I Kž-112/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IKž-112/1994-3

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Š. S., zbog krivičnog djela iz čl. 128. i 203. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 13. siječnja 1994. K-729/93, u sjednici održanoj 9. ožujka 1994. saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

Žalba opt. Š. S. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je opt. Š. S. krivim zbog krivičnog djela razbojničke krađe iz čl. 128. KZRH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 15 mjeseci (ispravno: jedne godine i tri mjeseca) i zbog krivičnog djela neovlaštenog držanja oružja i eksplozivnih stvari iz čl. 203. st. 1. KZRH, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i pošto mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Splitu br. I-K-401/93 od 17. lipnja 93. preinačena presudom Okružnog suda u Splitu br. Kž-403/93 od 6. listopada 93., osuđen je primjenom čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. ožujka 93. do 17. lipnja 93. i od 13. prosinca 93. pa nadalje. Troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači tako da ga oslobodi optužbe ili mu izreče blažu kaznu ili presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Neosnovani su prigovori optuženika na vjerodostojnost iskaza svj. Ž. M. koja, prema njegovom mišljenju, s udaljenosti od 50 do 60 metara nije uopće mogla vidjeti da je optuženik u nju uperio pištolj. Iako svjedokinja nije točno navela koliko je bila udaljena od optuženika kada je on uperio u nju pištolj (navela je samo da je optuženik bio od nje udaljen desetak metara u trenutku kada je izašla iz prodavaonice), nema razloga da se dovodi u pitanje njen iskaz jer je ona jasno vidjela pištolj te se zbog toga i uplašila i vratila u prodavaonicu. Njen iskaz potvrđen je i iskazima svjedokinja B. N. i B. M. kojima je ona, odmah nakon povratka u prodavaonicu, rekla da je onaj čovjek uperio prema njoj pištolj.

Isto tako je sud prvoga stupnja s pravom utvrdio da je optuženik sve artikle navedene u izreci uzeo u prodavaonici "Prehrane", a ne u kiosku, kako to on ponavlja u žalbi jer su i tu okolnost s potpunom sigurnošću potvrdile sve navedene svjedokinje, a svj. B. N. je čak izričito navela da je optuženik nju pitao ima li u prodavaonici bijele kvasine, pa stoga nikako ne stoji njegov navod da je kvasinu i ulje prije toga uredno kupio u kiosku.

Neosnovano optuženik također tvrdi da se pištolj plašljivac i ručne bombe ne mogu smatrati vatrenim oružjem odnosno eksplozivnom tvari čije nabavljanje i držanje građanima nije dopušteno.

Nije osnovana ni optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

Sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio sve otegotne i olakotne okolnosti pa se ni pojedinačne kazne ni jedinstvena kazna ne mogu smatrati prestrogo odmjerenim. Taj sud je, naročito, s pravom tretirao kao otegotnu okolnost da je optuženik već prije osuđivan sedam puta zbog raznih krivičnih djela.

S obzirom na iznijeto valjalo je optuženikovu žalbu u cijelosti odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja (čl. 374. ZKP).

U Zagrebu, 9.ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Kocijančić Erika, v.r.