Revt-197/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 197/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika N. D., vlasnika p. v. o. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u V., protiv tuženika – protutužitelja O. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3114/08-9 od 24. siječnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P- 627/07-59 od 21. ožujka 2008., u sjednici vijeća 24. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 64.845,81 kn (toč. I.). Navedena tražbina tuženika prebijena je s tražbinom tužitelja u iznosu od 186.999,85 kn, radi čega je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 122.154,04 kn, zajedno sa zateznim kamatama od 25. prosinca 2001. do isplate (toč. II.). S preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 113.160,38 kn, zajedno s pripadajućim kamatama tuženik je odbijen (toč. III.). Platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku br. Ovrv-1709/02-2 od 30. kolovoza 2002. te platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku br. Ovrv-2314/02-2 od 25. studenog 2002. su ukinuti (toč. IV.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 12.832,06 kn (toč. V.), dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka i to tužitelj s iznosom od 20.640,76 kn, te tuženik s iznosom od 45.202,22 kn odbijeni (toč. VI.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III., V. i dijelu točke VI. izreke prvostupanjske presude, dok je preinačena odluka u pogledu stope zatezne kamate na dosuđeni iznos. Rješenjem drugostupanjskog suda odbačena je žalba tuženika izjavljena protiv toč. IV. i dijela toč. VI. prvostupanjske presude kao nedopuštena.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizija nije dopuštena, budući da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu su primjerice navedeni slučajevi (toč. 1. do 3.) kada se tzv. izvanredna revizija može podnijeti. U st. 3. istog članka je nadalje propisano da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga navedene pretpostavke za podnošenje izvanredne revizije moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju ako nedostaje bilo koja od gore navedenih pretpostavki, tada takva revizija nije podobna da bi se o njoj meritorno raspravljalo.

U reviziji je tuženik postavio pitanje: Da li netko tko organizira posao drugome ima pravo na pravičnu nagradu, odnosno naknadu, koja je unaprijed ugovorena, a čiji iznos ni u apsolutnom ni u relativnom iznosu nije utvrđen, nego je samo utvrđeno pravo i to u pravičnom iznosu, koji iznos je u relativnom iznosu utvrdio vještak u visini od 7% ukupnog prometa? Ujedno se u reviziji navodi da je postavljeno pitanje u vezi s primjenom odredbe čl. 224. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

No, u reviziji nisu navedeni razlozi zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno, niti se u tom smislu navode ukazuje na suprotne odluke sudova.

Obzirom da revident nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to podnesena revizija nije dopuštena, radi čega je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 24. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.