Croatian Supreme Court dismisses appeal on labor law grounds and rejects appeal on interim measure as inadmissible.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the appellant's appeal against the district court's judgment regarding the termination of the plaintiff's employment contract, finding no procedural violations. While the court acknowledged the appellant's presence at the trial, it ruled that the lower courts correctly applied labor law by invalidating the employer's unilateral termination decision. Conversely, the appeal against the district court's ruling on the interim measure was rejected as inadmissible because the law prohibits appeals against final decisions in enforcement proceedings.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 354. st. 2. t. 7.; ZPP čl. 392., 393.; ZPP čl. 386.; ZPP čl. 9.; ZPP čl. 435.; ZOPRO čl. 83. st. 1., 2.; ZOPRO čl. 80. st. 1.; ZOPRO čl. 53. st. 1.; ZOPRO čl. 76a.; ZOPRO čl. 54. do 68.; ZOPRO čl. 65. do 68.; ZOPRO čl. 52.; ZOPRO čl. 53. st. 1.; Zakon o izvršnom postupku čl. 267.; Zakon o izvršnom postupku čl. 9.: An appeal against a final judgment on labor termination is admissible if procedural errors exist, but an appeal against a final ruling on an interim measure in enforcement proceedings is strictly inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3016/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvai tužiteljice V.I. iz Z., .. ., koju zastupa punomoćnik T.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženog D. z. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S.B. -D., odvjetnik iz Z., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude i rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1992. br. Gž 4937/92-2, kojom je potvrdjena presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 1992. br. Pr 4554/91, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1993.,
presudio je i riješio je:
Odbija se revizija protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1992. br. Gž 4937/92-2 kao neosnovana.
Odbacuje se revizija protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1992. br. Gž 4937/92-2 kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrdjena presuda suda prvog stupnja, kojom je presudjeno:
"Poništava se odluka tuženog br. 01361/1 od 9. X. 1991. i 01-361/2 od 31. X. 1991. god. o prestanku radnog odnosa tužiteljice, pa se nalaže tuženiku tužiteljicu rasporediti na poslove i radne zadatke stomatologa koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa u roku od 8 dana pod prijetnjom izršenja."
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrdjeno rješenje suda prvog stupnja, kojim je odredjena privremena mjera i naloženo tuženom da tužiteljicu primi na rad odmah po primitku ovog rješenja, a do pravomoćnog okončanja postupka, te je naloženo tuženom da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.000 HRD.
Protiv navedene presude i rješenja suda drugog stupnja tuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja ili da se pobijane odluke preinače i presudi u korist tuženog uz nadoknadu parničnog troška i troška revizije u iznosu od 8.375 HRD, te da se ukine privremena mjera kao na zakonu neosnovana.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužiteljstvo Hrvatske se nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija u odnosu na pobijanu presudu suda drugog stupnja nije osnovana, a u odnosu na pobijano rješenje suda drugog stupnja nije dopuštena.
Drugostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP), jer se iz stanja u spisu vidi, da je tuženi bio prisutan na raspravama i raspravljao pred sudom prvog stupnja.
Nesporno je izmedju stranaka, da je tužiteljica izostala s posla dana 7. i dio radnog dijela dana 8. mjeseca listopada 1991. i da je Odlukom ravnateljice tuženog od 9. X. 1991. zbog neopravdanog izostanka s posla tužiteljici prestao radni odnos kod tuženog, kao i da je Odlukom ravnateljice tuženog od 31. listopada 1991. odbijen prigovor tužiteljice. O istom prigovoru (u tijeku ove parnice koja je započela podnošenjem tužbe dana 5. studenog 1991.) odlučio je Radnički savjet tuženog na sjednici od 3. prosinca 1991. na način, da nije potvrdio Odluku ravnateljice, te da nije dostavio tužiteljici svoju pismenu odluku (iako je trebao u smislu odredbe čl. 79. Zakona o radnim odnosima, objavljen u "Narodnim novinama" br. 19/90, 28/90, 14/91 i 19/92).
Tužiteljica u nazočnoj parnici pobija zakonitost Odluka ravnateljice tuženog od 9. X. i 31. X. 1991., koje se osnivaju na primjeni odredbe čl. 7. st. 2. Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 55/91 u daljnjem tekstu: Uredba).
