Kžm-25/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 25/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 2004. godine, broj Km-7/03, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

I U povodu žalbe mlt. A. G., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se prema mlt. A. G., temeljem čl. 27. st. 1. i 2. u svezi čl. 23. st. 2. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora samo zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00), time da mu naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvora ako za vrijeme od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

Temeljem čl. 27. st. 1. u svezi čl. 11. st. 1. i čl. 9. st. 1. i 2. toč. 9. i 10. ZSM prema mlt. A. G. izriče se odgojna mjera pojačanog nadzora i posebne obveze – da se podvrgne stručno medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti i da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.

II Odbija se žalba mlt. A. G. kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim mlt. A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00), te čl. 318. st. 1. KZ-a, te mu je za ta djela temeljem čl. 27. st. 1. i 2. ZSM izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, te odgojna mjera pojačane brige i nadzora i posebne obveze – da se podvrgne stručno medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti i da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.

Mlt. A. G. može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

Temeljem čl. 86. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je mlt. A. G. žalbu, putem branitelja B. K. i N. K., odvjetnika iz O. ureda K.-K. iz K., a koja žalba nema obrazloženja, niti konkretnog prijedlog u svezi pobijane presude.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis izrazilo mišljenje da je prvostupanjskom presudom na štetu maloljetnika povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 23. st. 2. ZSM.

Žalba nije osnovana.

Kako žalba podnesena u korist maloljetnika ne sadrži podatke iz čl. 365. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), odnosno nema obrazloženja, to se ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 379. st. 2. ZKP-a ograničio na ispitivanje povreda iz st. 1. toč. 1. i 2. citiranog članka, te na ispitivanje odluke o kaznenoj sankciji.

Ispitujući pobijanu presudu na opisani način, ovaj sud nije ustanovio postojanje povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom na štetu maloljetnika povrijeđen kazneni zakon i to iz čl. 368. toč. 5. ZKP-a u svezi čl. 23. st. 2. ZSM.

Naime, prvostupanjskom presudom maloljetnik je proglašen krivim, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00) i kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. KZ-a, te mu je za ta djela, kako to proizlazi iz izreke, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora. No, kako je za djelo iz čl. 318. st. 1. KZ-a propisana kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine, u odnosu na to djelo nije bilo moguće izreći pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, obzirom na odredbu čl. 23. st. 2. ZSM, koja propisuje da se maloljetnički zatvor (pa tada i pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora) može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

Prema tome, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti maloljetnika mogao uzeti u obzir samo kazneno djelo koje ispunjava zakonski kriterij za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, odnosno samo kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, za koje djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do dvanaest godina. Što se pak tiče kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. KZ-a, to djelo se nije moglo unositi u izreku prvostupanjske presude, niti se maloljetnik mogao oglašavati krivim za to djelo, već je trebalo samo u obrazloženju presude utvrditi da je počinio i to djelo i tu okolnost uzeti u obzir prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji.

Obzirom na izneseno, trebalo je u povodu žalbe maloljetnika, obzirom da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP-a u svezi čl. 23. st. 2. ZSM, po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora samo za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a.

Ispitujući pobijanu presudu u pogledu odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud nalazi, da je adekvatna sankcija prema maloljetniku pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i pored toga što mu je sada izrečena ta sankcija samo za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, ali imajući u vidu i počinjenje djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a, te da se prijetnjom naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora maloljetnika može odvratiti od daljnjih kaznenih djela, time da je primjereno vrijeme kušnje u trajanju od dvije godine.

Također ovaj sud nalazi, da je opravdano prema maloljetniku izreći odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora uz navedene posebne obveze, jer je potrebno prema njemu poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe, kao i da je potrebno primjerenim nalozima (posebnim obvezama) utjecati na njegovo ponašanje.

Zbog izloženih razloga, valjalo je presuditi i odlučiti kao u izreci (čl. 384. st. 2. ZKP- a).

U Zagrebu, 15. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.