Criminal investigation request dismissed due to lack of evidence for fraud in civil contract disputes.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court's decision to reject an investigation request. The prosecutor alleged fraud by defendants in commercial property transactions, but the court found no evidence of deception or intent to defraud. The court determined that the disputes were purely civil matters involving voluntary contracts, lacking the necessary elements for criminal fraud under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 187. st. 1. ZKP; čl. 337. st. 4. KZ; čl. 224. st. 4. KZ; When civil contract disputes lack evidence of deception or intent to defraud, criminal investigation requests must be dismissed as unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 30/09-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. Z. H. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. veljače 2009. godine broj Kv-1224/08 (Kio-I-97/08), u sjednici održanoj 8. travnja 2009. godine
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice S. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 190. st. 2. u svezi čl. 205. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice S. K. protiv osum. Z. H. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, te protiv osum. I. O., osum. D. Č. i osum. J. G. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ.
Protiv tog rješenja žali se oštećena kao tužiteljica S. K. po punomoćnici N. P., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pregledom svih dokumenata i sadržaja istih u spisu predmeta ocjenjuje da je pravilna odluka suda prvog stupnja u pobijanom rješenju da iz tih podataka ne proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da bi osum. Z. H. počinila kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. i čl. 224. st. 4. KZ, a osum. I. O., osum. D. Č. i osum. J. G. kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ, na način opisan u istražnom zahtjevu oštećene kao tužiteljice.
IV Kž 30/09-2
Prema podacima u spisu predmeta nesporne su činjenice da su osum. Z. H. i oštećena kao tužiteljica S. K. u svibnju 2006. godine registrirale trgovačko društvo A. S. d.o.o. kao suvlasnice, time da je osumnjičenica bila direktor, a time i ovlaštena osoba za zastupanje istoga u poslovnim odnosima, a koja je u to trgovačko društvo kao pozajmicu uložila iznos od 250.000 EUR.
Iz postojeće dokumentacije nesporne su činjenice da je između trgovačkog društva A. S. d.o.o., kao kupca, i I. O. i D. Č., kao prodavatelja, zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina u …br. 25 i 27, 16. lipnja 2006. godine, te s A. M. 23. lipnja 2006. godine.
Nadalje, nesporno je da je između TD A. S. d.o.o., te I. O., D. Č., A. M. i TD P. gradnja d.o.o. sačinjen ugovor kojim su se ugovorne stranke suglasile da se prava i obveze o kupoprodaji nekretnina iz prethodno navedenog ugovora, koje se odnose na kupca A. S. d.o.o., prenesu na P. gradnju d.o.o., te se raskida ugovor između kupca A. S. d.o.o. i navedenih prodavatelja. Upravo tim ugovorom, između ostalog, P. gradnja d.o.o. se obvezala isplatiti iznos od 250.000 EUR A. S. d.o.o., odmah po potpisu tog ugovora također i iznos od 110.000 EUR osum. Z. H.. Istog dana zaključen je ugovor o kupoprodaji istih nekretnina između I. O., kao prodavatelja, i P. gradnje d.o.o., kao kupca, te D. Č., kao predavatelja, i P. gradnje d.o.o., kao kupca. Iz financijske dokumentacije proizlazi da je osum. Z. H. izvršila pozajmice TD A. S. d.o.o. 16. i 30. lipnja 2006. godine, a koje pozajmice, nakon što je TD P. gradnja d.o.o. na ime kupoprodaje nekretnina 7. svibnja 2007. godine izvršilo uplatu na račun A. S. d.o.o., s računa te tvrtke iznos od 1,835.608,75 kn uplaćen je na račun Z. H..
Svi navedeni podaci ukazuju da je osum. Z. H. bila ovlaštena, kao odgovorna osoba TD A. S., raskinuti navedene kupoprodajne ugovor s I. O. i D. Č., koji su to i tražili, a posebno da osumnjičenica takvim postupkom nije kao odgovorna osoba tvrtke A. S. d.o.o. postupala s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi u znatnom iznosu za sebe, niti drugoga, niti je prouzrokovala nekome štetu velikih razmjera.
Tvrdnja da bi tvrtka A. S. d.o.o. nakon izgradnje zgrade na tim nekretninama imala dobit od 8,000.000,00 kn, prije svega, ničim nije argumentirana, a radi se o nekoj budućoj, neizvjesnoj činjenici, čija realizaciji ovisi o čitavom nizu okolnosti. Stoga je dobit od izgradnje te zgrade u potpunosti neizvjesna okolnost, koja ne može biti bitni element terećenog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ.
Navedene činjenice, koje proizlaze iz pismene dokumentacije, ukazuju da je osum. Z. H. dala svoj novac kao pozajmicu tvrtki A. S. d.o.o., koja je, nakon što je uvidjela da ta tvrtka neće moći ispuniti obveze preuzete iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog s navedenim osobama, raskinula te ugovore i nakon što je kupac P. gradnja d.o.o. plaćala iste nekretnine, vraća svoju pozajmicu novca od TD A. S. d.o.o.
Iznos od 110.000 EUR koji je, prema ugovoru od 7. svibnja 2007., isplaćen osum. Z. H., također je pozajmica koju je ona dala osum. D. Č. radi isplate I. S. za suvlasnički dio nekretnine u …, kako to proizlazi iz obrane osum. Č., a potkrijepljeno je sadržajem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. lipnja 2006. godine.
IV Kž 30/09-2
To ni najmanje ne upućuje da bi osum. Z. H. taj iznos primila samo iz razloga da raskine kupoprodajne ugovore s navedenim osobama, kako se to neutemeljeno tvrdi u zahtjevu za provođenje istrage, budući da za takvu tvrdnju u predmetu nema dokaza.
Nadalje, prema dokumentaciji priloženoj uz istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice, nema relevantnog stupnja osnovane sumnje da bi u postupcima osum. I. O., osum. D. Č., osum. J. G. i osum. Z. H. bili sadržani elementi kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ, na način kako je opisano u točki 2) istražnog zahtjeva.
Prethodno već spomenuti ugovori o kupoprodaji nekretnina, zaključeni 7. svibnja 2007. između A. S. d.o.o., I. O., D. Č., Z. H. i P. g. d.o.o. ukazuje da je sklopljen slobodnom voljom tih ugovornih stranaka. U konkretnom slučaju osum. I. O., osum. D. Č., osum. Z. H. i osum. J. G. nisu oštećenoj kao tužiteljici lažno prikazivali, a niti prikrivali činjenice koje bi istu doveli u zabludu da bi ista na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učinila ili ne učinila.
Naime, za počinjenje kaznenog djela prijevare potrebna je aktivnost počinitelja upravo u smislu da on lažno predočava neke činjenice ili ih prikriva, te na taj način dovede drugog u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pri čemu to počinitelj čini sve u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi.
Navedeni osumnjičenici sklapanjem navedenog kupoprodajnog ugovora nisu ni na koji način utjecali na oštećenu kao tužiteljicu da ona na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a niti je takva šteta nastupila za TD A. S. d.o.o. Radi se o građansko- pravnim odnosima između ugovornih stranaka, te stoga za prijevarnu namjeru postupanja navedenih osumnjičenika nema dokaza o relevantnom stupnju osnovane sumnje za počinjenje terećenog kaznenog djela u istražnom zahtjevu oštećene kao tužiteljice, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
Slijedom svega izloženog, budući da ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz čl. 187. st. 1. ZKP, zbog navedenih kaznenih djela za koje oštećena kao tužiteljica tereti osumnjičenike u istražnom zahtjevu, trebalo je žalbu oštećene kao tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 8. travnja 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.