Prema navedenom članku radniku koji je obavijestio poduzeće, drugu organizaciju odnosno poslodavca o razlozima izostanka s posla, prestaje radni odnos ako organ nadležan za donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa ocijeni da razlozi izostanka nisu opravdani.
Sud drugog stupnja je prihvatio utvrdjenje suda prvog stupnja, da je tužiteljica izostala s posla dana 7. X. 1991. (ponedjeljak) radi smještaja djeteta u drugu sredinu radi zaštite njegovog zdravlja, kao i ocjenu suda prvog stupnja, da se radilo o opravdanom izostanku s posla.
Dakle, iste razloge koje je navela i argumentirala tužiteljica sudovi nižeg stupnja su ocijenili opravdanim kao i Radnički savjet tuženog, te Inspektorat rada Grada Zagreba Područnog ureda Susedgrad u svom rješenju od 29. X. 1991. (strana lista 5-7 u spisu), te ovu ocjenu prihvaća i ovaj revizijski sud, pa je stoga materijalno pravo u odnosu na primjenu čl. 7. st. 2. naprijed citirane Uredbe pravilno primjenjeno u presudama sudova nižeg stupnja.
Medjutim, u pobijanoj presudi se pogrešno navodi, da je za donošenje pobijane odluke o prestanku radnog odnosa kod tužene bila nadležna Disciplinska komisija u smislu odredaba čl. 54. do 68. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br. 34/91) i čl. 65. do 68. Zakona o radnim odnosima Republike Hrvatske, jer se radi o prestanku radnog odnosa primjenom specijalnog propisa - Uredbe, a ne zbog teže povrede radnih obaveza (disciplinska djela) pa su za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa nadležni poslovodni organ odnosno poslodavac a što je u skladu s odredbom čl. 76a. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa s obzirom da Uredbom nije drugačije odredjeno.
Dakle, primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim pravima radnika iz radnog odnosa (u daljnjem tekstu: ZOPRO) odnosno odredbe Zakona o radnim odnosima Republike Hrvatske, te odredbe Pravilnika tuženog o radnim odnosima a u navedenim zakonskim odredbama odnosno aktima predvidjena je dvostepenost u odlučivanju o pravima radnika.
Nazočnu tužbu podnijela je tužiteljica u smislu odredbe čl. 83. st. 1. i 2. ZOPRO s time da tuženi tvrdi, da je o prigovoru tužiteljice bila ovlaštena da odluči ravnateljica u smislu odredbe čl. 52. Izmjenjenog i dopunjenog Pravilnika o radnim odnosima tuženog od 6. lipnja 1991.
Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu revizije, da je ravnateljica mogla odlučiti o prigovoru tužiteljice preispitujući svoju prvostepenu odluku, ali da time nije isključena primjena čl. 53. st. 1. istog Pravilnika tuženog po kojem "o prigovoru radnika, drugostepeni organ je dužan donijeti odluku u roku od 15 dana po njegovom primitku. Odluka o prigovoru je konačna i izvršiva, a mora sadržavati i uputu o daljnjoj zaštiti prava radnika."
Dakle, u skladu sa pravonom zaštitom radnika već sam Pravilnik o radnim odnosima tuženog predvidja dvostepenost u tuženoj zdravstvenoj ustanovi u odnosu na odlučivanje glede zaštite prava radnika a što je u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. ZOPRO.
Po ocjeni ovog revizijskog suda s obzirom na izloženo, tužiteljica je imala pravo na sudsku zaštitu i sudovi nižeg stupnja pravilno su poništili pobijane odluke tuženog kao nezakonite.
Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja, kojim je potvrđeno rješenje suda drugog stupnja o izdavanju privremene mjere donesene primjenom odredbe čl. 435. ZPP u svezi odredbe čl. 267. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91) revizija nije dopuštena. Naime, u čl. 9. Zakona o izvršnom postupku, a radi se o izvršnoj odluci, je propisano, da protiv pravomoćne odluke donesene u postupku izvršenja i osiguranja nije dopuštena revizija (niti ponavljanje postupka).
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke primjenom odredaba čl. 392. i 393. ZPP.
U Zagrebu, 4. veljače 1993.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.