Gzp-132/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 132/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja M. B., iz T., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 27. siječnja 2009., 21. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. B. u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 27. siječnja 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Gžn-2954/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-8576/95, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2009., uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revx-715/09 od 4. veljače 2010. i temeljem službene provjere u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Dana 6. listopada 1995. tužbu su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužitelji A. B., M. B. i D. B., protiv tuženika C. o. d.d., radi naknade štete.

Na ročištu 16. svibnja 1996. tuženik je dao odgovor na tužbu.

Na ročištu 7. listopada 1996. odlučeno je da će se zatražiti spis Općinskog državnog odvjetništva u Zaboku broj Ktr-104/95.

Podneskom od 14. listopada 1996. Općinsko državno odvjetništvo u Zaboku dostavilo je spis Ktr-104/95.

Na ročištu 6. veljače 1997. odlučeno je da se provede prometno vještačenje.

Podneskom od 11. veljače 1997. tuženik je predložio da se pribavi obdukcijski nalaz iza pok. I. B..

Dana 26. veljače 1997. dostavljen je nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. I. B..

Podneskom od 25. studenog 1997. tužitelj je predložio provođenje dopunskog vještačenja.

Dana 15. travnja 1998. dostavljena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka ing. I. B..

Na ročištu dana 1. ožujka 1999. odlučeno je da se provede rekonstrukcija na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka.

U podnescima od 7. listopada 1999., 24. veljače 2000., 3. listopada 2000. tužitelji su požurili postupanje suda.

Dopisom od 11. listopada 2000. sud je zatražio dostavu obdukcionog nalaza od strane Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Z., koji je dostavljen 28. studenog 2000., te je rješenjem od 17. prosinca 2001. zakazan uviđaj na licu mjesta.

Dana 21. svibnja 2002. obavljen je uviđaj na licu mjesta uz prisustvo prometnog vještaka.

Na ročištu 16. listopada 2003. saslušani su svjedoci D. H. i J. T., punomoćnik tužitelja je obavijestio sud o činjenici smrti I i III tužitelja te je uredio tužbeni zahtjev. Na ročištu dana 12. veljače 2004. saslušani su svjedoci M. H., J. S. i Ž. H..

Na ročište 13. listopada 2004. nisu pristupili svjedoci I. L. i D. Š. te je ročište odgođeno.

Na ročištu dana 21. travnja 2005. saslušan je svjedok I. L., dok je ročište 10. studenog 2005. odgođeno zbog nepristupanja tuženika, za kojeg dostava nije bila uredna.

Na ročištu dana 3. veljače 2006. saslušani su svjedok D. Š. i tužitelj kao stranka u postupku, dok je na ročištu 3. srpnja 2006. na prijedlog tuženika određeno provođenje kombiniranog prometno sudsko medicinskog vještačenja.

Dana 29. kolovoza 2006. dostavljen je nalaz i mišljenje vještaka ing. I. B. i dr. J. Š..

Na ročišta 15. veljače 2007., 18. travnja 2007., 5. srpnja 2007. i 19. rujna 2007. nisu pristupili vještaci ing I. B. i dr. J. Š. uredno pozvani, radi očitovanja na iznesene primjedbe na nalaz i mišljenje, te su ročišta bila odgođena.

Rješenjem od 20. rujna 2007. određeno je dopunsko vještačenje na okolnost uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda pok. B. I. i nevezivanja sigurnosnim pojasom.

Dana 23. listopada 2007. dostavljen je dopunski nalaz i mišljenje vještaka.

Na ročištu 5. studenog 2007. stranke su ostale kod dosadašnjih navoda.

Na ročištu 12. prosinca 2007. zaključena je glavna rasprava, te je presuda poslovni broj Pn-8576/95, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično odbijen, donesena i objavljena na ročištu 21. prosinca 2007.

Povodom žalbi tuženika (8. siječnja 2008.) i tužitelja (9. siječnja 2008.), predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 16. rujna 2008. Taj sud je presudom poslovni broj Gžn-2954/08 od 19. svibnja 2009. odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Tužitelju je navedena drugostupanjska presuda dostavljena 26. kolovoza 2009., protiv koje je podnio reviziju te je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Presudom broj Revx-715/09 od 4. veljače 2010. revizija tužitelja je odbijena, te je ta odluka otpremljena strankama dana 21. svibnja 2010.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 6. listopada 1995. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02), do 21. svibnja 2010., kao dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (obzirom da predlagatelj još nije zaprimio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revx-715/09 od 4. veljače 2010.), a što ukupno iznosi dvanaest godina, šest mjeseci i petnaest dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je prvostupanjski sud tijekom pravno relevantnog razdoblja zakazao petnaest ročišta (od kojih je nekoliko ročišta bila odgođeno zbog nepristupanja svjedoka ili vještaka), prikupljao podatke, obavio uviđaj na licu mjesta, proveo vještačenja i dopune vještačenja te poduzimao druge relevantne radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke. Međutim, taj sud je dopustio razdoblje neopravdane neaktivnosti nakon ročišta 1. ožujka 1999., u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, te nakon što su mu dostavljeni traženi nalazi od strane Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Z. dana 28. studenog 2000., budući je ročište zakazao tek po proteku više od jedne godine a da u međuvremenu nije poduzimao nikakve radnje u postupku. Međutim, i u periodima ažurnog postupanja prvostupanjskog suda on se nije dovoljno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) te nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta. Drugostupanjski sud je odluku povodom žalbe donio po proteku osam mjeseci, te se njegovo postupanje može okarakterizirati ažurnim.

Analizom provedenog postupka ovaj sud utvrđuje da u predmetu postoje elementi znatnije činjenične složenosti obzirom na provedeni dokazni postupak (prometno vještačenje, uviđaj na licu mjesta, kombinirano prometno-sudsko-medicinsko vještačenje, saslušavanje većeg broja svjedoka i samog tužitelja).

Predlagatelj, kao tužitelj u predmetnom parničnom postupku, je svojim držanjem utjecao na duljinu trajanja postupka time što nije odmah u tužbi predložio sve dokaze (članak 186. stavak 1. ZPP), već je isto činio naknadno i u više navrata tijekom trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu postupanje suda, unatoč složenosti postupka i doprinosu predlagatelja, istom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst, i 55/01).

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a osobito činjenicu da je o pravima predlagatelja u trenutku donošenja ovog rješenja pravomoćno meritorno odlučeno, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. svibnja 2010.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.