Court upheld payment order against tenant for heating costs despite disconnection from shared system.
Legislator summary
AI generatedThe court upheld a payment order requiring the tenant to pay heating costs despite their argument of disconnection from the shared heating system. The tenant claimed lack of obligation and invalid standing, but the court found they remained a participant in the contractual relationship. Consequently, the tenant must pay the outstanding balance and legal costs within 15 days.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 451. st. 3.; Zakon o obveznim odnosima čl. 9.; A party remaining in a contractual relationship for the benefit of the property must contribute to costs incurred for its preservation even if disconnected from the utility supply.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
Povrv -33/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, zastupan po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban, protiv tuženika VŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bez održavanja ročišta, temeljem čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku, 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Boro Arambašić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv- 1131/2022 od 31. listopada 2023. te se nalaže tuženiku VŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Tehnostan d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, naknadi iznos od 298,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
- 25,28 EUR od 01.08.2021.
- 25,28 EUR od 01.09.2021.
- 25,28 EUR od 01.10.2021.
- 25,28 EUR od 01.11.2021.
- 25,28 EUR od 01.12.2021.
- 25,28 EUR od 01.01.2022.
- 25,28 EUR od 01.02.2022.
- 25,28 EUR od 01.03.2022.
- 25,28 EUR od 01.04.2022.
- 25,28 EUR od 01.05.2022.
- 22,85 EUR od 01.06.2022.
- 22,85 EUR od 01.07.2022.
do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku VŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Tehnostan d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23 naknadi trošak postupka u iznosu od 75,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Boro Arambašić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv- 1131/2022 od 31. listopada 2022. naloženo je tuženom kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 298,50 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose.
2. Tuženik u prigovoru navodi da nije u nikakvoj obvezi prema ovrhovoditelju. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Ističe da nije korisnik usluga ovrhovoditelja budući je stan isključen iz zajedničkog sustava grijanja te nije kupac toplinske energije niti bilo kakvih usluga ovrhovoditelja. Osporava dospjelost potraživanja.
3. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Povrv- 33/2023-2 od 6. lipnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene ovršne radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
4. Odredom čl. 461a st. 3. ZPP-a propisano da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, slijedom navedenog kako parnične stranke nisu određeno predložile održavanje ročišta, a održavanje kojeg po ocjeni ovog suda i nije nužno sud je u pisanom postupku ocijenio osnovanost potraživanja tužitelja na temelju dostavljenih dokaza.
5. Predmet spora je zahtjev za naplatu iznosa od 298,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji se odnose na tzv. fiksne troškove, a koji se odnose na naknadu za snagu, naknadu za opskrbu i naknadu za kupca toplinske energije.
7. Nije sporno među parničnim strankama da su djelatnici tužitelja još 29. veljače 2016. isključili grijanje u stanu tuženika u [adresa], stan broj 42, kao i što nije sporno da je tuženik korisnik istog stana i da je tužitelj ovlašteni distributer toplinske energije u gradu [adresa].
8. Sporno je da li je tuženik s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženiku obustavljena isporuka toplinske energije i tople vode, obveznik plaćanja navedenih troškova.
9. Člankom 31. Ovršnoga zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata (stavak 1.). Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (stavak 2.). Naime člankom 39. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12 idr.) propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, te sredstvo kojim treba ovrhu provesti te po potrebi predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. Osim toga st. 2. istog članka propisano je da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana od dostave rješenja namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, i ovršni zahtjev iz stavka 1. ovog članka. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sud je utvrdio da je kao ovrhovoditelj naznačen Tehnostan d.o.o. sa adresom i OIB [osobni identifikacijski broj]om, kao ovršenik VŠ sa OIB [osobni identifikacijski broj]om i adresom, kao vjerodostojna isprava naznačen je izvadak iz poslovnih knjiga od 12. rujna 2022. sa opisom tražbine koja se odnosi na dugovanje za razdoblje od 1.6.2021. do 31.5.2022. U prijedlogu je predložen predmet ovrhe općenito na imovini ovršenika kao i zahtjev da sud naloži ovršeniku da namiri tražbinu ovrhovoditelju u iznosu od 298,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Dakle, prijedlog za ovrhu sadrži sve ono što je bilo potrebno po čl. 39. st. 1. i 2. Ovršnog zakona pa nije bilo razloga da se prijedlog odbaci.
10. Sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18. i 96/18., 86/19. i 118/19.) u ovom se Zakonu koriste i izrazi koji u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja: 14. krajnji kupac - pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije, 16. kupac toplinske energije - pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu, 24. opskrba toplinskom energijom - energetska djelatnost koja završava mjestom razgraničenja između opskrbljivača i kupca, za koju je potrebno ishoditi dozvolu Agencije, osim ako drugačije nije propisano ovim Zakonom, 26. ovlašteni predstavnik suvlasnika - fizička ili pravna osoba koju su suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar jedne zgrade/građevine ovlastili za zastupanje u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, na temelju ugovora o upravljanju, odnosno međuvlasničkog ugovora.
11. Prema odredbi članka 11. Zakona o tržištu toplinske energije ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (stavak 3.). Na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (stavak 5.).
12. Sud je utvrdio kako je tužitelj kao trgovačko društvo za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom kao kupac u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 16. Zakona o tržištu toplinske energije i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina i zajedničkih dijelova nekretnine u [adresa] kao krajnji kupci u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije, koje zastupa ovlašteni predstavnik suvlasnika PŠ sklopili 4. kolovoza 2016. ugovor o potrošnji toplinske energije broj: CTS-62/16, a koji ugovor se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade odnosno građevine u smislu odredbe članka 11. stavka 5. Zakona o tržištu toplinske energije. Okolnost što je navedeni ugovor zaključen 4. kolovoza 2016., a tuženik isključen iz sustava grijanja 29. veljače 2016. nije okolnost koja utječe na postojanje obveze tuženika prema tužitelju. Naime, obveza tuženika je postojala u pogledu plaćanja fiksnih troškova prema tužitelju od samog isključenja iz sustava grijanja i postoji i u utuženom razdoblju.
13. Tužitelj svoje potraživanje temelji na izdanim računima tuženom za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 298,50 eur koje tuženik nesporno nije platio, a odnose se na naprijed navedene tzv. fiksne troškove, a ne pruženu uslugu zagrijavanja prostora i tople vode u predmetnom stanu.
14. Vrhovni sud RH je u rješenju posl. Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. odlučivao o reviziji glede pravnog pitanja jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja dužni sukladno čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije kako je propisano navedenim zakonom ili oni to nisu dužni plaćati. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je:
"8. U stvaranju odgovora na spomenuto pitanje valja poći, prije svega, od shvaćanja prihvaćenog za sličnu situaciju po Sudu Europske unije (četvrtom vijeću) u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv VŠJ (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio V, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv PŠJ, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), u vezi s odbijanjem tih pojedinaca da podmire svoje račune za grijanje. Oni su osporavali primljene račune tvrdeći da, iako se njihova zgrada opskrbljuje iz toplinske mreže, „nisu pristali primati grijanje i ne koriste ga u svojim stanovima“: sporili su (uz ostalo, a za ovaj postupak relevantno) je li u njihovoj situaciji plaćanje isporuke nenaručenog centraliziranog grijanja protivno članku 27. Direktive 2011/83. (koji, naslovljen „Prodaja po inerciji”, određuje: „Potrošač je oslobođen obveze osiguravanja bilo kakve naknade u slučajevima isporuke nenaručene robe, vode, plina, električne energije, područnoga grijanja ili digitalnog sadržaja ili pružanja nenaručenih usluga koja se zabranjuju člankom 5. stavkom 5. i točkom 29. Priloga I. /Direktivi 2005/29/EZ(55)/. U takvim slučajevima izostanak reakcije kupca nakon takve isporuke nenaručene robe ili pružanja nenaručene usluge ne smatra se pristankom.”). To obzirom da bugarski propisi predviđaju da su suvlasnici zgrada u suvlasništvu koje se opskrbljuju iz toplinske mreže dužni doprinositi troškovima grijanja iako ga ne koriste u svojem stanu.
