Rev-877/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-877/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužiteljice D. A. iz Š., koju zastupa B. B., odvjetnik u Š., protiv tuženika D. J. iz K., koga zastupa L.

I., odvjetnik u Š., radi povećanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 25.IX.1989. br. Gž-728/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 20.VI.1989, br. P3- 3061/89, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom odlukom koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Šibeniku od 25.IX.1989. godine broj Gž- 728/89-2. izmijenjena je presuda Općinskog suda u Šibeniku od 1984. godine o visini doprinosa tuženika za uzdržavanje tužiteljice na način kako je to pobliže opisano u toj presudi i odlučno je, da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15,07 konvertibilnih dinara (ranije 150.740 dinara).

Protiv pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija tuženika kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji nadležni javni tužilac nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje, da se tužiteljica vansudskom nagodbom iz 1981. godine odrekla prava traženja povišenja uzdržavanja, da zaposlenje i ne traži, ne prijavljuje se kao osoba bez zaposlenja, da kao 30%-ni invalid može naći zaposlenje, da stan u Š. iznajmljuje podstanarima, da se bavi šivanjem i da posjeduje vlastiti automobil, čije je održavanje vrlo skupo. S druge strane da se tuženik nalazi na rubu egzistencije, uzdržava četveročlanu obitelj (2 djece i bračni drug koji nije u radnom odnosu), a sitije smješten u Zavodu za autizam u Zagrebu u čijim troškovima smještaja učestvuje.

U postupku je utvrđeno, da tužiteljica nije nikada bila u radnom odnosu da je doživjela dvije teške prometne nezgode, da je 30%-ni invalid, da je od sredstava ostvarenih po osnovi naknade za nastalu štetu nabavila osobni automobil koji joj je inače neophodan zbog ozbiljnih teškoća u kretanju.

Tužiteljica djelomično ostvaruje prihod od iznajmljivanja stana podstanarima, a sa tako ostvarenim sredstvima pokriva sve stambene režije. Drugih prihoda nema, a niti imovine iz koje bi ih ostvarila. Sin tuženika je prema podacima u spisu doista smješten u Zavod za autizam u Z. ali za sada nema dokaza da bi za njegovo liječenje tuženik plaćao određeni novčani doprinos.

Kraj takvih, za ovaj spor i važnih činjeničnih utvrđenje mišljenje je i ovog suda da se još uvijek nisu ostvarili zakonom propisani uvjeti koji bi opravdali tvrdnje tuženika da tužiteljica nema pravo na uzdržavanje. Tužiteljica nije zaposlena, nema ni vlastite intovine iz koje bi mogla pribavljati sredstva za vlastito uzdržavanje, niti je bar za sada s obzirom na stupanj povređenja i invaliditeta u prilici da radom, osim povremeno šivanjem ostvari prihod koji bi joj osigurao život. Jedini prihod tužiteljice je prihod od podnajamnine, a koji prema utvrđenjima sudova faktički podmiruje samo stambene režije. Očito je, da su materijalne prilike tužiteljice slabe i nedostatne, pa kraj činjenice da tuženi kao viši oficir redovno ostvaruje solidan osobni dohodak, koji doista, ali za sada u tročlanoj obitelji ne predstavlja neki značajniji dohodak, ali isto tako s obzirom na simboličnu visinu obveze prema tužiteljici (25 dinara mjesečno) ne dovodi u pitanje uzdržavanje tuženika i članova njegove obitelji, uz daljnju napomenu da odricanje od prava na uzdržavanje, kako su to već naveli i nižestepeni sudovi nema nikakav pravni učinak (čl. 235. Zakona o braku i porodičnim odnosima).

S obzirom na istaknute razloge revizija tuženika nije se ukazala osnovanom zbog čega je i odbijena (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 5. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.