Gžzp-509/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 509/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, S., zastupanog po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-252/09 od 17. srpnja 2009., 12. studenog 2009.

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke uvažava se kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-252/09 od 17. srpnja 2009. u dijelu pod točkom 3. izreke i rješava:

3. Predlagatelju Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 (slovima: sedamtisuća) kuna.

4. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđeni daljnji iznos na ime primjerene naknade u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-252/09 od 17. srpnja 2009. utvrđeno je da je osnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (točka 1. izreke), te je naloženo Općinskom sudu u Splitu provesti sve ovršne radnje i završiti postupak ovrhe u spisu posl. br. Ovrv-4369/00 najkasnije u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave rješenja (točka 2. izreke); nadalje, predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.580,00 (četrnaesttisućapetstoosamdeset) kuna (točka 3. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja ka 4. izreke).

zahtjeva predlagatelja za isplatu (toč

Protiv dijela tog rješenja kojim je odmjerena primjerena novčana naknada (točka 3. izreke) protustranka je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91). Navodi kako je naknada radi povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku odmjerena previsoko. Predložila je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 105/05., 16/07. i 113/08. – dalje u tekstu: ZS), i to zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv- 4369/00.

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade koju protustranka smatra neprimjerenom.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio one odlučne činjenice koje se odnose na opseg poduzetih postupovnih radnji od strane prvostupanjskog suda, kao i trajanje postupka što žaliteljica niti ne osporava.

Tako je iz utvrđene duljine trajanja postupka prvostupanjski sud izveo zaključak kako prilikom postupanja nadležni sud nije bio u dovoljnoj mjeri ažuran, što upućuje na pravilnost onog dijela odluke kojim je utvrđena osnovanost zahtjeva za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku.

če

Međutim, u izvjesnoj mjeri su prihvatljivi oni žalbeni prigovori u kojima se isti izostanak odgovarajućeg vrednovanja doprinosa predlagatelja duljini trajanja predmetnog postupka. Naime, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda kako predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja postupka, ovaj sud smatra (čl. 373. toč. 2. ZPP u svezi čl. 381. ZPP) da je predlagatelj u značajnoj mjeri utjecao na dugotrajnost postupka.

Naime, iz odluke Županijskog suda u Splitu, kao i iz stanja priležećeg spisa proizlazi da ovrhovoditelj (ovdje predlagatelj) nije tijekom više od 7 godina iskazao bilo kakav interes za postupak, kao što ispravno navodi žaliteljica. Razvidno je, naime, kako ovrhovoditelj nije poduzeo bilo kakvu radnju u postupku još od dostavljanja točne adrese ovršenika 9. studenog 2000, pa sve do podneska od 4. travnja 2008. kojim je zamolio sud za žurno postupanje. Ovaj sud osobito ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe, u kojem se prvenstveno od ovrhovoditelja očekuje povećana aktivnost i postupanje usmjereno ka poduzimanju odgovarajućih ovršnih radnji, obzirom da je upravo u njegovu interesu da se ovrha uspješno dovrši.

Sud prvog stupnja je, dakle, propustio ocijeniti doprinos ovrhovoditelja duljini trajanja predmetnog postupka, ali i činjenicu da se, obzirom na istaknutu vrijednost predmeta spora (6.934,00 kune) dosuđivanje naknade u iznosu od 14.580,00 kuna ukazuje protivnim naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku; predmetni postupak, naime, nije od posebnog značaja za predlagatelja, na što žalitelj također ispravno ukazuje.

Slijedom navedenog, osnovano žalitelj tvrdi da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

No, imajući na umu postupanje suda, prirodu i vrstu postupka, ponašanje predlagatelja, a osobito duljinu sudskog postupka, te cijeneći sva navedena mjerila zajedno, kao i rezultat cijelog postupka, ovaj sud ocijenio je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, u svezi s čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01 i 55/01 – dalje: Ustav).

Stoga je, po ocjeni ovog suda, predlagatelju na ime primjerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, umjesto dosuđenog iznosa od 14.580,00 kuna, valjalo dosuditi iznos od 7.000,00 kn, pri čemu je ovaj sud imao na umu socijalne, te općepoznato otežane i složene gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu protustranke kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 12. studenog 2009.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.