8.1. Odluke u tim predmetima (prema razlozima kojima su obrazložene) donesene su obzirom da pojedinac, potrošač, korisnik u tome sporu prijepornog stana, nije plaćao račune koji su se odnosili na potrošnju energije koju otpuštaju unutarnje instalacije zgrade, odnosno svi vodovi i instalacije za distribuciju i isporuku toplinske energije unutar zgrade (pa i za potrebe grijanja zajedničkih prostora ako su stubišta i hodnici opremljeni radijatorima), uključujući vertikalne cijevi za grijanje koje prolaze kroz svaki stan - račune sačinjene prema obračunu potrošnje utvrđene razmjerno grijanom obujmu stana u skladu s građevinskim projektom zgrade, a da pritom (u sačinjenju tog obračuna) nije u obzir uzeta količina stvarno otpuštene topline u tom stanu.
8.2. Odgovarajući na pitanja (u uvjetima kada je u zgradama koje podliježu propisima o suvlasništvu, propisom omogućeno prekinuti opskrbu toplom vodom i zabrtviti radijatore u danom stanu): - ostvaruje li potrošač na temelju članka 27. Direktive 2011/83 pravo da ne plaća troškove koji se odnose na isporučenu toplinsku energiju koju nije zatražio?, - 4 - Rev 285/2021-3 - dopušta li se člankom 13. stavkom 2.
/Direktive 2006/32/ da poduzeće za područno grijanje zahtijeva troškove potrošnje topline koju otpuštaju unutarnje instalacije za grijanje i toplu vodu u zgradama u suvlasništvu, razmjerno grijanom obujmu stanova u skladu s građevinskim projektom, a da pri tome ne uzima u obzir količinu stvarno otpuštene topline u stanu?, - dopušta li se člankom 27. Direktive [2011/83] da nacionalni propis potrošače, vlasnike stanova u zgradama koje podliježu propisima o suvlasništvu, obvezuje na plaćanje troškova potrošnje topline koju otpuštaju unutarnje instalacije za grijanje i toplu vodu, koju oni nisu naručili, ali koja je isporučena, ako su prestali koristiti toplinsku energiju na način da su uklonili toplinske uređaje iz svojeg stana ili da su na njihov zahtjev zaposlenici poduzeća za područno grijanje tehnički onemogućili toplinski uređaj da otpušta toplinu?,
- dovodi li takav nacionalni propis do nepoštene poslovne prakse u smislu /Direktive 2005/29/?, Sud Europske unije je pošao od utvrđenja da u zgradama u suvlasništvu, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, „teško je zamisliti da se računi koji se odnose na grijanje, osobito oni koji se odnose na grijanje unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova, mogu u potpunosti individualizirati“ („kako bi se moglo razlikovati troškove koji proizlaze iz potrošnje tople vode za potrebe kućanstva, topline koju ispuštaju instalacije u zgradi i one koji proizlaze iz potrebe grijanja zajedničkih prostora i potrebe grijanja stanova“):
„što se tiče osobito unutarnjih instalacija.(...).proizlazi da se može pokazati teškim, čak i nemogućim, kao što to tvrdi društvo EVN, precizno odrediti količinu topline koju te instalacije otpuštaju u svakom stanu. Naime, ta količina ne obuhvaća samo toplinu koju unutar dotičnog stana otpuštaju materijalni elementi unutarnjih instalacija, poput vodova i cijevi koji prolaze kroz taj stan, nego i izmjenu topline između grijanih prostora i prostora koji se ne griju“ (stanovi u zgradi u suvlasništvu nisu međusobno toplinski neovisni jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju), te odlučio, postupajući u granicama svoje ovlasti: - da članak 27.
Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s člankom 5. stavcima 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije - 5 - Rev 285/2021-3 zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu, - da članak 13. stavak 2.
Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i članak 10. Stavak 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.
