

3. Predlagatelju Ž. M. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

4. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđeni daljnji iznos na ime primjerene naknade u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-293/09 od 18. rujna 2009. utvrđeno je da je osnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (točka 1. izreke), te je naloženo Općinskom sudu u Splitu odlučiti o tužbenom zahtjevu u spisu posl. br. P-1995/06 (ranije P-1558/00) najkasnije u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave rješenja (točka 2. izreke); nadalje, predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.800,00 (desettisućaosamsto) kuna (točka 3. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu (točka 4. izreke).

ka 3.

Protiv dijela tog rješenja kojim je odmjerena primjerena novčana naknada (toč izreke) protustranka je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, br. 73/91). Navodi kako je naknada radi povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku odmjerena previsoko. Predložila je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 105/05., 16/07. i 113/08. – dalje u tekstu: ZS), i to zbog dugotrajnosti parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P- 1995/06 (ranije P-1558/00).

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade koju protustranka smatra neprimjerenom.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio one odlučne činjenice koje se odnose na opseg poduzetih postupovnih radnji od strane prvostupanjskog suda, kao i trajanje postupka što žaliteljica niti ne osporava.

Tako je iz utvrđene duljine trajanja postupka prvostupanjski sud izveo zaključak kako prilikom postupanja nadležni sud nije bio u dovoljnoj mjeri ažuran i učinkovit, što upućuje na pravilnost onog dijela odluke kojim je utvrđena osnovanost zahtjeva za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku. Sud prvog stupnja je također pravilno utvrdio i da je u konkretnom slučaju riječ o složenom postupku.

Međutim, u izvjesnoj mjeri su prihvatljivi oni žalbeni prigovori u kojima se ističe izostanak odgovarajućeg vrednovanja doprinosa predlagatelja duljini trajanja predmetnog postupka. Naime, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda kako je predlagatelj svojim ponašanjem gotovo zanemarivo doprinio duljini trajanja postupka, ovaj sud smatra (čl. 373. toč. 2. ZPP u svezi čl. 381. ZPP) da je predlagatelj u značajnoj mjeri utjecao na dugotrajnost postupka.

Naime, iz odluke Županijskog suda u Splitu, kao i iz stanja priležećeg spisa proizlazi da tužitelj (ovdje predlagatelj) nije već u tužbi naznačio i priložio sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev (u skladu s čl. 186. ZPP), već je u više navrata tijekom čitavog postupka predlagao izvođenje dokaza saslušanjem novih svjedokâ, naknadno dostavljajući sudu njihove adrese i okolnosti saslušanja. Nadalje, iako je tužitelju na ročištu od 16. srpnja 2003. sud zaključkom naložio da adrese svjedoka dostavi u naknadno određenom roku od 15 dana, tužitelj to nije učinio sve do 19. veljače 2004., što je u ukupnosti nedvojbeno utjecalo na duljinu trajanja predmetnog postupka.

Sud prvog stupnja je, dakle, propustio ocijeniti doprinos predlagatelja duljini trajanja predmetnog postupka, ali i činjenicu da se, obzirom na istaknutu vrijednost predmeta spora (5.000,00 kuna) dosuđivanje naknade u iznosu od 10.800,00 kuna ukazuje protivnim naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku; predmetni postupak, naime, nije od posebnog značaja za predlagatelja, na što žalitelj također ispravno ukazuje.

Slijedom navedenog, osnovano žalitelj tvrdi da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

No, imajući na umu postupanje suda, prirodu i vrstu postupka, ponašanje predlagatelja, a osobito duljinu sudskog postupka, te cijeneći sva navedena mjerila zajedno, kao i rezultat cijelog postupka, ovaj sud ocijenio je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, u svezi s čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01 i 55/01 – dalje: Ustav).

Stoga je, po ocjeni ovog suda, predlagatelju na ime primjerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, umjesto dosuđenog iznosa od 10.800,00 kuna, valjalo dosuditi iznos od 5.000,00 kn, pri čemu je ovaj sud imao na umu socijalne, te općepoznato otežane i složene gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu protustranke kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. studenog 2009.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.