Legislator Case Law & Legislation
Rev-1966/1996-2 AI generated

Court dismisses appeal claiming mental incapacity voids contract, ruling incapacity existed at signing.

Case Number Rev-1966/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment declaring a commercial lease contract void due to the plaintiff's lack of capacity. The defendant argued that the plaintiff's subsequent removal of civil capacity four years after the contract signing should invalidate the agreement, but the court found this irrelevant. The court ruled that the plaintiff was already mentally incapacitated at the time of signing, rendering the contract void ab initio regardless of later legal proceedings.

Legislator headnote

AI generated

čl. 109. ZOO; čl. 393. ZPP: A contract concluded by a person lacking capacity for reasoning at the time of signing is void ab initio, and subsequent judicial determination of incapacity does not affect the validity of the contract.

Keywords

AI generated
contract void ab initio lack of capacity mental incapacity contract validity subsequent incapacity civil capacity void contract

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1966/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz P., koju zastupa staratelj Ž. Č. iz P., a ovog punomoćnik A. F., odvjetnik u P., protiv tuženika Z. Š. iz P., koga zastupa D. R., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 16. svibnja 1996. godine br. Gž-83/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 11. listopada 1995. godine br. P-176/94-32, u sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg su stranke zaključile 7. studenoga 1989. godine za poslovni prostor u P., Ž. br. … u kojem tuženik ima prodavaonicu cipela, uz obvezu tuženiku da taj prostor slobodan od svojih stvari i osoba preda u posjed tužiteljici. Odlučeno je da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.140,00 kn. Ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Požegi od 16. 5. 1996. godine br. Gž-83/96-2.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje, ali i pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnji da je sporni ugovorni odnos zaključen u dobroj vjeri, da se možda radi o manama volje na strani zakupodavca, ovdje tužiteljice koja je inače sama upravljala sa svojom imovinom cijelog života, pa bi u tom slučaju, po mišljenju revidenta zahtjev tužbe trebalo odbiti zbog proteka roka za mogućnost pobijanja tog ugovornog odnosa. Tuženik nadalje nalazi

pogrešnim stav sudova kada ocjenjuju da naknadno u sudskom postupku oduzeta poslovna sposobnost tužiteljici djeluje unatrag, u čemu tuženik i vidi osnovanost izjavljene revizije.

Tuženik nije u pravu. Okolnost što je tužiteljici tek nakon podnošenja tužbe (tužba je podnesena 20. listopada 1991. godine) i gotovo četiri godine od zaključenja spornog ugovora, odlukom nadležnog suda u predmetu pod oznakom R1-71/93 potpuno oduzeta poslovna sposobnost, što se u reviziji naglašava kao osobito opravdan razlog, i po mišljenu ovog revizijskog suda nije od utjecaja na mogućnost drugačijeg rješenja nastalog spora.

Naime, u postupku je utvrđeno, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, da je tužiteljica još od svoje šeste godine života obolila od teške duševne bolesti (oligofrenia- debilitis), da nije sposobna da se sama brine o svojim pravima i interesima (naknadno donesena odluka u izvanparničnom postupku o oduzimanju poslovne sposobnosti je to samo potvrdila) i da se to stanje nesposobnosti odnosi na sva vremena i takova osoba, prema mišljenju liječnika vještaka može se lako iskoristiti i izigrati.

Dakle, tužiteljica u vrijeme zaključenja spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora, kako to pravilno sudovi ocjenjuju, nije bila sposobna za rasuđivanje, pa dosljedno tome nije ni mogla zaključiti bilo kakav ugovor, jer su ugovori zaključeni u takovim stanjima ništavi, a na postojanje ništavosti sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 109. ZOO), zbog čega su sudovi uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tužbe na poništenje tog ugovornog odnosa prihvatili, pa se revizijsko opravdanje i drugačije viđenje nastalog spora ne ukazuje osnovanim.

Iz tih razloga revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. siječnja 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.