I Kž-919/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 919/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra i Pavišić dr. Berislava, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D. S., zbog krivičnog djela iz čl. 236f st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesenoj, protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 19. listopada 1992. K 49/92, u sjednici održanoj 12. studenog 1992,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odlučio je Vojni sud u Splitu da se obustavlja krivični postupak protiv opt. D. S. zbog kriv.djela iz čl. 236f st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske i da se stavlja izvan snage rješenje o odredjivanju pritvora protiv tog optuženika.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj u Splitu i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine.

Javni tužitelj Hrvatske predložio je da se uvaži žalba vojnog tužitelja.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da krivično djelo oružane pobune iz čl. 236f st. 1. KZH, koje je stavljeno na teret optuženiku, podliježe oprostu u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 58/92). Radi se o krivičnom djelu izvršenom u ratu protiv Republike Hrvatske, a ne radi se o počinitelju na čiji bi progon Republika Hrvatska prema odredbi čl. 2. cit. Zakona bila obavezna prema odredbama medjunarodnog prava.

Okolnost da je optuženik razmijenjen, te da je i nakon toga, pa i nakon donošenja Zakona o oprostu, nastavio s

I Kž 919/1992-3

kriminalnom djelatnošću, na što se ukazuje u žalbi, ne utječe na primjenu Zakona o oprostu, jer je predmet ovog krivičnog postupka optuženikova djelatnost tijekom 1991. godine, kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa djela, a ne nakon donošenja Zakona o oprostu. Medjutim, ovim rješenjem se ne dira u pravo vojnog tužitelja da pokrene novi krivični postupak protiv optuženika za djelatnost nakon stupanja na snagu Zakona o oprostu.

Na temelju izloženog valjalo je riješiti kao u izreci (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 12. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.