Rev-x-625/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 625/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz B., Njemačka, koju zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u O., protiv I-tuženika V. S. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici S. N. i Z. Š., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u O. i II-tuženika Z. S. iz B., Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š., K., R. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1527/07-2

od 12. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2291/98- 56 od 5. svibnja 2006., 16. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, a koji glasi:

„Nalaže se tuženicima V. S. i Z. S. da tužiteljici isplate iznos od 15.000 EUR-a protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate na ime ulaganja u kuću u O., … i to kuću koja je izgrađena na kčbr. 6148/48 u naravi kuća broj 106 i dvor. u Ul. …, ukupne površine 444 m , upisanoj u zk. ul. br. 2481 k.o. O., kao i da joj na ime otplate kredita za predmetnu kuću isplate iznos od 15.000 EUR-a plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 09.12.1998.g. do isplate, te da joj nadoknade prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Dužna je tužiteljica na ime naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku V. S. iznos od 25.767,05 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da se, u slučaju ako zahtjevi tužbe proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu 9.prosinca 1998. u kojoj je istaknula istaknula zahtjev da joj tuženici vrate iznos od 30.000 DEM ili priznaju pravo suvlasništva na kući u O..

Kada je istaknut ovakav alternativni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata određenog iznosa novca ili priznanje prava (su)vlasništva, naznakom tog iznosa tužiteljica je ujedno odredila i vrijednost predmeta spora.

Kada je za dopuštenost revizije mjerodavna kunska protuvrijednost strane valute ona se određuje prema tečaju na dan podnošenja tužbe. Protuvrijednost iznosa od 30.000 DEM na dan podnošenja tužbe 9.prosinca 1998. godine iznosila je 107.464,77 kn računajući po tečaju 1 DEM=3.582158 kn.

Zahtjev u tužbi tužiteljica temelji na osnovi ulaganja u kuću u O., …, koja je izgrađena na kčbr. 6148/48, u naravi kuća broj 106 i dvor u … k.o. O., te pritom navodi da je za izgradnju predmetne kuće tuženicima slala novčana sredstva koja su i trošena za izgradnju, a kasnije i za održavanje navedene kuće.

Tužiteljica je na ročištu 7. srpnja 2004. preinačila tužbu na način da je uz postojeći zahtjev za isplatu 15.000 EUR-a (ranije 30.000 DEM usklađen s obzirom na činjenicu uvođenja valute EUR-a) za izgradnju i održavanje kuće, istaknula tužbeni zahtjev radi isplate 15.000 EUR-a time da taj zahtjev temelji na tvrdnji da je drugotuženik 27. svibnja 1995. sklopio Ugovor o kreditu s G. K. B. koji je bio banci dužan vratiti, no međutim da je tužiteljica kao treća osoba ispunila obvezu dužnika-drugotuženika plativši taj kredit (čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01).

Protuvrijednost iznosa od 15.000 EUR na dan preinačenja tužbe 7. srpnja 2004. iznosila je 110.665,50 kn računajući po tečaju 1 EUR=7.3777 kn.

Obzirom na izloženo, te imajući na umu odredbu čl. 37. st. 2. ZPP, a jer zahtjevi o kojima su nižestupanjski sudovi donosili odluku proizlaze iz raznih osnova vrijednost predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva je protuvrijednost iznosa od 15.000 EUR-a.

Kako je u ovom predmetu tužiteljica u tužbi potraživala isplatu 30.000 DEM, što je u kunskoj protuvrijednosti na dan tužbe iznosilo 107.464,77 kn, te isplatu iznosa od 15.000 EUR što je na dan isticanja tog tužbenog zahtjeva iznosilo 110.665,50 kn, a kako je svaki pojedini zahtjev istaknut protiv dva tuženika (u tužbi naznačeni III-tuženik tijekom postupka je umro), koji tuženici nisu jedinstveni suparničari u odnosu na istaknute tužbene zahtjeve radi isplate, to se vrijednost predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva dijeli u odnosu na svakog tuženika i u odnosu na prvi zahtjev i u odnosu na drugi zahtjev ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

S obzirom da vrijednost predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva u odnosu na svakog tuženika ne prelazi iznos od 100.000,00 kn koji je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije određen citiranom odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.