I Kž-1051/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1051/08-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konijća, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru br. K-13/08 od 11. rujna 2008. godine, u sjednici održanoj 22. prosinca 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika, odvjetnika Lj. P.-V. iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. D. K., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zadru proglasio krivim D. K., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05 i 71/06 – u daljnjem tekstu: KZ), u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 71/06, u daljnjem tekstu: ZID KZ), za koje ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne prije pravomoćnosti presude od 16. lipnja 2007. godine, pa nadalje.

Temeljem čl. 80. st. 3. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to: droge koja mu je oduzeta potvrdom br. 276038.

I Kž 1051/08-6

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) sud je optuženika oslobodio obveza plaćanja paušalnih troškova kaznenog postupka, dok ga je obavezao da na ime stvarnih troškova plati iznos od 25.000,00 kn.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik putem svojih branitelja Lj. P.-V., odvjetnika iz Odvjetničkog društva R. & V. iz Z. i putem braniteljice T. B., odvjetnice iz Z.. Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, ali koja se veže isključivo uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači tako da ga sud oslobodi optužbe ili da mu izreče blažu kaznu.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u pismenom mišljenju br. KŽ-DO-1924/08, od 17. studenoga 2008. godine, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi, o sjednici vijeća obaviješteni su njegovi branitelji Lj. P.-V. i T. B., a i optuženik putem Uprave zatvora u Zadru, ali kako je ocijenjeno da njegova nazočnost na sjednici vijeća ne bi bila svrhovita, nije osiguran njegov dolazak na sjednicu. Na sjednicu je pristupio branitelj Lj. P.-V., koji je u cijelosti ostao kod žalbe i žalbenih prijedloga i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, koja je predložila da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o njegovoj odgovornosti, pogrešno utvrđeno.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ne može bezrezervno prihvatiti ocjenu dokaza suda prvog stupnja koji smatra da svjedoci L. G., Z. Š., A. L., B. R. i Z. P. govore istinu, "te da ne terete lažno i zlonamjerno optuženika", a upravo i isključivo na iskazima tih svjedoka sud temelji pobijanu presudu.

Neprijeporno je u ovom predmetu da je 16. lipnja 2007. godine došlo do sudara vozila marke "Golf", reg. oz. …, kojim je upravljao optuženik i policijskog vozila kojim je upravljao svjedok L. G.. Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je optuženik uhićen odmah nakon te prometne nezgode, 16. lipnja 2007. u 11,40 sati, a da je priveden istražnom sucu narednog dana, 17. lipnja 2007. godine u 9,15 sati. Istražni je sudac tada u zapisniku o ispitivanju optuženika konstatirao da se on teško kreće, da nije u stanju sam hodati stepenicama, već da je to učinio uz pomoć dvojice policajaca. Istog tog dana, u 10,00 sati optuženik je zaprimljen u Zatvor u Zadru i iz zapisnika o prijemu i pretrazi zatvorenika, koji se nalazi na listu 109 spisa, proizlazi da je na tijelu imao ozljede i to: hematom preko desnog oka, ogrebotine po cijeloj glavi, ogrebotine po cijelim leđima i hematome, ogrebotine na koljenima, razderotine

I Kž 1051/08-6

na lijevom stopalu i iznad stopala i na lijevom koljenu, a tužio se i na bolove u području jetre i slezene. Tog istog dana oko 13,00 sati optuženik je pregledan u Općoj bolnici u Zadru, pa je izdan i liječnički nalaz koji se nalazi na stranici 113 spisa.

Optuženik je, dakle, bio pod nadzorom policije sve do privođenja istražnom sucu i povrede koje su opisane u naprijed spomenutoj dokumentaciji zadobio je u vremenu od kada se dogodila prometna nesreća pa do preprate u Zatvor.

Kako je optuženik najprije istražnom sucu rekao da je povrede, zbog kojih se teško kreće, zadobio u prometnoj nesreći, a na glavnoj raspravi tvrdi da su ga djelatnici policije udarali i na mjestu gdje je došlo do sudara vozila, a i ispred restorana B. dok su naprijed spomenuti djelatnici policije tvrdili da ga nitko nije udarao, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje i optuženik s pravom tvrdi da sud prvog stupnja prelazi preko tog dokaza kada zaključuje da svjedoci G., Š., L., R. i P. govore istinu, dok iskaz svjedoka D. M., koji je po ocjeni žalitelja potvrđen iskazima T. P. i D. Š., analizira samo u onom dijelu u kojemu ti svjedoci govore da je jedna osoba nešto tražila na parkiralištu i iz toga zaključuje da i iz iskaza tih svjedoka proizlazi da su policajci slijedili vozilom Škoda", vozilo optuženika, i da se svjedok R. zaustavio na parkiralištu i nešto tražio.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, iz provedenih dokaza, a osobito na temelju provedenog sudsko-medicinskog vještačenja i nalaza i mišljenja vještaka dr. J. Š. o mehanizmu nastanka ozljeda iz koje proizlazi da dio ozljeda koje su dijagnosticirane kod optuženika i to: hematom u predjelu desnog oka, ogrebotine desne strane čela i lica, ogrebotine i krvni podljevi po leđima i ogrebotine desnog ramena, nisu mogle nastati u prometnoj nesreći, jer se ne uklapaju u mehanizam nastanka prometne nesreće, već su nastale na neki drugi način, pri čemu vještak smatra da je sredstvo ozljeđivanja kojim je prouzročen krvni podljev preko desnog oka, nastao udarcem šakom ili sličnim sredstvom kao što su lakat, koljeno druge osobe ili sl., dalo bi se zaključiti da su ti djelatnici policije koji su ispitani kao svjedoci, pri uhićenju optuženika su po svoj prilici zlouporabili svoje ovlasti. Kod takvog stanja stvari ozbiljno su dovedeni u sumnju iskazi tih svjedoka u cijelosti, a ne samo u odnosu na njihove tvrdnje da nitko od njih nije tukao optuženika.

Kada se, dakle, vodi računa o naprijed navedenim okolnostima, kao i daljnjoj činjenici koja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. V. F. i dr. Lj M. da je optuženik nakon kritičnog događaja, zbog zadobivenih udaraca u glavu zadobio blaži potres mozga, zbog čega je sutradan ujutro, kada je predveden istražnom sucu i kada je potpisivao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta bio nepotpune svijesti, zbunjen i ošamućen te nije u potpunosti adekvatno mogao percipirati zbivanja oko sebe i donositi adekvatne i svjesne odluke, dakle, da je bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri, onda se ne mogu prihvatiti ni zaključci suda koje izvodi iz nesporne okolnosti da je optuženik potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i da je pred istražnim sucem iskazao da je povrede zadobio u prometnoj nesreći.

Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

I Kž 1051/08-6

U ponovnom postupku sud će s posebnom pažnjom i kritičnošću ocijeniti sve provedene dokaze, temeljito ih analizirati svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući, vodeći pri tome računa o nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka i vještaka psihijatra, i nakon takve pažljive analize donijet će novu odluku.

Iz naprijed iznesenih razloga riješeno je kao u izreci, dok je temeljem čl. 388. st. 5. ZKP o pritvoru odlučeno posebnim rješenjem (čl. 388. st. 3. ZKP-a).

U Zagrebu, 22. prosinca 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.