9. U Republici Hrvatskoj pitanje plaćanja naknade za toplinsku energiju u slučaju kakav je ovdje, kod izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, u ovdje spornom razdoblju bilo je uređeno:
9.1. Zakonom o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE-om), i to odredbama čl. 45., prema kojima: - stavak 1., „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava...“, - stavak 9., „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu“, u svezi sa odredbama čl. 3., kojima su dana značenja izrazima koji se koriste tim Zakonom, pa i značenje: izrazu: (27.) „priključne snage“ koja je „najveća dopuštena snaga koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću“; izrazu (32.) „toplinske energije“, koja je „proizvedena energija nastala u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energija korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora“; izrazu (35.) „toplinskog sustava“, koji je „tehnički sustav koji se sastoji od uređaja i opreme za proizvodnju toplinske energije, unutarnjih i vanjskih instalacija ili distribucijske mreže te omogućuje opskrbu toplinskom energijom, a može biti samostalni, zatvoreni ili centralni toplinski sastav“.
10. U odredbama iz prethodnog stavka 9., i to prvenstveno u odredbi čl. 45. stavak 9. ZTTE-a, koja je jasna - pa je u svezi sa ostalim navedenim odredbama (glede značenja pojedinih izraza) za primjenu ne treba posebno još i tumačiti, sadržan je jasan odgovor na u reviziji revidenta postavljeno pitanje: Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTEa, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.
11. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.
12. Takav se odgovor temelji: - na shvaćanju Suda Europske unije, jasno izraženom u navedenim odlukama iz stavka 8., iz smisla kojeg je nedvosmislenim za zaključiti da se i propisi u Republici Hrvatskoj, a kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu, - na propisima navedenim u stavku 9., koji se po svome jasnom (pa i pisanom) sadržaju i svojoj intenciji iscrpljuju upravo u smislu prethodno navedenog shvaćanja Suda Europske unije - i odgovaraju tome shvaćanju, a kojima je isto tako nedvosmisleno uređeno (propisano) da onaj vlasnik i korisnik stana, koji se (jer mu je to dopušteno) izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava i time ne koristi toplinsku energiju za grijanje svoga stana ili neke svoje prostorije, nije dužan plaćati naknadu za ono što ne koristi - za troškove koji bi nastali da se njegov stan ili njegova prostorija grije, ali je dužan podmirivati drugo, ono čemu se daje značaj tzv. fiksnih troškova grijanja, uz ostalo i troškove toplinske energije potrošene u grijanju zajedničkih dijelova zgrade i unutarnjih instalacija zgrade.
13. Valja pritom primijetiti da tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi: u svakome slučaju grijanjem tih zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) - s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzrokovanih troškova."
15. Isto pravno shvaćanje Vrhovni sud je izrazio i kasnije u brojnim odlukama iz kojeg razloga je ovaj sud promijenio svoje pravno shvaćanje.
16. Kako tuženik kao pasivno legitimiran nije postupio po čl. 8. predmetnog ugovora o potrošnji toplinske energije i platio predmetno potraživanje valjalo je istog obvezati na plaćanje utužene obveze tužitelju u ukupnom iznosu od 298,50 eura za utuženo razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. U skladu s odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Osim toga tuženik je po čl. 9. navedenog ugovora dužan platiti i zateznu kamatu jer obvezu nije platio o dospijeću, a stopa je odmjerena primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
17. Slijedom iznesenoga, sud je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u označenom rješenju o ovrsi i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.
18. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl,8. ZPP-a) sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a.
VPS je 298,50 eura
Tužitelju je u cijelosti uspio u sporu te mu je sud priznao trošak nagrade javnom bilježniku u iznosu od ukupno 25,00 eura a isto se odnosi na naknadu javnog bilježnika, trošak dostave.
Tužitelj je zatražio naknadu troška nastalog tijekom pisanog postupka u parnici za sastav obrazloženog podneska u iznosu od 62,50 eura Tbr. 7. t. 1. u vezi sa Tbr. 8. t.1. Odvjetničke tarife, koji mu pripada po odvjetničkoj tarifi sa PDV-om uvećano za sudsku pristojbu na presudu 13,27 eura. Sud je tužitelju priznao ukupan parnični trošak u iznosu od 75,77 eura.
Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakon.
Tuženik nije zahtijevao naknadu troška.
U Vukovaru, 15. srpnja 2025.
Sudac
Ivica Grubišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban
2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković