Revr-668/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 668/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i mr. sc. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz P., zastupane po punomoćnicima M. K. i R. M.-B., odvjetnicima iz P., protiv tuženika D. Z. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnicima V. V. i P. J., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništavosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž 2039/07 od 11. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli, posl. br. P 3588/06 od 22. veljače 2007., u sjednici održanoj 30. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž 2039/07 od 11. lipnja 2007. i Općinskog suda u Puli posl. br. P 3588/06 od 22. veljače 2007. i predmet vraća Općinskom sudu u Puli na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da otkaz ugovora o radu nije dopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala do prestanka ugovora o radu i da joj isplati pripadajuću bruto plaću za vrijeme od prestanka ugovora do povratka na posao, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu 1.830,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ukine i tužba odbaci, a podredno da se navedene presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

Revizija je osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik je naveo u reviziji, da su u postupku pred nižim sudovima učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, time što je izreka prvostupanjske presude, koju potvrđuje drugostupanjski sud, potpuno nerazumljiva, jer ne sadrži određeno koja se odluka o prestanku ugovora o radu pobija ni kad je ugovor o radu prestao.

Tužiteljica to nije navela ni u tužbi, a nije ni mogla, tvrdi tuženik, jer on nikada nije tužiteljici otkazao ugovor o radu. Tužiteljica je potpuno samovoljno prestala dolaziti na posao, pa je tuženik prema usmenom dogovoru s tužiteljicom sačinio sporazum o prestanku radnog odnosa i dostavio ga tužiteljici na potpis, a ona ga nije vratila potpisanog, a niti se javila na posao.

Revident stoga smatra da su razlozi presude proturječni i nejasni i da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev prihvatili, jer tužiteljica ničim nije dokazala da bi joj tuženi otkazao ugovor o radu ili zabranio dolazak na posao. Sud prvog stupnja navodi u razlozima presude, a što prihvaća i drugostupanjski sud, da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika s danom 10. listopada 2006. na temelju usmenog sporazuma stranaka, te da je tuženik poštom dostavio tužiteljici, 7. studenoga 2006. pisani sporazum o prestanku ugovora o radu s danom 10. listopada 2006., ali da ga tužiteljica nije potpisala.

Iz takvih utvrđenja sudovi su zaključili da je tužiteljici prestao radni odnos na temelju usmenog sporazuma, što da ne može proizvesti nikakav pravni učinak u smislu odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01. i 114/03.), kojim je propisano da otkaz mora imati pisani oblik, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev prihvaćen.

Međutim, tuženik je u tijeku postupka, a to ponavlja i u reviziji, naveo da je tužiteljica samovoljno prestala dolaziti na posao od 10. listopada 2006., da mu je dostavila zdravstvenu knjižicu radi odjave i da je tuženik prema usmenom dogovoru s tužiteljicom sačinio pisani sporazum o prestanku radnog odnosa s tim danom (10. listopada 2006.) i dostavio ga tužiteljici 7. studenoga 2006., kojeg ona nije potpisala, a niti se javila na posao, već je zatražila sudsku zaštitu.

Tuženik osnovano ističe u reviziji, da su razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, kao što je nejasna i sama izreka presude, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer se zbog tih nedostataka presuda ne može ispitati.

Zbog toga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

U ponovnom postupku sud će raspraviti okolnosti zbog kojih tužiteljica nije dolazila na posao od 10. listopada 2006. i ocijeniti je li riječ o jednostranom otkazu tužiteljice, koji je ona i realizirala svojim nedolaskom na posao, te potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 30. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v. r.